Bitef

52

Njegov komad Circulations je 1984. godine gostovao po Kanadi i nagrađen je kao najbolja kanadska predstava na Quinzaine Internationale de théâtre de Quebec. Naredne godine The Dragon's Trilogy donela mu je međunarodni ugled, Za njom su brzo usledili Vinci (1986), Polygraph (1987) i Tectonic Plates (1988). Svoju trupu, Robert Lepage Inc. (RLI), osnovao je 1988, godine. Od 1989. do 1993. bio je umetnički direktor Théâtre français u Nacionalnom centru umetnosti u Otavi, Sleded u međuvremenu vlastite stvaraklačke projekte, režirao je Needles and Opium (19911 993/1 994-1996), Koriolana, Magbeta i Bum (1992-1994). S predstavom San letnje nod 1992, postao je prvi Severnoamerikanac koji je Šekspirov komad postavio u Royal National Theatre u Londonu. Prekretnica u njegovoj karijeri došla je sa osnivanjem multidisciplinarne produkcione kompanije Ex Machina 1994. godine. Ta nova ekipaje pod njegovim umetničkim rukovodstvom postojano izlazila sa predstavama, počev od The Seven Streams of the River Ota (1994) do Sna letnje nod (1995) i solo predstave Elsinore (1995). U svetu filma debitovaoje 1994. godine, kada je napisao i režirao svoj prvi dugometražni film Le Confessional koji se naredne godine pojavio na Kanskom festivalu tokom Dve nedelje rediteljskog filma. Zatim je režirao Polygraph (1996), Nô (1997), Possible Worlds (2000, prvi igrani film napisan na engleskom) i konačno, filmsku adaptaciju svog komada The Far Side of the Moon (2000). The Caserne, multidisciplinarni produkcioni centar u gradu Kvebeku, počeo je da radi pod rukovodstvom Roberta Lepaža 1997. godine. U novom prebivalištu Lepaž i njegova ekipa stvorili su i prikazali Geometry of Miracles (1998), Zulu Time (1999), The Far Side of the Moon (2000), La Casa Azul (2001), The Busker's Opera (2004), novu verziju The Dragon's Trilogy sa novom postavom (2003) i 1984, operu po romanu Džordža Orvela, sa kompozitorom i dirigentom Lorinom Mazelom (L. Maazel) 2005. Zatim su usledili The Andersen Project (2005), Lipsynch (2007), The Rake's Progress

PLAVI ZMAJ