Književne novine

a i

„gatog, kapitalistički

STRANA 4

/

Georgi Stamatov kao Ignjat Glembnij

| Gostovanje bugarskog dramskog prvaka |

| Pre izvesnog vremena je u Beogra= đu gostovao bugarski dramski prvak Georgi Stamatov, Prikazao nam se u impozaninoj ulozi Ignjata Glembaja, u drami Miroslava Krleže »Gospoda Glembajevi«.

| Uloga staroga Glembaja postavlja pred glumca velike probleme. To je složena uloga, u kojoj se spajaju i sukobljavaju bezbrojni elementi kojima se određuje karakter, mentalitet, psi-

· hologija, lični stav i društveni polo-

žaj čoveka Woga ona treba da oživi. To je ljudski lik koji inkarnira boukorenjenog finansšiskog magnata, bankara koji grana svoju delatnost na bezbrojna novčana i industriska preduzeća i skoro već trustovski dejstvuje, vrlo karakterističan za jednu epohu kapitalizma,

a tipičan za jednu određenu, specijal-

nu društvenu sredinu u toj epohi. To je tip »austro-agramerskog« industrijalca i bankara. I u tome su njegova

. Bocijalna i lokalno-nacionalna, obele-

žja, njegove opšte i specifične oznake. Taj »pašivni Austro-Krroata« ima, prema tome, već i po takvom svom sa-

stavu, izvesno dvojstvo u karakteru:

nešto kosmopolitsko se tu meša sa lokalno tipičnim.

Ali se problemi pred kojima se nalazi glumac koji treba da oživi ljudski lik staroga Glembaja naročito komplikuju psihološkim složenostima koje on nosi u sebi. U drami, on socijalno znači i reprezentira, ali psihološki dejstvuje. On je u tom pogledu, kompleksna ličnost, koja je u akciji uglavnom pd svojim mutnim i teškim psihološkim motivima. Oni su već ı društveno uslovljeni. Ovaj magnat dostiže vrhunac svoje “ekonomske i društvene moći po jednoj liniji uspona koja ne traje ni punih sto i pedeset godina, ali koja počinje zločinima, nastavlja se grabežom i prevarama, razvija se preko bezobzirnih postupaka Koji karakterišu prvu etapu kapitalističkog osiljavanja, koji, dakle, ekonomski i društveno podižu i osnažuju, ali psihološki negativno odjekuju i sve više razorno deluju. U drami je ovaj drugi oblik dejstvovanja u prvome planu. Od bezobzirnog jurenja za profitom, zapada se u nezđrave poslove, dospeva se u krizu. I tako, skoro paralelno, finansisko ruiniranje i psihološka degeneracija idu jedno sa drugim.

Stari Glembaj, u čijoj se životnoj okolini i u njemu samome to oličava, pretstavlja, prema tome, lik jednog magnata svoje Vrste, koji je istovreme= no na vrhuncu svoje socijalno-eko= nomske moći, ali i pred katastrofom, a, isto tako istovremeno, i pred sopstvenim psihološkim raspadom. U drami on je u vidnoj akciji u ovom drugom «pravcu, a motivi materijalne propasti žive u njemu latentno, da bi se drastično „manifestovali tek posle njegove smrti, On je, dakle, ličnost sa mnogo vidne, spoljne samouverenosti, pouzdanja u sebe i u svoj položaj, ali čiju impozantnu autoritativnost i sigurnost u.sebe i svoj položaj ipak osenčavaju unutrašnje strepnje. Za glumca, to je problem izvanredno delikatan za rešavanje. Osim toga, u Lome čoveku se oličava i jedna druga nesrazmera. On koji »o stvarima nije nikađa razmišljao ni duboko ni plitko, i koji u svojim društvenim kore= nima još nosi divlje, primitivne, sasvim sirove sokove, treba, po svome

