Jugoslovenski Rotar

ipak sama ideja, da vršimo svoj posao časno i dolično, vodeći kod toga računa i o svom bližnjemu, kadra je da doprinese mnogo ozdravljenju bolesnog svijeta, rušeći sve zapreke, nesporazumka i intolerancije kao i odstranjujući ono zlo, što mori danas svijet, a to je strah pred budućnošću. |

Na ovom polju može svaki pojedinac učiniti, a nadam se, da i čini, mnogo u promicanju dobre volje, sporazuma i mira među narodima. Često se mimoilazi služenje u zvanju, tobože zato, Što ga je teško shvatiti. Ono je doista teško, ali ne teško za razumjeti, već zato, što njegovo provađanje zadaje boli. Ono pogađa čovjeka ondje, gdje on živi, ali zato nema u njemu ništa kompliciranog ni misterioznog. Ja se pitam, da li je baš ta njegova jednostavnost, koja ga čini teško shvatljivim, ili je možda uzrok toj teškoći, što mi nećemo, da mu otvoreno i pošteno pogledamo u oči?

Vele, da nema većeg slijepca od onog, koji neće da vidi. Jedno je u tome istinito, da vi ne možete odkloniti odgovornost u svojem služenju u zvanju ili je baciti na drugog koga. To je staza, kojom svaki čovjek mora sam poći.

Krivo je mišljenje, da je Rotary jedno karitativno društvo. Naprotiv istina je, da mi ne možemo biti dobri, — govoreći sa stanovišta našeg zvanja — ako naš rad nije efikasan. Isto tako ne može naš rad biti efikasan, ako nismo dobri. Moramo biti na čistu o tome, da, ako Rotary radi samo na polju karitativnosti, tada nije ništa drugo, nego jedno filantropsko društvo više, te prema tome sasma promažšuje svrhu, radi koje je osnovano, naime da pomaže samog sebe, a ne drugu koju organizaciju, šireći u poslovnom svijetu neku višu civilizaciju. Civilizacija je uopće u cijelom svjetu uzdrmana, pak zato nije ni čudo, da u našem društvu imade ljudi, koji nastoje, da nas povežu, da je ponovno učvrstimo.

Moram naglasiti, da mi u tom pogledu kao organizacija možemo učiniti vrlo malo. Osobna odgovornost svakog pojedinca je ono, što je kod toga važno. Mi trebamo primjerom da pokažemo, da je Rotar čovjek, koji nastoji vršiti svoju individualnu odgovornost time, što on izravno sudjeluje. To je naša odgovornost služenja u zvanju. U svakoj zemlji, gdje Rotary postoji, čitav poslovni život osniva se na dobitku, prema tome je sasma suvišno naglašavati, da je naše zvanje samo prilika, da se služi društvu.

Danas to ono nije, sutra to može biti, jer vidimo i u tom pogledu napredak u svijetu. Svijet sve više i više dolazi do toga, da nosi odgovornost za blagostanje svojih sastavnih djelova. Počeli smo, da odgovaramo afirmativno na poznato biblijsko pitanje: »Zar sam ja čuvar svog brata?« Taj afirmativni odgovor vidimo u obliku velikih pokušaja u

industriji. Sve te stvari tiču se nas osobno. Za nje mi snosimo odgovornosti ne kao nadljudi — kako je to negdje netko rekao — već kao obični,

dobromisleći poslovni ljudi, koji kao takovi ne volimo, da se itko miješa u naše poslove. No, kod toga ne smijemo zaboraviti, da je to čuvstvo negodovanja, da se iz vana mješa u naše stvari, tek onda opravdano, ako mi unutar našeg zvanja nosimo sami potpunu odgovornost .