Gledišta

postavljanja ovog odnosa, dobile novi smisao i novo mjesto u tom poretku. Tek kad se utvrdi i izndjansira prava funkoija gore pomenutih temeljnih političkih institucija, biće moguće preispitati i fiinkciju svih drugih tj. tek će se onda sa sigurnošću moćd. govonitd o cjelishodnosti postojanja čitavog niza drugih institucija. Jedan od prvih zahtjeva kod izgradnje demokratije, tj. demokratskih insti'tucija, jeste da se ne mijenjaju naglo pohtičke ustanove, da u tome postoji postepenost i metodiinost. Potrebno je da se matsimalno iskoristi od onog što postoji, da ostane sve što moie ostati, naročito ovo važi ta naše široke demokratske .nstdtuciie. Ne postoje nikak.re indicije dmštvenog karak:era, a ni teorijski osnovi koii bi ukazivali na potrebu če;tih organizacijskih promjena mutar skupštine ili vlasti u>pšte u jednom socijalističsom dmštvu i fcrajnje je vribme da se naša demokratska itmktura stabilizuje, da se »rganizacija vlasti položi na dgumije temelje, a da se soJjalistički razvitak ogleda isdiučivo ili bar u najvećoj njeii na tlu samih društvelih odnosa. Stabilne demouratske institucije mogu onogućiti živi dmštveni razvoj, ransformaciju ili revoluciju mutar društvenih odnosa, koa predstavlja, inače, dmgi zraz za socijalistički draštveti razvitak. Potrebno je poći >d toga da 'socijalis’tičko dratvo, po svojoj prirodi, ne sano da ne traži neprestane iznjene u organizaciji i stmkuri osnovnih demokratskih nstituciia ili institucija vlasti icgo, zapravo, uslijed sve alekvatnijih dmštvenih uslova, »ovećane homogenosti, poHičkog vaspitanja i dmgog, nora postojati određena sta►ilnost institucije, izvjesna radicija i sigumost, kako bi e, upravo zato, još intenziviiie vršiie one društvene >pronjene koje proizlaze iz biti ocijalističke revolucije. Urravo ako želimo da naše akuelne promjene ne budu proizorae da ne budu gole mprovizacije potrebno je azmotriti i dovesti u strogu

vezu -sve postoijeće političke institucije, odrediti svakoj ■pravu ulogu, jer to zahtijeva ■priroda vlasti koja postoji u socijalističkom dmštvu, kao i samo društvo koje se nalazi u procesu revoluoioname promjene. Ako se problem ne postavi kompleksno, u duhu 'kreatorskog karaktera Pnnikcije polibičkih ustanova u socijalističkom društvu, za vrlo kratko vrjjeme pojaviće se potrebe za promjenama u sferi formalnog ustrojstva, koje ne samo da nemaju veliki značaj u toj funkciji nego šire mogu djelovati i destrukthmo. Kada se danas govori o eventuainim promjenama u izbornom sistemu, onda to pitanje treiba dovesti u strogu vezu sa ovdm što je već rečeno o funkoiji skupštine. Potrebno ■je, daOde, pažljdvo ispitati da li je kod postojećig izbomog sistema’ skupština adekvatno vfšila svoju funkoiju jer, u ovom kontekstu, promjena u načinu izbora dolazd u obzir samo onda kad se uoče, tač■no utvrde i istdknu slabosti postojeće skupštine, pa se, imajući to u vidu, rešenja za njihovo otklanijanje traže u modifikaciji izborne demokratiije kao puta formiranja skupštine. Ako se demokratija sagleda kroz prizmu vlastd jer vlast je mjerilo demofcratije, ako se demokratija shvata na maffcsistioki način onda se izbomi sistem ne smije odvajati od strukture i funkcije skupštine LLi vlasti uopšte, jer je on sastavmi dio ■te cjeline. Znači, promjena u stmkturi izbora dopuštena je samo kad se preoizno utvndi šta se želi time postići.”

PROBLEMI br. 65—66/1968.

IVAN URBANČIC: Nekoliko uvodnih misli o mišljenju; TINE HRIBAR: Vreme d teleologija; VALENTIN KALAN: Diltheyevo istorijs'ko mišljenje; VANJA SUTLIČ: Rad i moć ; SPOMENKA HRIBAR: Iz istdne vremena; MILAN PINTAR: Hegelova kritika Kantovih antinomija uma;

1435