uspehu i položaju, da oličava nenadmašnu i nepogrešnu poslovnu pamet, i da bude neka vrsta arbitra gospodstva. Od tri Ignjata Glembaja koje sam imao prilike da vidim (Gošić, Dujšin,•

koeficijent »menschlich alizumenschličh«: sve su nas te i suviše ljudske slabosti popušile i mi se danas dimimo kao gorka cigareta, koja se, nažalost, gasi. Sve je propalo, jer Duce nije uspio da iz malog talijanskog čovjeka stvori imperijalistu! Gentile je govorio o krivnji Duceovoj lirski, feuilltonistički, in extremis: Mussolini je htio da iz hotelskih vratara, kelnera, gondolijera, cicerona i gitarista stvori ratnike, koji će pod barjacima rimske Vučice i krilatoga Lava mletačkog osvojiti Balkan, Afriku, Levanat, Španiju, i čitavi Mediteran, a nije uspio, jer tog malog čovjeka više zanimaju mjesečine na filmu, lopte, gitare, gondole, Verđi i Rossini, nego fašistička mistika banaka i dividenda. Što će to malom, bezimenom pučaninu d'annunzijeve himne o Rodosu, o Rijeci ili o Zadru? Što će mu Menelikovi lavovi u Rimu, kađa je u sebi od prvoga đana fašizma uvjeren, da su Ađua, (1895).i Adis Abeba (1935) bile najefemernije pustolovine isto tako kao Tripolis, Toledo, Barcelona, Madrid, Tepeleni ili Split od 1935 do 1941. Fašizam je po Gentileu doživio svoj brođolom na ljudskim slabostima maloga čovjeka i fašizam nije uspio, jer ga talijanski narod nije slijedio

10 a historijskom putu. Fašistička tra-

gedija možda je sudbonosna za pokoljenja, ali je stanje fakata takvo i sada ima samo još da padne zavjesa, pak će se komedija na veliku radost talijanskog malog čovjeka konačno svršiti,

Govor Giovannia Gentile bio je nesumnjivim znakom da Veliko fašističko Vijeće proljeća 1943 nije više zna10 ni sata ni đana svoje smrti, da se osjećalo u agoniji. Dva mjeseca kasnije neki su biciklisti ustrijelili Gentilea u Firenzi na ulici, i sve je to već bilo početak konca. To je bilo doba kada je treći veliki evangelista fašizma Giovanni Papini pisao svoje lirske solilokvije o dijalogu ptica... Sve je zvjezdano ništavilo, srebrni dim i magla i od svega ne ostaje ništa, samo cvrkut ptica u vječnosti. Papini, jedan od najbrilijantnijih stilista na svome početku prije četrdeset godina, koji je 1912. godine na Kapitolinski spomenik Kralja Ujeđinitelja gledao kao na »luksuriozni Dpissoir«, taj Papini udavio se u knjiškoj jalovoj kon-

Grković), meni se čini da je Georgi Stamatov najbliži bio tome unutrašniem dvojstvu ličnosti u mnogim pravcima naznačenom, i da je najviše uspeo da ga nagovesti. U prvome činu on je doista imao jedan izvanredno samouvereni i gordi gospodski nastup. Imao je onu impozantnost bez koje se taj lik ne može zamisliti. A ipak je sve što se kao akcija ispod toga stava javljalo, od reči đo gesta, bilo pomalo prigušeno, surdinirano, davano kao sa nekim potajnim „osećanjem izvesne kompleksne strepnje, koja ne prodire u svest. U njegovom gospodskom stavu, u impozantnoj kretnji telom i gestom, u odmerenoj i stišanoj reči, on je čak nekako orijentalno gospodski delovao. Bilo je tu pomalo nečeg od čorbadžiskog stava i pokreta, koji na svoj način gospodski deluju, ali se i jasno diferenciraju od bečkog i pe-= štanskog stila. Pa ipak, to nije mnogo smetalo. Gospodska linija je bila ne= što manje tipična, ali ne i manje gospodska. U prvom činu Georgi Stamatov je doista delovao glembajevski, u jednom uopštenijem i pomalo delokaliziranom smislu.

