Bitef

J.Ć.

tan: s jedne strane, to je detalj ponavljanja uvek istih ili sličnih misli generacije roditelja, a, s druge strane, namerno uzmicanje mlade generacije da sagleda stanje sopstvenog duha. I jedna i druga generacija su očigledno razorene. Ako je prva u svojoj mladosti bila usredsređena na angažman, on se utopio и banalnosti njihove svakodnevice, druga, koja je odrastala unutartih ideologija i kvaziideologija seksualnih i drugih revolucija, pobegla je u samoćutanje i sad samo pokušava nekako da preživi. Jedna i druga je Straußova drama о prelazu iz milenijuma u milenijum koji, naravno, ne rešava post-svetskoratovske generacijske dileme, ali zato umnožava mikrogeneracije i strategije za mikropreživljavanje mladih generacija koje - kao Elaine - ne veruju u ono što se око njih događa, koje su neuništive lutke koje nista ne rade i koje pokreću oni odozgo, ili su, kao Tim - neko drugi, koji neprestano traga za ocem. Sve im to, na kraju, naravno, izmakne, jer označeni klize u nepreglednom lancu i gube se isto kao što su se izgubiie i obe ove generacije. Tomaž Toporišič

IVICA BULJAN Roden je 1965. godine u Sinju, Hrvatska. Na zagrebačkom univerzitetu studirao je političke nauke, zatim francuski jezik i književnost i primenjenu književnost. Radio je kao novinar u revijama„Polet"i„Start"i kao pozorišni kritičar u dnevnom listu„Slobodna Dalmadja". Član je uredničkog saveta poznatog hrvatskog pozorišnog časopisa „Prolog". U teatru je najpre bio dramaturg rediteljima kao što su Vito Täufer, Christian Colin, Jean-Michel Bruyere, Krizstof Warlikowski, Ivan Popovski..., a od 1996. počeo je i da režira. Njegove predstave su s uspehom prikazivane na mnogim međunarodnim festivalima: u Portugaliji, Španiji, Italiji, Venecueli, Austriji, Grčkoj, Makedoniji, Belgiji, Svajcarskoj, Rusiji, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Iranu, Poljskoj, Albaniji itd. i, naravno, u Sloveniji i Hrvatskoj. Od godine 1998. do 2002. bio je upravnik drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Suosnivač je Mini teatra Ljubljana, gde radi i kao dramaturg i kao reditelj. Za svoj rad dobio je mnoge značajne nagrade: nagrada pozorišta Dubravko Dujšin (1997. Fedra), nagrada Petar Brečič (1999. za pozorišni esej), nagrada Peristil (2001. Edip), Borštnikova diploma i specijalna nagrada prema odluci žirija (2004. Schneewitchen After Party), medalju grada Havana (2005, Medeja materijal). BOTHO STRAUB Botho Strauß, 1944, prema mišljenju mnogih poznavaiaca i kritičara, jeste ne samo najreprezentativniji dramski pisac Savezne Repubiike Nemačke sedamdesetih i osamdesetih godina, već je i najobrazovaniji i najtalentovaniji medu njima. Njegovo školovanje i karijera su ga predodredili za ulogu pisca, Posle teoretskih školskih godina, kada je kao urednik i pozorišni kritičar radio u časopisu „Theater Heute"(l9671970) i praktično se osposobio, zaposlio se kao dramaturg i prevodiiac kod Petera Steina u berlinskoj Schaubühne am Halleschen Ufer (1970/71. do 1975). Strauß pozorišni kritičar bio je osetljivi posmatrač prelaska iz šezdesetih u sedamdesete, a Strauß dramaturg je, kao najstimulativniji medu svojim savremenidma, izvršio veliki uticaj na nemački teatar. Sva ta iskustva uticala su i na njegovo sopstveno dramsko delo, najviše, bez sumnje, Na letovanju Maksima Gorkog (9. Bitef- nagrada). U njegovoj obradi, drama je od predrevoludonarne póstala postrevolucionarna, U vrhunske teatarske doživljaje pozorišta na Hali übrajaju se i njegove adaptacije Ibsenovog Peer Cinta, Labischove Kasiceprasice i film Na letovanju (sve prikazano na Bitefu na filmu).Ta iskustva, zajedno sa utiskom koji je na njega ostavilo Nolteovo novo pozorišno videnje Cehova, odvelo ga je do Tritogije ponovnog viđenja (1 2. Bitef). Njegovih četrnaest drama doživeloje vise od četiri stotine postavki u više od tridesetzemalja. Osim pozorišnih tomada, piše i romane i eseje. Od 1975. živi i radi u Berlinu kao slobodni umetnik.