Jugoslovenski Rotar

diljem naše domovine, dok istovremeno mnogobrojne od gladi iznemogle ljudske ruke tumaraju naokolo vape za kruhom i radom.

Sa tim aktivama i pasivama, kojima treba još dodati ротапјkanje velikog kapitala i potrebu za vlastitom produkcijom korisnih dobara, treba računati kod odredjivanja socijalne, tehničke i ekonomske strukture naše nacijonalne mehanizane privrede.

Na koji način ali kod nas izgraditi vodne centrale, čiju produkciju električne energije nebi teretili opsežni hidrotehnički radovi?

Za organiziranu zajednicu mogu se smatrati samo ona dobra ili onaj rad izgubljenim. koja izlaze iz okvira te zajednice. Sav materijal i radnu snagu umutar granica је zajednice, može ova da preivori u korisna dobra. isto tako da ih i nadoknadjuje. Dovoljno postaJanje korisnih dobara uvjet Je blagostanja zajednice. Odsudno Je samo, da se upotrebljavajuéi vlastite sirovine i vlastita vrela energije nadje obilno korisnoga rada za sve élanove zajednice.

Gradnja_ hidrotehnitkog dijela električnih centrala iziskuje u prvom redu obilnu ljudsku radnu snagu za izdizanje zemlje, razbiJanje ı ugradnju kamenja i za profiliranje dovodnih i odvodnih kanala a uz djelomičnu upotrebu armiranog betona. | radnom snagom ı potrebnim materijalom. kamenom, željezom i cementom raspolaže naša narodna zajednica. što više materijal se u pretežnom dijelu već ı nalazi na mjestu gradnje. Treba dakle Još samo staviti u kretanje hiljade sada besposlenih radnih ruku. da taj materijal smjeste ma pravo mjesto, da stvore za općenitost korisno dobro. a od zajednice da za protiuslugu prime naplatu. koja će im omogućiti zadovoljan život. Hidrotehniéke radove elektriénih centrala treba u interesu zajednice uvrstitiu Javne radove. a da kod toga ne terete cijenu producirane energije. kao što niti gradnja ceste ne tereti direktno onoga. koji se njome služi. Na taj način stvorili bi hidrauličke centrale, iz kojih bi se razvodila električna energija u sve grane naše privrede. a čiji produkcioni troškovi bili bi svedeni na idealni minimum.

Da konačno još razmotrimo da li troškovi tih radova koji bi nesumnjivo trebala da finansira cJelokupna zajednica, ne terete nepovoljno bilo u kojem obliku samog: preduzimača dakle državu. Slobodan sam ustvrditi. da nebi. Naprotiv izvadjanje tih radova doprinJelo bi poboljšanju državnih financija. |

Nesmijemo naime smetnuti sa uma. da zaposlenje svakog radnika principielno uslovljuje daljnja zaposlenja. Svakom novo uposlenom radniku stvara se moguénost da podmiri svoje Zivotne potrebe, on postaje potrošač, a kao takav troši produkte koje drugi stvaraju i time u povezanom lancu oživljuje zaposlenje i produkciju u svim granama privrede. Dovoljno plaćeni manuelni radnik troši toliko od svoje zarade. da stvaranje dobara koje on potrebuje iziskuje za svaki njegov radni sat, daljnja 2—3 sata rada drugih privrednih grupa. A koliki se tek efekat postizava sa zaposlenjem veéeg broja nezaposlenih radnika! Preko tako pojačane privredne djelatnosti indirektnim kanalima pritiču prihodi državnoj kasi i to tim veći. što Je djelatnost aktivnija. Može se lagano dokazati. da se država ako ona preuzima finansiranje Javnih radova svakih investiranih hiljadu dinara u toku kratkog vre-

240