Jugoslovenski Rotar

Ornamentika i vez u Vrbaskoj banovini Spiro Bocarié, predavanje u R. C. Banjaluka

Kako nemamo sada pri ruci predloške pojedinih ovdašnjih ornamenata i veza, da ih raščinimo i svrstamo u grane u koje spadaju, ja ću da govorim o tome u granicama koje mi dozvoljavaju ovakve prilike. Započeću o ornamentici uopšte, da pređem kasnije na narodni vez.

Gestikulacija — i šare po pijesku — sigurno su bili prvi znaci izražavanja i sporazumijevanja. Dugo je prošlo vremena dok je šara postala raboš, jeroglif, ideogram i dok se iz nje razvila ornamentika i dobila dekorativnu formu i umjetniéku sadrzinu. I danas ornamentika spada u sklop narodne umjetnosti i ne može se опао od narodnih običaja, nošnje, pjesme i vjerovanja.

Nećemo govoriti kako se ornamenat razvijao kod drugih naroda, ali možemo tvrditi, da je slavenski osnovni ornmamenat još iz mitološkog doba, da ima mnogo arhaizma, crne indijske umjetnosti: čara i vradžbina i simbolike iz slavenskog neznabožačkog kulta. Do danas su se u glavnom zadržali znakovi iz narodnog vjerovanja i obožavanja kao: sunce, polumjesec, koluti (kao kod Rimljana »vrijeme«), kukasti indijski krst »svastika«, razne magijske biljke, cvjetovi, zmije, leptiri, ptice i pijetlovi, koji »razgone mrak«. Do danas su šarana jaja klasjem i stavljala se u brazdu, da usjevi ponesu plod; bolesnicima su vezli hrastov list, da dugo žive; nerotkinji klasje i grozd, da ima poroda; za mladu »vitu jelu«, a momku »zelen bor« — sve motivi iz narodnog vjerovanja.

Dok je hrišćanka u ornamentici održavala stari kontinuitet, što su joj pogodovali običaji i nošnja a pod uticajem hrišćanstva poprimila unekoliko vizantijsku ornamentiku, koju nosi kao reflekciju iz svojih starih crkava — carskih zadužbina, — muslimanka je u boljim materijalnim prilikama i pod uticajem vjere — Islama, političkih i trgovačkih veza sa Carigradom — potpuno se predala životnim običajima i ukusu sa Istoka. Zato u ovdašnjem muslimanskom ornamentu imamo arhitektonski, dekorativni i figuralni oblik, kakvog imaju svi azijski narodi, koji su se bavili tom vještinom.

I u onoj ornamentici, koju smatramo da je slavenska — osim onog što je stvoreno eklektički, što još nije ispitano, postoje i mnogi elementi kakve nailazimo na šarama Kelta i skandinavskih naroda. Ako to nije iz doba prve ljudske kulturne zajednice, kad je ljudstvo bilo u povoju, onda može da budu tragovi iz vremena seobe naroda.

U Krajini, kad u narodu nije bilo pismenosti, ni političke ni socijalne slobode, ni ornamenat nije mogao da ostane u granicama artizma i estetike, već je postao sretstvo za mnoge duhovne i simbolične manifestacije. Kad pretpostavimo da je u takvim prilikama narodu bilo teško da javno izražava svoju vjeru, iznosi svoje običaje, pa i da nosi kićeno narodno odijelo, lako je mogao da sačuva svoj ornamenat, jer on nije bio izložen sukobu, progonu i uništenju.

I ako je seljenjem i bjekstvom nestalo mnogo njegovih specifičnih karakteristika, narod je ipak, uz mnoge svoje osobine sačuvao u tkanju, vezu i rezbariji i svoju ornamentiku, koja mu je služila i kao pismo, ideogram, čara i vradžbina što se i do danas sačuvalo u besputnim