Gledišta

vat ću tu instituciju društvenim vlasništvom, 11 ) iako definiranje društvenog vlasništva predstavlja velike teškoće za pravnike, budući da je pojam kontradiktoran u okviru naslijeđenog sistema rimskog i građanskog prava. Naime, naslijeđena kategorija vlasništva orijentirana jena isključivanje drugih pravnih lica iz korištenja posjedovane stvari, dok je društveno vlasništvo orijentirano na uključivan j e svih pod istim uslovima. Društveno-ekonomski sadržaj društvenog vlasništva utvrdit ćemo na osnovu analize efekata ove institucije. i' Time što su sredstva za proizvodnju u društvenom ) vlasništvu, ona su pod istim uslovima pristupačna ' svim proizvođačima, individualnim i kolektivnim. Odatle proizlazi da se državni aparat ne može miješati u privredne odluke privrednih subjekata, da pojedinci ne mogu akumuiirati kapital, da lični dohodak može potjecati jedino od rada i da je ma kakav monopol na uslove privređivanja nezakonit. Ukohko je ma koji od ova četiri uslova narušen, društveno vlasništvo degenerira u državno ili privatno s poznatim konzekvencama po društvene odnose. Da bismo došli do institucije društvenog vlasništva i socijalističkih odnosa koji se na njoj zasnivaju - potrebno je da privreda bude organizirana na određeni način. Tako eliminiranje uplitanja državnog aparata ; u odluke privrednih subjekata zahtijeva decentralizaciju, i to takvu decentralizaciju u kojoj će svaki privredni subjekt biti zaista autonoman. No tađa administrativna koordinacija privredne aktivnosti mora biti zamijenjena tržišnom. I na taj se način tržište potpuno legitimno pojavljuje u socijalističkoj privredi. Nadalje, stvarna samoupravna autonomija zahtijeva autonomno raspolaganje određenim sredstvima. Slikovito se to može shvatiti tako da se uzme kao da su sredstva iz jedne velike društvene banke („društveni kapital”) pod istim uslovima posuđena svim privrednim subjektima. Dok zadovoljavaju te uslove (održavanje vrijednosti sredstava, određena i minimalna efikasnost mjerena kamatom), privredni i subjekti su autonomni u raspolaganju tim sredstvima. Ostvarivanje ovih uslova (kreditiranje, mobil- nost kapitala itd.) zahtijeva ne samo tržišnu već i i razvijenu novčanu privredu. Međutim, socijalizam r nije prosto liberalni kapitalizam u kom su vlasnici 1 i menadžeri zamijenjeni samoupravnim organima. Robno-novčano tržište samo je veoma neperfektnfii koordinator privrednih aktivnosti. Tržišni mehani--' zmi moraju biti stalno dopunjavani mjerama eko-c nomske politike. A ekonomska politika mora se zasnivati na programima privrednog razvoja zcmlje-'

11 ) Vidi B. Horvat, ..Individualno i drušn-eno vlasništvo u socijalizmu" ~G 1 e d i š t a", br. 3/1967, str. 335—48.

1326

DR BRANKO HORVAT