Gledišta

SERGIJE PEGAN I MUAT DAMJANOVIĆ

1106

podvojenost na službenike i ra-dnike: svi koji -rade na đruštvetnim sredstvmma za proizvodnju, bez obzira na društvenu podelu rada u tom ,;sek-tom”, srtatusno su potpuno izjeđnačeni kao radnd ijudi i nosioci neprikosnovenog prava na samoupravljanje. Sindikat se našao u novoj dmštvenoj situaciji, složenijoj, pre svega, po tome što su otpala sva apriOTistdčka određenja o interesu radničke iklase, dogme 0 uravnilovci, idealizmi oko prodzvodnje i tržišta, pragmatizmi oko opšteg interesa itd. Ono što deteiminiše sadašnji stupanj razvitka samoupravljaruja u nas, nije samo veća ddi manja >sposobnost, znanje aM fcultumi nivo radnih ijodi. Ako se za samoupravljanje može reći da je još u svojoj militantnoj fazi, to je zato što, s jedne strane, državna regulativa zahvata neke značajne oblasti dmštvenih procesa i odnosa, a s dmge strane, zato što još hije precizno (empirijski) utvrđena ona kritična tačka na kojoj tehnizacija i stmčnjaštvo ugrožavaju samoupravno odlučivanje. Ovde spadaju i primeri formalizacije samoupravljanja, bilo da odlučujuću reč u upravljanju vodi mkovodeća „vrhuška”, hiio da se ono konisti kao instmment, glasačka mašina, za zaštitu posebnih interesa (gmpnih interesa) unutar radne organizacije, bilo, pak, za demagoško-dezintegrativno desolidarisanje sa injteresima jedne šlre celine (kcamme, privredne grane i dr.). Napdkon, treba napomenuti još neke čdnjenice. Naime, revolucioname demokratske tradicije pripadale su sve do prvih posleratnih godina relativno malobrojnom proletarijatu i naprednoj intehgenciji. Sa novim društvenim poretkom, sa naglim industrijsko-urbanim razvojem, brzim dmštveno-pohtičkim promenama nije se u odgovarajućoj razmeri i istim tempom popunila praznina u pomenutoj traddciji. Konfarmizam, . građansko-kmetska psihologija socijalne sigumosti (sticanje 1 posedovanje sigumog imov r inskog „zaleđa”), pa demagogija i „gmpni” egoizmi itd. Doda h se tome začarani kmg . kojd birotkraitija ume stalno da zatvara uspostavljajući ravnotežu sa samoupravljanjem, imamo draštvenu kiimu u kojoj deluje samoupravni mehanizam i u kojoj treha da se odvija njegova evolucija. Pojmljivo, to sua okohiosti u kojima treba da deluje sindikat, u kojima on treba da daje svoj udeo menjanju Hca dmstva, Sinđdkat ostaje znatno po strani od samoupravnih procesa i pravih dmštveno-političkih obrta; i to sledeći neke nerealne i pogrešne pretpostavke. Prvo, ako se sam Savez komunista distancira od pohtdčke vlasti, onda, navodno, pogotovo isindikat treba da napusti ipolitioke supstancije svoje akcije... Time on postaje jedan ,giepoH)tički” deo. političkog sistema, što bi se moglo izvesti i iz slova Ustava, , a pre svega iz faktičnog odnosa koji je uspostavljen između samoupravljanja i sindikata. U tom odnosu sindikat se našao u podređenom položaju što proizlazd iz dmge ~načelne” pretpostavke: sindikat u&klađuje interese radnih . Ijudi, a samoupravljanje to su sami radni Ijudi na delu. (Prošlo je vreme „trijumvirata” koji su sačdnjavali direktor, .predsednik radndčkog saveta i pređseđnik sindikalne s