Jugoslovenski Rotar

vjere i bouzdanja u budućnost sije depresiju i bezizglednost u bolje. Narodi se pitaju, da li je zaista mogućno stvoriti i održati prijateljski duh sporazuma i razumijevanja među različitim nacijama. Bez sumnje se mnogi rotari danas pitaju: »Da li se 4 glayna rotariska cilja zaista mogu provesti, ili pokušavamo da postignemo nešto što se postići ne može?«

Za vrijeme prvih deset godina iza svjetskog rata dosegslo je naglo širenje Rotarstva svoj vrhunac. Svijet je bio pustošen raširenim i razornim konfliktom u istoriji. Izgubljeni su miljuni Zivota na bojnim poljima, a miljuni ljudi su ranjeni i osakaćeni, da tako sprovedu ostatak Zivota u trajnoj agoniji i bez nade u nešto bolje. Miljuni dolara utrošeni su za ratni materijal. Daljnji su rezultati potrošci od miljuna i miljuna dolara za Stete gradovima i krajevima, gdje su se bile bitke, a koje se štete ponajviše ni popraviti nisu mogle. Narodi na svijetu počeli su shvatati da rat pretstavlja uvijek gubitak, pa čak i za pobjednika. Oni su stekli uvjerenje da se razlike i nesporazumi mogu riješiti i kod okruglog stola na konferencijama, Sdje će zastupnici tih zemalja imati priliku da podnesu svoje tužbe i raščiste situaciju, a takove konferencije treba da se održe u duhu sporazuma, toleramcije, pravde i fairness-e.

Ciljevi rotarstva, njegov program i smjernice bili su u savršenom skladu sa nastojanjem svijeta. Radi toga je razumljivo da je organizacija rasla i napredovala. Njeno širenje diljem sviju zemalja svijeta bilo je bez primjera u povijesti socijalnih organizacija. Sada je međutim završen prvi turnus i kazaljka kao da skreée drugim smjerom. Da li je taj novi pravac znak da se rotarstvo prezivljuje t. j. da mu više nema mjesta u današnjem svijetu?

Prema mom mišljenju rotarstvo je danas više potrebno nego ikada, pa stoga ova potreba ima da ponovno ožive čitavu našu organizaciju. Valja se sjetiti da ima stvari koje donose brze uspjehe, no druge daju tek konačni uspjeh. Rotarstvo nesmije nipošto gubiti iz vida ovaj cilj za koji radi u dugom razmaku vremena. Pošto sile razdora postignu svoj vrhunac; pošto rijeka nabuja i, probivši nasipe, nanese neprocjenjive štete, svijet treba da se sagradi ma novim temeljima sporazumijevanja, međusobne vjere i međunarodnoS sporazuma. Jedino to može da se trajno održi.

Naši vidici na svijet moraju biti mirni. Zato nam treba dulje vremena. Nama je potreban zreo i širok pogled na program rotarstva koji nastojimo sa dubokim uvjerenjem ispuniti. Svaka nova organizacija koja je bila stvorena kao rezultat promjena prilika fe novih i uvećanih potreba, stvorila je jedan bolji život. Možda oni koji su danas članovi naše move velike organizacije, ne će više biti ovdje, no oni koji će nas masljediti, ti će taj bolji život preuzeti. Mi im moramo ostaviti u baštinu jaku i muževnu organizaciju koja je posvećena idealima sadašnjeg rotarstva. Toliko za budućnost, a sada pređimo na sadašnjost.

Моја је tema: »Rotary Vas poziva da iskoristite svaku priliku«. Da li je bilo ikada takovo vrijeme u istoriji, kada je naša

155