Gledišta

kome radnička klasa ima stvarno odiučujući društveni značaj. Jedinstvo se nikad ne može ostvariti kao mehanička istovetnost. Usled toga nije nikakva destrukcija Saveza komunista ako se određene grupe njegovih članova javljaju sa raznim, pa i suprotnim mišljenjima. Bitno je da one time ne razbijaju okvire Saveza komunista kao jedinstvene političke i idejne organizacije. Međutim, pitanje jedinstva Saveza komunista ne svodi se na usaglašenost stavova, uočavanje i integriranje socijalističke sadržine u tim stavovima. Tako shvaćeno, ono ostaje jedinstvo na verbalnom planu. Naučno-politička analiza mora da se, pre svega, bavi pitanjem jedinstva u praktičnom ponašanju komunista, da kroz prizmu njihovog praktičnog odnosa prema raznovrsnim problemima, ciljevima i vrednostima društvenog i individualnog života sagledava idejnu, političku i moralnu homogenost i čvrstinu Saveza komunista. Bez toga jedinstva Saveza komunista u praksi, koje počiva na jedinstvu interesa i ciljeva njegovih članova, stvara se samo iluzija jedinstva, a idejno-politička i akciona spremnost i sposobnost avangarde svode se na najmanju meru. U sve složenijoj situaciji svoga delovanja Savez komunista će morati da posveti najveću pažnju pitanju izgrađivanja svoje uvek jasne idejno-političke fizionomije, takvom jedinstvu stavova čija je podloga misaono bogatija, ali i odabiranju, pre svega, onih socijalističkih sadržaja u raznovrsnoj lepezi mišljenja koji najviše ukazuju na realno moguće i najplodonosnije puteve stvaranja socijalističkog društva. Po sebi se razume da je pri tome nužno oštro suprotstavljanje svemu onome što naginje onim tendencijama (ili je već njihov sastavni element) koje nas prikivaju za zaostalo u sadašnjem i skreću nas od puta stvaranja samoupravnog društva. Ali sud o tome u čemu se sastoje te tendencije i ko su njihovi pobomici može da da samo najšira demokratska i naučna diskusija unutar Saveza komunista i društva kao celine. A što je osobito važno, prva idejna i politička potreba Saveza komunista je mnogo ja snije i konkretnije definisanje istorijske osobenosti našeg samoupravnog razvitka, i na osnovi svestrane analize onoga što nazivamo samoupravnom praksom odgovor na pitanje šta u toj praksi stvamo jeste a šta nije samoupravljanje, koje konkretne elemente u njoj menjati ili odbacivati i kojim sredstvima to činiti, i za koje se celokupnom aktivnošću boriti da bi se što više razvili. Jer bez toga, i ideja samoupravljanja može da uzme oblik mistificirane svesti, a samoupravna praksa da ostane veoma ograničena i nerazvijena. 3 otreba pluralizma stavova da se pronađu najbolja rešenja problema na putu izgradnje socijalističkog dru-

1095

AVANGARDA IZMEĐU MONOPOLIZACIJE POLITIKE I SPONTANOSTI RAZVOJA SOCIJALISTICKOG DRUSTVA