Iz večnoga izvora : stihovi

Još nešto... Ja nisam nekaka baka, što strašne priča priče, No smem li ja da ćutim, kad čujem glas što viče? ... Evo vam vizije moje Ne biram namerno boje: Ja vidim od Crnih Gora, kako se nebo mrači, Oblake oblak gura, tmuša se na zemlju svlači S Lovćena Orao Sveti Pred oblacima leti. Unakrst, ko oštre zmije, munja za munjom seva, Grom zemlju udara, bije — znamenje Božjega gnjeva S Lovćena Vladika Sveti S munjom i gromom leti. Tutanj prolama nebo, sježena zemlja strepi Pomozi, Bože, spasi i dušu našu okrepi! S Lovćena naš Pesnik Sveti Sve bliže i bliže leti... Uz strašnu gudnjavu groma glas Njegov grmi strogi ( O, da ' će ga razumeti mnogi? ):

«Božji ljudi, u pamet se! Kako djeca maloumna

Vi rogove nesložljive

Sve u jednu smješat vreću Glavom svojom bez moždana

* I28 *