' U drugom činu, gđe drama eksplodira, Stamatov je uspeo da pusti da se iz njegovog Glembaja probiie divlji nagon, da progovori predak iz Remoetinačke Šume koji je prvi ubio i opljačkao čoveka, da se u njemu najednom oseti sva ništavost njegovog gospodstva i njegove pameti, da se manifestuje i prostački i glupo. Ali nigde drastličan akcenat nije nadvladao, i naturalistički postupak, u koji žestoke scene u tom činu mogu glumca lako da zavedu, nije se osetio. I u najžešćim momentima, kad u starome Glembaju govori paroksizam, Stamaftov je uspevao da nekako reflektuža izvesnu stalnu unutrašnju strepnju u njemu. I to je bilo dobro.

Što bi se imalo primetiti igri Georgi Stamatova, kao izvesna opšta i najglavnija Kkritička primedba, bilo bi, možđa, da se u njegovoj igri još uvek, i prilično jasno, osećaju tragovi tzv, »stare glumačke škole«. To će reći da ponekad odjekne izvesna patetična intonacija koja je za jasnu meru nepo= dudarna sa realističkim stilom glume koji mi đanas tražimo, ili da zatreperi jedan romantični dah u igri koji, u trenucima, nije u skladu sa opštim štimungom na sceni, i koji še naročito oseti kroz najednom i neshvatljivo zašto podignuti glas, ili u izvesnoj Vvibraciji tona koja ne izgleda opravda– na. Ali, podvlačim da se to oseća samo u tragovima. Georgi Stamatov je očigledno u znatnoj meri savladao disciplinu realističke glume, podvrgao se njenim zakonima, studiozno je savladao držeći se najboljih učitelja, hudožestveničkih teoretičara i praktičara, | suzbio u sebi neke odlike koje je, po svoj prilici, poneo iz prvih svojih glumačkih oduševljenja. Danas je on nesumnjivo jedan od najimpozantnijih i najznačajnijih glumaca na Balkanu. Gostovanje Georgi Stamatova je, dakle, pozitivan događaj za naš umetnički život, jedna od onih potrebnih i korisnih izmena značajnih umetničkih snaga između balkanskih zemalja, preko kojih se dolazi do saznanja O našim zajedničkim vrednostima i do unufrašnjeg uverenja da raspolažemo kvalitetima koji ne izostaiu iza nivoa takozvanog velikog sveta. U odnosu između Jugoslavije i Bugarske, ovo dvostruko pozitivno znači, i za danas i za sutra

M. B.

verziji bez perspektive, a da u svojim knjigama o Kristu ili o Svetom Augustinu nije dao ni jedne ljudski istinite ili potresne stranice. Benedetto Croce, šef međunarodne estetske masonerije, odbio se u potpuni solipsizam i sam je izjavio godine 1943., da se kao ministar novoosnovanog talijanskog kabineta među ljudima osjeća kao mjese= čar. Živio je u Sorrentu na mjesečini i vratio se na mjesečinu u Sorento! A iz svega toga naš dragi Sveti Otac nije naučio ništa. Papa je poslije jednog amerikanskog bombardmana rimskog predgrađa 1943. stupio svojom posvećenom nogom na asfalt. rimski i klečeći zajedno sa rimskim mamama na ulici, molio se Bogu pred lateran= skom bazilikom u blatu i u prašini, da bi Gospodin vratio mir Vječnom Gradu! A danas, On te iste rimske mame zove na oružje! Papa se kao Pontifex Maximus danas buni protiv tzv. »moralnog nihilizma materijalističkih pogleda na svijete a ubijao je vjekovi= ma sve one mislioce i filosofe, ideolo= ge i vjernike, koji su evanđelje tumačili u moralnopozitivnom tj. u evanđeoski demokratskom smislu, da je tajna hostije jednako pristupačna karđinalima kao i lajicima i da nema privilegija plave krvi pred Gospođinom. Pomisao, đa ćemo na Posljednjem Sudu svi biti podjednako goli te se neće pitati tko je bio papinski Cavalliere della spada ili tko je nosio olikovanje »Pro Ecclesia et Pontifice« bila je Svetome Ocu ođuvijek antipatična! Danas On je jakobin, demokra=ta amerikanskoga tipa! On mobilizuje mase kao kršćanski socijalista konstitucionalac, On prijeti svima materijalistima, da će ih ispeći na paklenim gradelama kao barbune! Ajme meni! Već dvije hiljade gođina govori Papa malome čovjeku, robu i plebejcu, kmetu i proleteru: rodio si se i umireš u blatu, da ližeš meni pete, a stvoren si da se rađaš u blatu i da ližeš meni pete, jer onorevole de Gasperi, Ja i gospodin Truman, Mi smo namjesnici onoga tko te je stvorio samo zato, da nama ližeš pete. Mali čovječe, tako govori danas Sveti Otac svojim trećoredcima, maloj braći, katoličkim dječacima i djevojčicama, aktivistima i članovima kongregacija: mali, bezimeni jadniče, iz koga je Giovanni Gentile htio da stvori Heroja, ti, koji si zatajio kao fašistički bojovnik, koji nisi imao u

