Jugoslovenski Rotar
porodila i uzdigla jedna znacajna pojava. Veé rano u povijesti Rotarstva možemo otkriti jednu novu i visoku notu, notu nesebičnos međusobnos služenja.
Tako čujemo da je rekao pretsjednik Gleen Mead u toku četvrtogodišnje konvencije Rotary klubova u Buffalu, New York, u godini 1913, a koja je konvencija ostala značajna u povijesti Rotarstva, ovo: »Rotary ne može sve dotle postići svoj vrhunac, dok vrijede pojmovi da su Rotary klubovi primarno klubovi sa svrhom izmjene poslovanja među članovima.« A na istoj toj konvenciji rekao je jedan član koji je poslije postao također pretsjednikom, a kojega se glas još i danas sluša s divljenjem i ljubavlju diljem cijeloga svijeta: »Pravi rotari već dolaze do spoznaje da je Rotary kao organizacija s trgovačkom bazom već i danas podložan Rotary-u kojemu je cilj širenje duhovnih snaša. Ovyu snagu treba međutim u djelo privoditi, a ne samo O njoj govoriti. Ona raste u plućima ljudi i bez nje je život Rotarstva neizbježivo kratak. te je naš poziv onima koje pretstavljamo samo jedan prazan i šupalj zvuk.«
U ono malo godina između 1905 i 1913 — vi ćete biti sigurno suglasni sa mnom — Rotarstvo je, zahvaljujući svojemu mudrom vodstvu, napustio teren na kojemu je rodeno i već se je kretalo prema vasionama. Duh novijeg rotara naSao je odjeka u mnogim djelatnostima. Medutim su najvaznije: sluzenje_opcini i sluzenje zvanju. U pogledu prvospomenutog sluzenja, Chicago je bio pionir, jer već u god. 1906 preuzima projekt sluzenja opcini, objašnjavajući vrlo interesantno i značajno da drugarstvo samo po sebi ne dostaje te, ako želimo da to drugarstvo postigne svoju kulminaciju, potrebno je da se uzdignemo sa razine lične pomoći te da se vinemo barem djelomično do žrtava u jednu bezličnu i altyuističnu svrhu. Dan, kada je došlo do te spoznaje, može se mirne duše nazvati drugim rodenjem Rotarstva, jer bez te spoznaje — barem po mojemu mišljenju — Rotarstvo ne bi bilo nikada nešto više od nekog lokalnog i neznačajnog pokreta.
U godinama koje su slijedile učinjeno je mnogo dobrih i korisnih stvari. Tako na pr. rad u korist sakate diece. Tia su nastojanja rad mnogih klubova i dobrih rotara te su doprinijela neprocjenjivu sreću ne samo djeci kojoj je bilo pomoženo, već 1 onima koji su imali veselje i zadovoljstvo u osjećanju da su nekomu pomogli.
Zatim je slijedila daljnja sjajna stranica u povijesti Rotarstva, t. zv. »boys work«, tj. briga oko dječaka, pa mnoga druga naša stremljenja i nastojanja koja bi bila odviše mnogobrojna, a da bih ih ovdje mogao spomenuti.
Druga aktivnost, tj. služenje zvanju, nije bila u prvo vrijeme poznata pod tim imenom, već pod nazivom »metoda poslovanja«. Već rano u godini 1910, prigodom prve konvemcije nacionalnog udruženja Rotary klubova u Chicagu, između 5 ciljeva Rotarstva čitamo: »Ulbrzavanje naprednih i poštenih metoda poslovanja«. Ovaj je cilj doprinio, zahvaljujući to mudrom vodstvu Rotaryklubova, jedan od najvažnijih udjela u stremljenju za socijalnim
163