El Emel

SUAT TAŠER USAMLJEN ČOVEK Veče Na prozoru kapi 'kiše Jedna žena Jedan beli cvet Iznutra čamotinja Kapaja zatvorena, zavesa spuštena Bat koraka rađa se i zamire Ni dašlka vetra Ispio je poslednju čašu U krčmi plafona niska Čovak usamljeni

Na leđima teret Od dvadeset leta Nepostojane ljubicice Svetlosti se pale, gase pokadkad oseti se miris jorgovana Svakim korakom kaljuga Tmina ova, samoća ova, kiša ova Čak i žena ova. Svakim korakom kaljuga Tmina ova, samoća ova, kiša ova Veče Ni das>ka vetra Negde u daljini muinja seva Usamljeni čovek od kuće putuje Usamljeni čovek tiho boluje. Preveo s turskog KOSTIĆ LJUBOMIR

Savremena arapska proza

RIBAR

Abdel Madžid Ibn Dželdun (Maroko)

X7 eć četrdeset godina on živi na ovoj obali od ’ ribolova i od kako zna za sebe ne ume nižta drugo osim da plovi morem i da se bori sa talasima. Obično se vraćao iz ribolova zadovoljan sobom, post© bi proveo burnu noć boreći se sa uzburkanim morem i zračio od radosti iza svoje mokre brade. Ribolov je za njega bio više strast nego zanat i zato ga je mnogo manje interesovao ishod a mnogo vise sam način i tehnika lova. Ovde nije bilo posmatrača da ga hrabre pljeskom dok se bori sa uzburkanim i nezajažljivim talasima, ali ga je zato buka uskomešanog mora uzbuđivala isto tako kao što i aplauz gledalaca uzbuđuje dušu sportiste. Na obali se osećao sputanim a što se više od nje udaljavao postajao je sve uzbuđeniji; osećao se kao opijen čim bi talasi počeli da se razbijaju i komešaju oko njega. Pa i sada kada se približio šezdesetoj godini života još uvek nije prestajao da se bavi njime onako, kao što je to činio kada je imao trideset. Njega ništa nije vezivalo za kopno, niti sa događajima koji su se na njemu odigravali. Tokom ovih dugih godina ti događaji su bill vrlo uznemirujući a on ih, uprkos tome što je o njima dosta slušao, nije uzimao ozbiljno. Ta on je dete plavetnila; plavetnila neba, plavetnila mora i šta se njega tiče blato u kome se guše Ijudi. I svaki put kada bi čuo za ove događaje govorio je sebi: „More, to je moj svet; a zemlja . . . e, ona je svet ljudi. Oni mene ne razumeju kada im pričam o moru, pa zašto da ja njih razumem kada mi pričaju o zemlji?" Pa ipak se uvek čudio tome kako oni mogu da ne razumeju kada im priča o svetu vode.

Ovi zastrašujući događaji ne samo da nisu prestajali da se nižu u Maroku ili Zemlji, kako ju je nazivao naš ribar nego su počeli da se sve približavaju i njegovoj lepoj obali gde je on napajao svoju dušu posmatrajući stenje i pesak. Ljudi su mu govorili da se zemlja menja, ali njemu uopšte nije padalo na pamet da će ove promene isto tako zahvatiti i obalu. A kad tamo, evo šta se dogodilo: opazio je grupu ljudi kako polažu temelje, kako dižu gradevine, a zatim je video mnogo čamaca kako se približavaiu obali pa je zaželeo da pride bliže kako bi video šta se događa. I video je mnogo toga a evo šta je mislio: Činilo mu se da je video čitavu vojsku ribolovaca sa flotom čamaca kako se sprema da odjedri u lov i najzad je rekao sebi: „Neka ih; i more ima pravo da u njemu bude mnogo ljudi kao što ih ima na zemlji, I oni su ljudi i njima će se obradovati more. On nije mario kako će izgledati njegov iskrivIjeni čamac kraj njihovih novih, sjajnih čamaca, niti šta će da radi sa svojom starom mrežom pored njihovih savršenih, blještavih pribora. Ipak stvar nije. bila naivna do tog stepena do kog je on pretpostavljao. Jednoga dana pošto se vratio iz ribolova radostan sa, po običaju, dobrim ulovom posvetio se molitvi očekujući da ga pozove čovek koji će ribu odneti na tržnicu. Kada je završio sa molitvom spazio je kraj sebe dva čoveka čiji dolazak, dok se molio, nije primetio. Uspravio se, osmehujući se da bi ih pozdravio. Ali jedan od ove dvojice ga preseče rečima: On pita i pokaza na onog drugog šta radi? ovde? Ovo pitanje je čudno za novog posetioca. Odakle je došao taj čovek? Ovaj čovek je vlasnik i ove obale i ovog mora. Ribar Abas to je bilo njegovo ime obično ga je pogledao jer je bio uveren da taj čovek ne zna šta govori. Bilo je sasvim logično da jedan čovek kao ?to je Abas ne može sebi da predstavi. da neko Ijudsko biće može da bude vlasnik mora pa je zatražio objašnjenje:

16