Bitef

INTERNACIONALNI TEORIJSKI SIMPOZIJUM

Naslov i tema: SAMOORGANIZACIJA Datum održavanja: 16. i 17. septembar 2006. Mesto održavanja: Goethe INSTITUI, Beograd Koordinatorka/urednica: Ana Vujanović (sarapana@sezampro,yu) Radni jezici: engleski (1,2), srpski (3) Učesnici: Jan Ritsema (PAF - PerformingArtsForum/St. Erme, Francuska), Berno Polzer (PAF), Alice Chauchat (PAF), Nicolas Siepen (PAF; Bbooks/ Berlin), Ulrike Melzwig (PAF; Ausland/Berlin), Emina Višnjić (Clubture regionalna Inicijativa - Regal/Zagreb, Jugoistočna Evropa), Iskra Gešoska (Regal/Skoplje, Jugoistoéna Evropa), Bojan Đorđev (Oruga scena; TkH/ Beograd); Dragana Alfirević (Oruga scena; Stanica/Beograd); Balkan Dance Network), Jelena Vesić (Oruga scena; Prelom kolektiv/Beograd), Željka Sančanin (Ex-scena/Zagreb, Balkan Dance Network), Emil Jurcan (TEMP/Ljubljana), Ana Vujanović (Oruga scena; TkH; PAF), prof. Miško Šuvaković, prof. Milena Dragićević-Sešić; student! i postdiplomci iz Beograda: Iva Nenlć (FMU, BOŠ), Marta Popivoda (FDU), Miljana Perlé (FMU, UU), Ana Marković (FLF, FMU), Vlatko Ilié (FDU), Ana Vilenica (FLPU, UU), Jelena Knežević (FDU), Vojislav Klačar (FLU) i drugi Raspored: 16. septembar 2006. 16:00-19:00 - javne prezentaeije: PAF, Oruga scena, Clubture regionalna inicijativa 17. septembar 2006. 11:00-14:00 - radna sesija (za studente i postdiplomce) 15:00-19:00 - radna sesija (diskusije i debate) Publikacija: Materijali sa skupa (prezentaeije I transkript debate) će biti objavljeni u posebnoj publikaeiji, koja ce - pod nazivom Samoorganizacija - izaći kao specijalni broj časopisa TkH, u izdanju Bitefa I TkFI-centra. Publikacija će biti objavljena dvojezično (srpsko-engleski), do kraja 2006. О terni i problemu simpozijuma Samoorganizacija je precizan birokratski, a zapravo veoma otvoren termin koji uzimamo kao naziv internacionalnog simpozijuma u okviru 40. Bitefa. Simpozijum je fokusiran na izvođačke umetnosti (teatar, pies, opera, performans art...), ali su zastupljene i druge umetnicke oblasti (video, muzika, likovne umetnosti, film, digitalna umetnost, arhitektura), kao i neke prakse kulture (kritičke i aktivističke). Disciplinarni raspón simpozijuma obuhvata teoriju (umetnosti i kulture), organizaeiju (umetnosti i kulture), umetničku praksu i kulturno-umetnički aktivizam. Simpozijum Samoorganizacija bavi se prezentacijom, razmatranjem i artikulacijom modela samoorganizaeije kao alternativnog oblika organizaeije umetničkih inicijativa u savremenom I lokalnom, regionalnom i evropskom kontek- ! stu. Zamisao je da obavi trostruku funkeiju: da javnost upozna s pojavom važnih aktuelnih samoorganizovanih inicijativa u umetnosti, da razvije raspravu i debatu о tom pojmu/praksi, kao

i da podstakne artikuladju modela ¡l¡ modelâ samoorganizadje. Samoorganizadja ovde nije samo produkdono-menadžmentski model, već ¡ teorijska problematika i umetničko-poetički stav, te će simpozijum programski obuhvatiti sve te njene aspekte, kroz razmatranje: procedura rada i razine kulturne politike. Samoorganizadja se pojavljuje kao metod i praksa izgradnje umetničkih scena i kulturnih politika„odozdo" koji su sve češće u primeni. Njen potendjal je u uspostavljanju fleksibilnih mreža sveta umetnosti, u sltuadji kad zvanične kulturne politike (~odozgo") i postojed protokoli institucija vise nezadovoljavaju veliki broj njegovih aktera. Osnovni„kapital" samoorganizacije jeste u tome što ona emergira „odozdo", iz potrebe samih aktera sveta umetnosti, umesto što se oni uključuju u projekte, mreže i institucije koje distribuiraju propozicije rada, učešća i potreba„odozgo" (od strane ministarstava i sekretarijata za kulturu, fondacija, programatora velikih institucija i si.). Samoorganizovane inidjative (mreže, platforme, pokreti, zajednice, asocijacije) optimistički su pokušaj da se u javnoj sferi prestrukturiranog društva ponovo promisli mesto, status i funkcija umetnosti. Taj kontekst, svakako, nije homogen, nije„jedan"; naprotiv - ja i insistiram na mnoštvu koje polazi od tog„opsteg mesta", na razlikama koje se kreću od neoliberalno-kapitaiistickog Prvog sveta do tranzicijskih društava postsocijalističke Evrope, a dalje kroz njihove mikrokontekste. Samoorganizacije u tim kontekstima imaju specifične taktike i delom različite ciljeve; ali je njihova polazna namera u svim tim kontekstima da se umetnost dañas na izvestan nadn i u izvesnoj meri sačuva od neposrednih interpelacija bilo tržišta bilo države. S obzirom na takvu polaznu tačku u umetnosti, samoorganizacija podržava njen transformativni potencijal intervencije u društvene odnose. U tome je - nadam se - jasno da fokusiranje samoorganizadje meni ne znači podršku autonomiji umetnosti od društvene stvarnosti, što je bio modernistički imperativ. Sasvim obratno, fokus je na tome da je umetnost sama oblik društvene prakse i da se zbog toga mora temeljno i ozbiljno razmatrati, ispitivati i menjati. Na njenom podrugu se, s jedne strane, najbrutalnije sprovode brojne procedure koje su konstitutivne za društvo u kojem nastaje, ali, s druge strane, ona je onaj relativno povlašćeni prostor javne sfere u kojem je mogućno ispitivati koliko se daleko može ici u razmišljanju i kreiranju novog društva. Zato o umetnosti razmišljam kao о uitimativno političkoj delatnosti. Jasno je: daleko je od razmišljanja do kreiranja; i upravo će to biti kritičko stanovište koje će se koji će se u aktuelnim samoorganizacijama na ovom simpozijumu raspravljati, Najavom te rasprave hoću da izbegnem preveliko obećanje da je konačno pronaden taj dugo čekani ključ opšte prestrukturacije umetnosti dañas. Možda je samoorganizacija, čak, samo još jedna od umetničkih r/e-volucija kakve znamo iz one„druge" istorije umetnosti koja sagledava prakse od istorijskih avangardi do pozno-postmoderne kriticke umetnosti u doba kulture. To pitanje, kao i to da li ti r/ e-volucionarni projekti ostaju samo neostvareni Ni stalno otvaraju nove prostore - ostavijam otvorenim za simpozijumske rasprave. Ana Vujanović

Uz podršku: GOETHE-INSTITUT