Odgovorni mnrednik: Jovan Popović, Beograd, Francuska, broj 7 — tam parija

i ši OR. „i Lay!

· KNJIŽEVNE NOVINE

| NOVI KNJIŽEVNI KADROVI

IIM rijići gyfifi ga0\RjH

HHMDM MMIĆEHONW< HM

'uU Zagrebu, 27 i 28 ožujka, održano je savjetovanje mladih pisaca i književnih početnika iz svih krajeva Hrvatske. Savjetovanju. koje je sazvano na inicijativu Zemaljskog vijeća Narodne omladine i Društva književnika Hrvatske, prisustvovalo je oko stotinu mladih pisaca, zatim pretstavnici mlađih književnika Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Na ovo savjetovanje uputio je svoga delegata i Savez književnika Jugosla= vije.

Prvog dana savjetovanja književnik Marin Praničević, odgovorni urednik »Republike«, održao je referat »O zadacima mladih pisaca u K:jiževnosti današnjice«, a referat »O organizacionim pitanjima mladih pisaca i književnih početnika« pročitao je Hrvoje Šarinić, delegat Zemaljskog vijeća Narodne omladine.

Poslije jednog i drugog referata razvila se opširna diskusija, u kojoj su učestvovali kako mlađi tako i stariji književnici.

Drugog dana savjetovanja mladi pisci, raspoređeni u četiri kružoka, kojima su rukovodili stariji književnici čitali su svoje radove i raspravljali o njima. U kružocima še vodila korisna diskusija o primcipijelnosti, ideološkom značaju'i tenđenciji umjetmičkog djela, o tehnici pisanja, o čistoti jezika, kao i o mnogim drugim pitanjima i problemima koji se name= ću pri pisanju proznih i pjesničkih radova. Ovaj radni kontakt mladih pisaca — početnika i starijih književnika pokazao se vrlo korisnim.

Na kružocima šu izabrani najbolji radovi mladih pisaca, koje Sšsu zatim, njihovi autori pročitali na književno] večeri održanoj u okviru savjetova= nja. Rađove su čitali: Vlado Pletenac, Mijo Peti, Branko Filipović, Cvje= tanka Organdžijeva, Vlatko Pavletič. Ferdinand Adelsberger, Milovan Bale= tić, Branko Đermanović, Branko Ključarić, Stjepan Godić, Vjera„ Melnjak, Branko Hribar, Dragica Komešs, Antun Šoljan, Krešo Petanjek i Nasko Aganov.

