Gledišta

zu sa određenom društvenom strukturom. Partikulisanje znači ukazivanje na jednostranost i delimičnost pojedinih mišljenja koja su takva upravo zbog partikularnog društvenog položaja svojih nosilaca. Ove dve radnje su priprema za metod pripisivanj a, koje možebiti smisaono (ideološko-topološka rekonstrukcija pojedinih idejnih pravaca) i faktičko (ispitivanje koliko stvarnim oblicima misli odgovaraju ove konstrukcije). Manhajm završava knjigu veoma kratkim pregledom istorije sociologije saznanja ističući uloge Marksa, Ničea,

Frojda, Pareta, Lukača, šelera i dr. Uz knjigu je štampana veoma opširna studija Vojina Milića „Sociologija saznanja između istorizma i marksizma”. Uprkos tome što Majnhajmovi stavovi nemaju uvek zadovoljavajuću argumentaciju, uprkos tome što izlaganje nije uvek praćeno dovoljnom argumentacijom, i što je nesistematično, a ponekad i nejasno i protivrečno, sadržaj ove knjige je instruktivan i podsticajan. Stoga se njen prevod na naš jezik može samo pozdraviti.

srećko mihajlović