Jugoslovenski Rotar

~

njenja spora pismenim odgovorima i protuodgovorima, u drugu ruku pak ostavljeno je posve ocjeni suda, hoće li odrediti javnu raspravu (čl. 56), što će očito biti slučaj samo rijetko u naročito komplikovanim predmetima.

U praksi se dogadjalo dosta često da upravne vlasti ili nisu sudu poslale spise predmeta, ili su izjavile da su se spisi izgubili. Da u takovim slučajevima tužitelj ne bi ostao bez upravno-sudske zaštite, Uredba je propisala (čl. 55) da sud može i bez spisa raspisati usmenu raspravu i prama njenom rezultatu donijeti presudu.

Važna Je novost u Uredbi da sud može i pored procesualnih mana ranijeg upravnog postupka, pa i kod nedovoljno utvrdjenog činjeničnog stanja sam utvrditi to činjenično stanje, ako nadje da је to u interesu ekonomije posla. Sud stoga moze zakleti sviedoke i provoditi dokaze, i to bilo kod samog suda, bilo preko svoga izaslanika, bilo zamolnim putem preko upravnih vlasti ili redovnih sudova (čl. 58). Ovo ovlaštenje koje je sudu dano i za predmete van administrativnih sporova (čl. 70) od veoma je velike važnosti. Tako se, primjerice, Upravnom sudu podnose redovne žalbe protiv općinskih izbora, a sud dosada nije imao mogućnosti da u žalbama ponudjene dokaze, kako treba, provede. Sada će to moći u najvećem broju slučajeva učiniti, tako da svjedoke dade pred redovnim sudom pod prisegom preslušati. Poznato je pak, koliko se ozbiljnije u narodu shvaća zaprisegnuti iskaz pred sudom nego jednostavni iskaz pred upravnom vlasti.

Kao i po dosadašnjem zakonu stranka može na sud doći ili sama, ili uzeti odvjetnika da je zastupa. Ne može dakle dati punomoć kojoj trećoj osobi neodvjetniku. (čl. 34). Odvjetnik mora doprinijeti naročitu punomoć za upravno-sudski postupak. Doneseni su — čega u dosadašnjem zakonu nije bilo propisi o tom, kako se priznaje tužitelju siromaško pravo, propisi o izuzeću i isključenju sudaca kao i propis da upravna vlast može i za vrijeme sudskog postupka u smislu tužb. zahtjeva udovoljiti tužitelju, ukoliko time ne dira u prava trećih lica. Odredjen је 1 naročiti postupak za slučaj da tužitelj tuži zbog toga, što mu upravna vlast nije uopée dala rijeSenja na njegoy zahtjev (él. 47), a jednako i postupak za slučaj, ako tužitelju nije bio dostavljen akt upravne vlasti koji pobija.

Odluke Upravnog suda obvezatne su za upravne vlasti (čl. 64). U provedbi ovog načela, koje je bilo izraženo i u dosadašnjem zakonu, Uredba je na osnovu iskustava prakse pošla dalje. Ako naime upravna vlast u roku od 3 mjeseca od dostave presude ne donese novi upravni akt, sud će na prijedlog stranke tražiti od upravne vlasti priopćenje razloga, zašto se ne donosi rijesenje. Ne dobije li za mjesec dana odgovora, ili ako to priopćenje po mnijenju suda ne opravdava neizvršenje odluke suda, sud će sam uzeti predmet u razmatranje i u općoj sjednici donijeti potreban akt za izvršenje odluke suda te ва dostaviti banu. Ako pak upravna vlast doduše donese novo riješenje, ali se u njem ne pridržaje pravnog shvaćanja suda, sud ima na ponovnu tužbu tužitelja ne samo donijeti presudu, nego i izvijestiti bana radi pozivanja na odgovornost sluzbenika koji je to skrivio.

319