Na savjetovanju, prvom široko organiziranom pokušaju pružanja po= moći mladim piscima u Hrvatsko], istaknuta su mnoga pitanja. Sem toga pokazalo se da u Hrvatskoj postoji veliki broj mladih ljudi, koji ozbil}no i odgovorno prilaze ·književnom radu. i

Kad se govori o novom herojskom liku naše omladine obično se misli samo na legendarna junačka djela u borbi i na radne podvige u obnovi domovine i u izvršavanju Petogod!šnjeg plana. Takovo prikazivanje naše omladine bilo bi prilično jednostrano. Često se zaboravlja da ije upravo omladina dala sve svoje snage i na području kulturnmo-prosvjetnog i kulturno~umjetničkog rada. Oslobodilačka borba naših naroda dala je omladini široke i svestrane mogućnosti umjetničkog stvaranja.

Veliki dio naše omladine prvi put je u ratu, u narodnooslcebodilačkoj borbi došao u neposređan dodir s kulturom, pa se, u jeku borbe, pojavilo i na desetine mladih književnika ı umjetničkih talenata, kroz čije je pjesme i književne pokušaje progovara=la volja i borbena odlučnost naroda.

Mladi talenti rastu i razvijaju se danas u školskim učionicama, na radilištima, na poljima i u fabrikama. I ono najljepše, ono zadivljujuće što je nedavno savjetovanie u Zagrebu pokazalo to je upravo lik mladog pisca, pisca koji se rodio i razvija se prvi put u istinski slobodnoj, svojol,

sebi rimske vučje krvi da osvojiš Albaniju, Helađu, Dalmaciju ili Afriku, ti, koji nemaš pojma što je to Tepeleni ili Korča ili Drvar, čuj me u Ime Spasitelja, koji je uskrsnuo, što ti poručujem kao vidljiva Glava Božja! Danas se vodi za tebe i u tvome interesu atlantska politika i ti, koji si zatajio po Giovanniu Gentile na crti tvog intelektualnopolitičkog minusa, uslijed pomanjkanja političke fašističke svijesti, ti danas treba da gineš u interesu naših vječnih Ideala. U Ime Krista Spasitelja Ja sam preuzeo na sebe dužnost da izliferujem gospodinu Trumanu čitave flote transatlantika krcatih ljudskim, talijanskim mesom, za prekomorsku topovsku hranu. Misao, da bi trebalo da svijetom vlada Mir je luda i djeluje razomo, jer je to materijalistička mišao, koja dovođi sve duhovne vrijednosti čovječanstva u opasnost. Otkad ima svijeta i vijeka pucali su topovi i ova materijalistička misao, koja se đanas probila do topova i koja se naoružala topovima da bi spriječila naše topove da pucaju po materijalistima, ta misao je kriva za sve zlo na svijetu i tu Misao valja uništiti topovima i prokletstvom, ognjem i mačem i smolom paklenom,

Vrhovni moralni šef jedne organizacije, koja živi od ljudskih slabosti, bankar, koji sa blijede mrtvačke usne diže bakreni obol poputbine što je smrtnici stavljaju za lađarinu Haronu, koji inkasira sve pogrebe i sve svadbe, sve bolesti i sve porođaje, koji plaši svojim halucinacijama ljude na samrti i u ljubavi, taj idealistički majstor par excellence, koji kusa ovu planetu kao da je to njegova vlastita torta od čokolade, On je na drugoj obali Oceana zainteresovan u. pošlovima, koji se računaju na više od trideset milijarda i On, danas hoće da povede rimske mame u krstaški rat, za zaštitu svojih dividenda. On govori o iđejama i o zvijezdama, da lajici ne bi dešli na misao da se radi o kamatima, On je mobilizovao čitave armade drvenih svetaca po zemaljskoj kugli. Prečista Djevica plače na svima maslinama na obalama mediteranskim kao zvjezđano priviđe= nje i sva su Raspela prokrvavila od

mlađoj domovini, lik pisca — omladinca koji se izgrađuje u živom i neposrednom dodiru sa »školom života«. U skoro svim književnim po= OI mladih pisaca, iako često aivnim, osjeća se snažan dah naše stvarnosti.

