Bitef

MAIN PROGRAMME

111

Stifter pise о prirodi, odnosno pretvara prirodu u knjizevnost. Dali vi radite suprotno? Pokusavate da klavire, instrumente koji tu muziku izrazavaju, ove muzicke veceri pretvorite u prirodu? Ne brkam pozornicu sa stvarnoscu i savrseno sam svestan da je taj prostor vestacki. I prostor za umetnicki dozivljaj. Ako znate kako, mozete paznju gledalaca da usmerite na zvuk kamena koja se polako krece, da otkrivaju„stvari" kao da su u nekom pohodu u prirodi. Hi, pak, da ih navedete da otkriju nesto novo о sebi. Kakva je uloga teksta u ovoj muzickoj i prostornoj kompoziciji? Je li to bilo nadahnuce Mi je u delo dospeo dok se ono razvijalo? Dali on prica vlastitu pricu? U komadu postoji odlomak opisa iz Stiftera, ali on nije u sredistu delà. Nije mi bila namera da napravim scensku verziju Stiftera ili njegovih tekstova. A ovaj prostor sadrzi пеке sasvim drugacije tekstove i glasove. Pozoriste nudi gledaocima - u konvencionalnom shvatanju intenziteta i prisustva - mogucnost da se poistovete sa delom, da se vide u odrazu. Namera mi je pre da pozovem gledaoce na susret sa strancem, s necim nepoznatim. Je li izbor Stiftera samosvesno bekstvo od danasnjeg sveta? Ako jeste, odakle potreba da se povremeno izbegne nalet sadasnjosti na ostatak vremena? To zapravo nije to. U delu ima veoma savremenih referenci. U jednom drugom smislu, ono je iz druge ere, iz sporijeg vremena koje je dopustalo vise slusanja i gledanja, sto je, uzgred, ono sto Stifter pasta citaoca da radi kad ga pretvara u jahaca tokom opisa sume. U Stifterovom opusu ponekad postoji neka vrsta "stvarnog vremena", kad upotrebi pet stranica da bi opisao oluju i do u detalj ispitao odnos izmedu munje i groma ili kisne kapi na prozoru. To nije ono sto bi se moglo nazvati ugodnim pisanjem u bidermajer stilu. Kad se koristite snimcima kao 4 Fäuste für Hanns Eisler i zvucnim kolazima kao, na primer 0Tone materijalom iz berlinskog Sit-in Demos-a, vi politizujete svoju muziku. Kad ste pocinjali kao muzicar, identifikovali ste se sa Sogennanten Linksradikalen Blasorchester (Takozvani radikalni levicarski duvacki orkestar) na frankfurtskoj Sponti pozornici kao delu politickog pokreta. Kasnije ste svirali sa Krisom Katlerom u umetnickoj pank grupi Cassiber. Danas vasa delà izvodi Berlinska filharmonija. Je li to razvoj od onoga od cega ste poceli ili, prosto, neizbezan put kroz institucije? Jos imam neresenih pitanja sa institucijama.Trazim prijateljske, utopijske radne uslove, na primer sa samoupravnim orkestrom kao sto je Berlinska filharmonija ili Ensemble Modern ili malo, fleksibilno pozoriste Vidy u Lozani, gde postavljam svoja delà poslednjih deset godina. Ni tada nisam radio ni sada ne radim koristeci se politikom kao bilbordom.Taj zahtev pretvaram u metode produkcije, materijalne strukture, pitanja percepcije i ulogu slusaoca/gledaoca. Ne mislim da moja skorasnja delà nisu bila politicka. Nije mi vazno da se usredsredujem na svoje tumacenje sveta, vec da otvaram tekstove, da nalazim slike koje sire vidike; da oblikujem viseslojnu predstavu na kojoj, uzgred, radi mnogo kreativnih ljudi. Ne bih to mogao sve säm da smislim, bilo bi mi dosadno. Poslednjih deset godina radim sa istom ekipom i cesto imam samo polaznu tacku za narednu predstavu, pitanja о kojima zelim da razgovaram sa tom ekipom i sa publikom. Nemam odgovore.