Bitef

I Narodno pozorište Užice j

PILAD

PILAD

Prevod:

Ivica Buljan

Adaptad ja i režija:

Andrea Paciotto

Jovan Ćirilov

Adapîacija i dramatizacija teksta:

Dizajn scene i videa;

Mia David Zarić

Kostimografija:

Snežana Kovačević

Rolando Macrini

Kompozitor:

Dizajn zvuka:

Nikola Pejović

Realizator video medija:

Dejan Parlić

Vahidin Preli, Igor Borojević, Ivana Kovačevi, Tanja Jovanović, Biljana Zdravković, Tomislav Trifunović, Divna Marie, Slobodan Ljubičić, Nemanja Jovanović, Goran Šmakić, Momčilo Murić, Biljana Đoković, Vladimir Kurćubić, Dragana Vranjanac, Svetislav Jelisavčić, Míodrag Brezo, Darko Aćimović, Nikola Božović, Ognjen Obradović.

Igraju:

inspicijent:

Milena Radomirović Comi

Suffer:

Mileta Petrović

Ljiljana Matić

Organizator snimanja;

Tehničko vođstvo:

Milena Jocić Obradov

Video operater:

Milomir Bogdanović Deba

Ton majstor:

Nikola Pejović

Majstor svetla:

Filip Marković

Majstor scene:

Slavoljub Vasić

Rekvizita:

Dragan Dimitrijević

Šminka;

Mirjana llić

Izrada kostima:

Ostoja Milošević, Filipa Jovanović, Učenici 111 godine srednje Umetničke škole Užice, stilski krojači, i prof. Tatjana Jovanović

UVODNAREČ Godinama su Pasolinijeve tragedije paralisale svet teatra zbog svoje izuzetne snage, gustine reči (u stihovima), složenosti obrađenih tema kao i zbog inovativnog koncepta кода su predstavljale kada ih je prvi put napisao. Sada počinjemo da ih razumevamo u različitom svetlu i možemo nastojati da cíljamo u samo srce Pasolinijeve inspiracije našim savremenim senzibilitetom. Njegova pitanja su pitanja koja su još uvek veoma relevantna za svet današnjice. Za Pasolinija teatar je mesto za dijalog između umetnosti i društva. Reč postaje sve; značenje, akcija i arhitektura. Ona definiše sam teatarski prostor, pozornicu urna na kojoj se Ijudi zaustavljaju da slušaju i razmišljaju. Postaje mesto gde giumci, publika, tekst i slike koje tekst oživljava, svi su na istom nivou. Inspirisan društvenim i političkim značajem klasične antičke tragedije zamišljao je teatar kao KULTURNI RITUAL, intenzivno poetsko i filozofsko sučeljavanje između glumaca, intelektualaca i publke. U drami Pilad, klasični svet je kulturno zaleđe. Ona nudi tradiciju koja služi kao sidro za društvo rasejano i zbunjeno obmanjujućim ideologijama, lažnim ¡dejama o progresu, civilizaciji i demokratiji. Priča se odigrava u idealnoj prošlosti, a mit postaje sredstvo putem кода se tumači savremena realnost. Pilad je izuzetno značajan tekst, maratón jedinstveno jakih i lepih stihova, revolucija reči koja stvara pukotinu u svemu što se ne menja, u istoriji koja se ponavlja, u predvidljivoj sramoti korumpirane političke vlasti. Drama opisuje na lirski i epski način uspon i pad novih„nacija", to je metafora nebrojenih revolucija i transformacija između starih i novih režima. U isto vreme. Pilad je пека vrsta autobiografije koja govori о idealističkom traganju intelektualca u savremenom svetu. Sam Pasolini je poput Pilada, intelektualac zatvoren u svom sopstvenom svetu. On preduzima frenetično i poetsko traganje za svetlošću da bi je postavio uz zaslepljujuću svetlost Ijudskog Razuma. Ali on ne uspeva da pronađe odgovor i može samo da vikne svoju kletvu, proglašavajući osećaj bespomoćnosti i nemogućnosti da reši beskrajna pitanja i protivrečosti postojanja.