Bitef

Nostalgija je magla - to je put da se zaboravi i stvari ucine ugodnim. Ono sto hocu da kazem kad govorim о decjem pozoristu kao revoluciji jeste da je potrebno svaku pretpostavku postaviti na glavu. Jedna od mojih prvih predstava u pozoristu Unga Klara, Medea's Children (1975) bila je simbolicno vazan komad. Recje bila о razvodu i stavila se na stranu dece. Mi koji smo radili predstavu bili smo razvedeni, pa je to postalo obracun sa sopstvenim nesposobnostima. Medea's Children je na neki nacin prethodnik The Girl, the Mother and the Rubbish (1998). Obe predstave su о majkama cija se agonija prenosi na decu. Sada, kad se upustamo и novo tumacenje Medea's Children, kazu nam: «Pa, svi se razvode». Ali oni ne shvataju koliko je odlucujuca uloga razvoda u zivotu dece, cak i kad je razvod «prijateljski». Da, drustvo danas prihvata razvod. Ali, ako neverstvo moze da slomi odraslu osobu, onda razvod moze za dete imati snagu pretnje übistvom. On ugrozava sâmo njihovo postojanje. To je ono sto plasi kod klasika - oni su katastrofu shvatali ozbiljno. Danas psihilogiziramo i trivijalizujemo katastrofe u zivotu. Volela bih da izazovem gledaoce jednim neulagivackim klasikom. Mozda bih volela da uradimo-4 Chief Thing za petogodisnjake iii nesto sto se odnosi na pitanje zivota ili smrti za osmogodisnjake. MOJ REDITELJSKI POSTUPAK Kao reziser uvek se suocavam sa veoma sirokim pojmom, a to je„razumevanje". Izdvojimo li reci i proverimo li ih u odnosu na to sto deca mogu da poimaju od jedne pesme ili filma, moze ispasti da svi odrasli kriticari imaju pravo. Svesno poimanje I dozivljavanje reci, kao I gesta ili osecanja, stvaraju sve zajedno jednu celinu. I, zasto ne bismo mogli da poverimo nasoj maloj deci to iskustvo da vide pozoriste, kad im poveravamo iskustva setanja gradom: kroz galerije, trgovine, dopustamo im da gledaju filmove, televiziju, igre, serije i decje slike. Savremena naucna istrazivanja о novoridencadi obuhvataju sasvim nova saznanja о tome kako deca (svesno) prave izraze lica, upravljaju svojim glasom, telom i osecanjima, i upravo na taj nacin utiru svoj put ka ljudskosti. Pozoriste je nastalo posredstvom takve igre - licem, osecanjima i glasom. Samo, zanatiije pozorsta u ovom slucaju moraju malo dublje da istrazuju siojeve svog radnog polja. U ovoj predstavi moji saradnici i ja baratamo svim osnovnim pitanjima pozoristne umetnosti dramaturgijom - tekst i tema; scenografijom, prostor i svetlo; plasmanom publike i njihovim pomeranjem; glumom, stilom igre i govorom tela i pokreta; muzikom, tonalitetom I ritmom; razlikom izmedu svakodnevnog sustreta I pozorisno predstavljenim; pitanjem paznje i predocenja mirovanja; razlikom izmedu stranih jezika i naseg sopstvenog; humorom. Suzan Osten

Da liste znali... Savremeni naucnici odbacuju teorije о refleksima kod male dece. Novorodena deca imaju istu svesnu voiju u osnovi svojih pokreta kao i odrasli; samo nisu jos dobro ovladala njihovim upravljanjem.

76

GLAVNI PROGRAM