Gledišta

mo strategiju i taktiku ovog revolucionarnog preobražaja. A Marx nas poučava da je za to potrebna svestrana kritika starog svijeta „bezobzirna kritika svega postojećeg". Dakle, kritika kojoj je stran pozitivistički i svaki apstraktni dogmatizam. Prema tome, kritika ne smije biti „strast glave”; naprotiv, ona mora biti ~g 1a v a stra st i” ozbiljenje onih potreba koje proizlaze iz dostignutog stupnja ekonomskog i društvenog razvoja. Kritika mora biti jednovremeno i bezobzirna i veoma obzirna: bezobzirna samo utoliko da se ne boji svojih rezultata i da se ne boji sukoba sa vladajućim silama, a veoma obzirna u svakom drugom pogledu, tj. u sagledavanju realnih uvjeta za društvene promjene, zbiljskih potreba zajednice i spremnosti progresivnih snaga da se bore za svoje interese. Marxova teorija revolucije daje dragocjene upute za ove akcije. I upravo zato što ukazuje na čovjeka i što uporno insistira na realizaciji njegovih interesa i potreba, ona je danas podjednako aktuelna kao i u svim prethodnim prelomnim razdobljima. Socijalistički svijet ulazi u razdoblje svoje radikalne transformacije i neobično je važno da se u tom povijesnom zaokretu izvuku maksimalne koristi za radničku klasu, jer njen društveni i Ijudski položaj postaje u sve većoj mjeri ogledalo i mjerilo socijalizma. Revolucijama su uči nas Marx potrebne dvije podjednako važne pretpostavke: pasivni elemenat, odnosno materijalna osnova koja iznuđuje i omogućava socijalni prevrat; i aktivni elem e n a t, odnosno materijalna sila koja je upućena i sposobna da ostvari ovo kretanje. Najvažnija je materijalna sila sama revolucionama klasa, koja je po svom položaju do sada uvijek najnižem i najgorem položaju u dmštvenoj hijerarhiji objektivno usmjerena na akcije za društvene promjene i svoje emancipiranje. A materijalnom silom postaje i sama teorija ukoliko stremi ozbiljenju ovih njenih potreba. Štaviše, bez revolucionarne teorije nema ni revolucionarnog pokreta. Samo naučna teorija može pomoći revolucionamoj klasi da prevlada embrionalne oblike svoje svijesti i da jasno sagleda potrebe što ih treba zadovoljiti u predstojećoj revoluciji, odnosno socijalnoj evoluciji. Nije dovoljno da misao stremi ozbiljenju; sama zbiljnost mora stremiti prema misli. Radikalna revolucija može biti samo revolucija radikalnih potreba. Dmgim riječima, za uspjeh revolucije potrebno je da radikalne potrebe postanu potrebe revolucioname mase i da sama teorija zahvati ove mase svojim akcijama za ozbiljenje njenih potreba. Neobično je

1083

KARL MARX I SUVREMENA ETAPA NAŠE REVOLUCIJE