Bitef

Sava Centar 25.09. 20:00 26.09. 17:00,20:00 27.09. 17:00,20:00 Trajanje: 1 h 20'

Susret sa stvaraodma 26.09. posle predstave od 17h

NISTA LEPSE OD PRAZNE POZORNICE Novo muzicko-pozorisno deio Hajnera Gebelsa Stifterove stvari prikazuje se bez Ijudi - nema peyaca, nema muzicara, nema glumaca. Pozornicu zapravo naseljavaju stvari: kamenje, lavori s vodom, oblaci izmaglice, klaviri i slika iz XVII veka. Inspiracija za delo su pre svega opisi prirode Ada-lberta Stiftera ( Portfelj mog pradedé). Gebels govori о svojoj muzicko - pozorisnoj instalaciji Stifterove stvari, о pozoristu bez Ijudi, klavirima na kisi i pozivu da se gleda i slusa, Sta se desava u vasoj predstavi Stifterove stvaril Da li se ista desava? Necu da vam kazem. Kuda binas to odvelo? Svakako ne u pozoriste. Pozoriste treba uvek da nas iznenaduje, budi nasu radoznalost, treba da nam pokazuje nesto sto ranije nismo videli, nesto nama nepoznato, zagonetku, mozda malo madije, sacekajmo i videcemo. Da li cemo veceras imati koncert, zvucnu instalaciju, oblik scenske meditacije ill novu formu muzickog pozorista bez terne? Gertruda Stajn je napisala; «Sve sto nije prica, moze da bude komad» i ja se pridrzavam te ideje. Svi smo culi toliko prica; prosecna zena sa ulice mogla bi neku da isprica bolje od mene. Ako hoce da bude umetnicka forma, pozoriste mora verovati u sopstvenu stvarnost i ne pokusavati da prenosi mudre misli о stvarnosti. U nacelu ste u pravu u vezi sa Stifterovlm stvanmcr, to je izvodacka instalacija sa raznim tonskim i glasovnim slikama, ali je, pre svega, to poziv da se gleda i slusa. U ovom delu bez glavnog lika, ovoj izvedbi bez izvodaca, rekli ste zbogom prisustvu Ijudi na pozornici. Zasto? To nije moje poslednje delo. U sledecoj muzicko-pozorisnoj produkciji (sa Hilliard ansamblom) cak eu imati i prave zive pevace na pozornici! Ali mene zanima dokle se moze odvesti odsustvo i jos - ili mozda bas zato - biti u stanju pozvati se na uobrazilju. U pozoristu, kao i u drugim medijima, stalno nam se obracaju, gledaju nas, vicu na nas. Jedva da ima prostora da se nesto otkrije samostalno. U svojim delima Eislermaterial i Erarltjaritjaka primetio sam da je publika bila zahvalna i dirnuta kad je pozornica na trenutak bila prazna. U ovom delu imate klavire na pozornici. Jedan, na elektronski pogon, svira neku Bahovu kompoziciju. Je li to usteda, geg ili potvrda saglasnosti sa tezom Dzonatana Miza da Ijudi nisu potrebni umetnosti? I sâm sam svirao Baha. Znaci, nije geg, vec pre biografski moment jer je taj koncert (ali jedan drugi stav) bio moj prvi i poslednji uspeh kao klasicnog pijaniste kad mi je bilo cetrnaest godina... Klavir koji svira sam od sebe, medutim, moze da bude veoma potresan ako u isto vreme pada kisa. Mojim komadima potrebni su Ijudi - Ijudi koji ce ih stvoriti i Ijudi koji ce ih doziveti. Moje delo moze da funkeionise samo ako ima publike koja „opsti" sa elementima komada. Onda je delo verovatno mnogo individualnije i mastovitije nego sto smo mogli da planiramo, Stifterove stvari svakako traie publiku. Samo pazljivo oko moze od toga da napravi komad.

Predstava Eraritjoritjaka - Muzej fraza u reziji Hajnera Gebelsa i izvozüenju Theatre Vidy-Lausanne iz Svajcarske ucestvovala je na 39 Bitefu 05, a dobila je Gran pri »MiraTrailovic« i Nagradu »Politike«. Izvedena je u Jugoslovenskom dramskom pozoristu.

Théâtre Vidy-Lausanne Contact person: René Gonzalez, directeur; Barbara Suthoff, directrice de la diffusion Avenue Jaques Dalcroze 5 CH-1007 Lausanne T: 0041 21 6194544 F; 0041 31 6194510 E; b.suthoff@vidy.ch www.vidy.ch

Ovodelose oslanja na tekstove Adalberta Stiftera, romanticnog autora s pocetka XlXveka, koji pogresno slovi kao sledbenik bidermajerske konvencije. Stifter pise sa istim okom za detalj kao sto neki slikar slika, te ako se cini da zapleti njegovih prica obelezavaju vreme usled temeljnih (i, na prvi pogled, dosadnih) opisa prirode, oni zapravo samo dokazuju kolikoon postuje Stvari: takvi pasazi prisiljavaju citaoca da uspori i postanesvestan svake pojedinosti - kao kad neko ko zeli da se priblizi tekstu, najpre и potrazi za njim mora da se probije kroz sumu. Stvari i tvar pricaju sopstvenu pricu, doksu likovi cesto samo udenuti u tkanje ini u kom slucaju i nisu suvereni subjekti \ svojih prica.

109

RS <?ш&€