Jugoslovenski Rotar

Život svojih humanih rotarskih ciljeva na pravilan ı svrsishodan način doprinjeli k riješivanju ovoga veoma važnoga socijalnog pitanja. Nema dvojbe, da većina ostalih socijalnih pitanja crpe svoj korjen upravo iz manjkavog rješavanja zaštite djece. Velik dio kroniénih bolesti, osaka¢enost, oskudica, nesposobnost za svakidašnju zaradu, kriminaliteta, nemorala itd., sve su to pojavi, kojima se izvor mora tražiti gotovo isključivo u manjkavom i pogrjesnom tjelesnom i duševnom odgoju djece. Ako nam je stalo do toga, da odgojimo tjelesno ı duševno zdrav narod, moramo svojom brigom početi već kod djece. A šta da mi rotari učinimo u tu svrhu? Mislim da ću svojem današnjem zadatku udovoljiti, ako navedem samo nekoliko općih načela, koja su rezultat mojega više nego dvadesetgodišnjega studija i praktičnog rada na području zaštite djece ı skrbi za mladež.

Ja sam odlučni pristaša ı branilac principa individualnog odgoja i brige za djecu. Čovjek nije roba, da bi se mogao mjeriti i brojiti po tucetima, dapače ni u Jednoj te istoj porodici nisu si dva djeteta jednaka po svojem značaju, raspoloženju i pristupačnosti za dobro i zlo. Čak ı kod stoke, što ju imaš u velikom broju u staji pa ju svu krmiš ı timariš na isti način, možeš opaziti izvjesne specificke navike i raspoloženja — a kako bi istom kod čovjeka koji ima um i slobodnu volju mogao upravljati njegov duševni i tjelesni razvoj po odredjenoj šabloni bez obzira na njegovu duševnu i tjelesnu kapacitetu te posebnosti njegove volje? Odgoj djece nije Prokrustova postelja, da bi mogli Otsjeci ono, Sto je u razvoju preko mjere napredovalo, i natezati na standardnu mjeru, ako se pojavi zastoj. Ne smije se izgubiti iz vida ni to, da zaJednički paušalni odgoj koji ide preko potrebnog zajedničkog školanja i priučavanja korisnom smislu za zajednicu, više puta utiče u većoj mjeri štetno na dobre značaje, nego korisno na slabe. Iz ovih ı drugih razloga, koje se u obilnoj mjeri mora tražiti takodjer u nedostacima zavoda ı njihovih funkcionara, došao sam, na osnovu mnogih iskustava, do zaključka da је тако пе na vrhuncu stojeća individualna skrb ı odgoj bolji od onoga u zavodu. Ne tvrdim, da ovo načelo važi svuda ı za sve narode ı zemlje. Ali obzirom na strukturu naše zemlje ı našega naroda ovo načelo bez sumnje važi za naše prilike. Zato ćemo u svim primjerima, kada se bude radilo o pitanju, kamo treba da smjestimo dijete kojemu је onemogućen uspješan uzgoj i opskrba u domaćem gnijezdu nastojati prije svega da mu nadjemo brižljiva hranitelja, po mogućnosti rodjaka ili znanca, koji će se pod kontrolom pozvatih institucija primiti skrbi za ubogoga malog osamljenika. Samo onda ako se ne može naći sposobno lice, koje bi se s ljubavlju i predanošću posvetilo djetetu, ili ako posebnosti djetetova duševnoga ili tjelesnoga razvoja kao n. pr. gluhonijemost, osakaćenost, duševna zaostalost itd. traže posebnu strukovnjačku opskrbu i odgoj, neka mu otvori svoja vrata institut, sirotinjski dom, dječji dom, kolegij itd.

Drugi važan princip, koga ne smemo nikada gubiti iz vida jest taj, da ı kod mladeži samo stroga kontrolirana dobrotvornost može postići svoju svrhu.

16