Bitef

JOVAN ĆIRILOV Moji savremenici u karikaturi

IZLOŽBA

SAVREMENICI 0 JOVANU CONTEMPORARIES ABOUT JOVAN ĆIRILOV: Krokiji ličnosti koje su zastupljene na izložbi: Džulijan Bek, Borka Pavićević, Bob Vilson, Predrag Perović, Ištvan Erši, Drinka Gojković, Rajko Đurić, Josip BrozTito, Lazar Stojanović, Jirži Dinzbir, Hamdija Demirović, Zuko Džumhur, Radmilo Đurović, Ljubiša Ristić, Velimir Lukić, Zoran Jovanović, Edvard Radzinski, profesori i polaznici Seminara američkih studija u Salcburgu 1962, sam Jovan Ćirilov i mnogi drugi.

Borislav Mihajlović Л/lihiz; “Skitački, gotovo da kažem migracioni karakter njegovog duha leži verovatno i u osnovi tolike raznolikosti njegovog pisanja i besprestanog menjanja i zavirivanja u mnoge rodove literature, Jovan Ćiriiov, polihistor, kao da neće, kao da mu se ne da da se užljebi i iznađe svoj literarni žanrovski zavičaj, piše pesme, roman, drame, putopise, članke, eseje, portrete, pozorišne kritike, dečje slikovnice, rečnike (uvek drukčije i drukčije neobične), novinske kolumne pozorištarije. I sve to nekako lako, igrivo, naizgled neobavezno, ali svakad sa elegancijom dara, pouzdanošću eksperta i geografski skromnom nepretencioznošću"(l9B9) The itinerant, practically migrational spirit of his character can be found in - and springs from the great diversity of his work as an author and his endless forays into different literary genres. Jovan Ćirilov, the polyhistorian, just cannot, will not, settle down into one literary genre that he can call home. He writes poetry, novels, plays, travelogues, articles, essays, portraits, theater criticism, children's picture books, dictionaries (always out-of-the-ordinary and extraordinarily unusual ones), newspaper columns and everything having to do with the theater. He does all of this effortlessly, playfully, out of no apparent obligation, but always in an elegantly gifted, incontrovertibly expert, geographically modest and unpretentious manner... (1989) Vida Ognjenović; "Neverica bi dostigla vrhunac kad bi utvrdili da je tu zaista reč о jednoj jedinoj osobi i da je Jovan Ćirilov ime stvarne, žive ličnosti, a ne pseudonim brojnog tima" (1998) The joke will be on all of us if it turns out there really is such an individual and thaf'Jovan Qrilov"is not the pseudonym being used by a whole creative team... (1998) Božidar Mandić; "Akoje neko poverovao da je reč о Jovanu ĆirilPvu, prevario se. Rečje ofenomenu koji brzo hoda po ulicama, režira, upada u taksi, dramatizuje, prevodi, piše kolumne, okuplja avangardne pozorišne trupe u Beogradu, diže glas na eko-tribinama, anegdotiše i sve to sažima ispod izlizanog plišanog sakoa u svojih sedamdeset i šest činjenica. Svi se pitaju kako taj čovek sve to postiže? A tajna je, zapravo, u pravougaonim kartončićima u kojima on tačno beleži svoje obaveze, čaki kad ih ispuni" (2007) If you thinkthis is about Jovan Grilov, you've got it all wrong. No, we're talking about a multidimensional phenomenon who dons his well-worn corduroy jacket and, in a typical day, dashes along the street, directs a play, jumps into a taxi, writes a script, translates an article, writes a newspaper column, brings avant-garde theater companies to Belgrade, gives an impassioned speech on protecting the environment and, en passant, enthralls his friends and colleagues with anecdotes. Everybody asks, "How does he do it? And at his agel'The secret is those index cards he carries. He keeps a list of all his obligations and neatly checks off the ones he has completed... (2007)

188