Bitef

smo suočeni sa novim vitalitetom mladih za koje je svaka akcija život i umetnost, tek stvorena ideja postaje realizacija a kratkotrajna plastička izvedba je ostvaren stvaralački akt. Delo postoji i ne postoji. Svaki materijal je upotrebljiv iz naše stare prirode: zemlja vatra voda vazduh - i nove urbane prirode: beton gvožđe asfalt neon... No, poruke se ne daju zaboraviti! - da l¡ óemo ih i dalje shvatati kao protest - ili ne-umetnost? 11l su to teknajavejednog novog senzibiliteta". Biljana Tomić, katalog Bitef 7,1973. „Kako svako angažovanje na planu umetnosti ima društvenu i kulturnu funkciju, izjavljujem da angažovanje na organizaciji likovnog Bitefa, kao nefestivalske, nemerkantilne i neoficijelne manifestacije a u ime jedne nove kulture, nove umetnosti i novog umetniókog ponašanja, bezobzira da li u istomtrenutku nailazi na pravi odjeku javnosti i kod oficijelne kritike, ima svoj kulturni i društveni smisao i opravdanost ü ovom vremenu". Znaóaj ranog Bitefa je u samom pristupu otvaranja prema novom i promenijivom u svetu teatra, kojim je zapravo otvoreno prezentirao jedno vreme pobune, promena, kritike, neslaganja sa militantnom politikom sveta, konzervativnom kulturom, tehnološkim zagađenjem, populizmom konzumističkog društva, Time je ušao u međunarodni krug novih tendencija i drugojaóijeg shvatanja slike sveta i buduónosti. Predstavljao je opšte kulturne trendove siromasnog, telesnog, neverbalnog, dislociranog, politiókog, mitološkog, fluxus, interaktivnog teatra... i kao svet ušao je u futurizam novog doba. Dovoljno je navesti najpoznatije svetske grupe na poóetku Bitefa: The Living Theatre, La Mama Troupe, Bread and Puppet Theater, Pekarna, i óuvene reditelje Garcia, Schechner, Ronconi, Barba, Kralj, Arrabal, Grotowski, Brook, Cunningham i Cage. Istovremeno, sa istim osećanjem otvorenosti, Bitef je na svom slavnom poóetku prihvatio programe uzbudljivih dogadanja novih pojava umetničke internadonalne scene. „Art Bitef' (1968-1973) započinjem u saradnji sa poznatim kriticarima i umetnicima, kao što su: Germano Celant, Michelangelo Pistoletto, Achille Bonito Oliva, Catherine Millet, TommasoTrini, Lucio Amelio, Joseph Beuys, Harald Szeemann, i mnogim drugima. Stavovi mladih ljudi, novih grupa i umetnika bili su tautološki decidirani-konkretni u svakom činu predstavljanja rada, interpretiranja i kritickog opredeljenja. To su bile pozicije fluxus akcija, happeninga, siromasne i konceptualne umetnosti, land arta, vizuelne i konkretne poezije i velike produkcije knjiga umetnika, fotografija, eksperimentalnog filma, muzike, teatra, videa, performansa, permanentnih dešavanja. Ovi mladi ljudi živeli su svoje umetničke stavove i u jednom neverovatnom vremenu delili su ih sa celim svetom, Projekat Umetničke manifestacije - Bitef 1968-1973. baziran je na kulturno istorijskoj potrebi da se posle četrdeset godina predstavi

jedan specifičan period umetničkih kretanja koja su se paralelno održavala sa pozorišnim festivalom Bitef i koja su se odvijala unutar pozorišnog i gradskog ambijenta. Međunarodna umetnička scena 1968-1973. po svom značaju, dañas je svakako istorijski kljuó za sve pojave nove umetnosti i doba medijske kulture u komeživimo. U to vreme, neposredna veza između pozorišta i novih umetničkih, poetskih, muzičkih, filmskih, video i performans dešavanja, inaugurirala je muitidisciplinarnost nove kulture i nove forme multimedijskog ponašanja u svim sferama umetnosti. Umetnički programi s kraja šezdesetih i poóetkom sedamdesetih godina održavani u okviru Bitefa i SKC-a uveli su nove pojmove umetničke prakse u kulturnu scenu Beograda. Sezdesete godine predstavljaju veliku kulturnu paradigmu promena u svetu i u našoj sredini. Mlade grupe umetnika u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu uključuju se u internadonalne umetničke pokrete, nomadske tokove i praktikovanja umetnosti u umetničkim i vanumetničkim prostorima u urbanom i prirodnom ambijentu, u direktnoj relaciji i harmoniji odnosa umetnosti, života i ponašanja, Beograd postaje centar međunarodnih umetničkih dešavanja istovremeno sa drugim evropskim centrima i središte okupljanja i predstavljanja umetnika iz svih krajeva sveta. Za nove generacije šezdesetih godina pozoriste Atelje 212 je nezaobilazan i najaktuelniji kulturni prostor. Sa grupom prijatelja iz Ljubljane, Zagreba i Beograda, zajedno sa Irinorn Subotić i Ješom Denegrijem, Tomažom Brejcom, Tomažom Salamunom, Željkom Koščevićem kao i Savetom i Slobodanom Mašićem pokrećemo 1967-68, inicijativu zajedničkog organizovanja umetničkih programa u Galeriji 212, u holu pozorišta, izdavanja pratećih materijala i kataloga, Umetnički projekti u okviru Bitefa 1968-1973. predstavljaju otvoren međunarodni program sa velikim brojem učesnika iz različitih oblasti umetničkog rada, među kojima su imali posebne inicijative: Germano Celant, Tomaž Brejc, Jochen Gerz, Mangelos, Franco Vaccan, Michelangelo Pistoletto, Catharine Millet, Achille Bonito Oliva, Željko Koščević, Ida Biard, Goran Trbuljak, Nena i Braco Dimitrijević, Radomir Damnjan, Dunja Blažević, Zvonko Maković, Bora Cosió i SergioTurconi i mnogi drugi. Programi su obuhvatall sve umetničke tendencije u tom vremenu, permanentna umetnička dešavanja, od optičke umetnosti i vizuelne poezije, do fluxus akcija, koncerata, siromasne i konceptualne umetnost, land arta, filmske i video produkcije, uličnih dešavanja. Posebni programski projekti su bilLTomai Brejc„Grupa OHO", Germano Celant„Konceptualna umetnost, siromašna umetnost, land art", Achille Bonito Oliva „Persona", Nena i Braco Dimitrijevió „In the Moment", Michelangelo Pistoletto "LO ZOO", "Dokumenata 5" Beuys, Buren, Ben, Christo, Baldessari, Dibbets... kao i beogradska prva generacija nove umetnosti na izložbi„Objekti i Projekti" koja je predstavila umetnike: Marinu Abramović, Rašu Todosijevića, Slobodana Milivojevića Eru, Zorana Popovića, Nešu Paripovića i Gergelja Urkoma.