Sama činjenica što se ovo savjetovanje održalo ne govori samo o korjenitim i dubokim promjenama koje su izvršili naši narodi, nego govori i o tome da u novoj stvarnosti postoje puni uslovi svestranog razvitka i obogaćivanja svake nadarenostiisvake pozitivne stvaralačke klice.

Jedno od najvažnijih pitanja koje se dotaklo u referatima i diskusš!ji bilo je pitanje pravilne, odgojne i principijelne kritike. Mladi književnik nije više prepušten samome sebi i raznim nezdravim uticajima i uzaludnim lutanjima kroz koja su ranije generacije često morale prolaziti. Neprestana „principijelna kritika treba sistematski da prati, da usmjeruje i da razvija sve pozitivne napore mlađih ljudi. Iz diskusije se vidjelo da su neki početnici katkad bili ipak prepušteni nezdravim, naslijeđenim malograđanskim shvatanjima i »teorijama«, na primjer o dvojakoj umjetnosti, jednoi prolaznoj, aktuelnoj, »po polrebi« i drugoj neprikosnovenoj, »vječnoj«, koja da je danas »suvišna«. Na ovakova i slična pitanja napredna, naučna kritika dala je odgovor. Međutim, i dalje treba u svakodnevnoj praksi, na objavljenim radovima, da uči i da se razvija Jo» dan mlad talenat. Kritika treba da ukazuje na pozitivno kulturno naslijeđe naše književnosti i drugih svjetskih Književnosti. U Hrvatskoj mladim književnicima u tome pogledu freba mnogo da pomogne novi omlađinski književni časopis, čiji će prvi broj uskoro izići iz štampe. Ovaj časopis treba da izvrši značajnu ulo» gu okupljanja svih mlađih ljudi koji pišu ne samo u srednjim i višim školama, nego i u tvornicama i po selima. Književni časopis mlađih pisaca u Hrvatskoj, uz »Mladđost« i druge naše književne časopise, moći će potpunije i svestranije da prati svaku i najneznatniju pojavu Književnog stvaranja u Hrvatskoj.

Pitanje odgoja mladih književnika treba da bude trajno. Ovom pitanju prilazi se sa sve više sistema: Ono se fretira i na sjednicama Saveza književnika i preko svih naših časopisa. Tri godišta »Mlađosti« jasno 1 vidno govore o postignutim rezultatima. TI ovo savjetovanje mladih pisaca i književnih početnika u Hrvatskoj još je jedan pozitivan prilog općem rješavanju toga pitanja.

Mlađi književnici prilaze sa punom ozbiljnošću književnom stvaranju. S istom upornošću kojom njihovi drugovi upravljaju i bde nad strojevima, oni bde nad svojim napisanim rečenicama, uče se i spremaju da književnim djelima izraze heroizam i veličinu našeg vremena, junački i stvaralački lik našeg čovjeka. Težak je'put književnog stvaranja 1 upravo ie zato, pored talenta, potrebno na tom poprištu mnogo upornosti, samokritičnog. neprekidnocs rađa. Mlado Titovo pokoljenje pokazalo je da zna i da može stvarati velika djela. I zato s ponosom i pravom možemo govoriti o dužnostima i zadacim:+ mladih književnika. Zato vedro i optimistički možemo govoriti i o njihovim književnim počecima. |

Jure KAŠTELAN

| rkpwresrgrne emir PI remrarazreyanuemuuizuenrzui sema a zre ue zaim snima peuuıiuni:rramer rusima r nina iii Terran za eı

straha, a iza koprene ovih halucina= cija Monsignor Cippico švercuje milijarđe u inostranstvo, za svaki slučaj, ako se bude pokazala potreba even= tualnog izleta u novi Avignon. Postoji jedno sredovječno proročan= stvo po kome ovaj Papa treba da bude po ređu pretposljednji, a njegovo djelovanje u historiji Crkve je okarakterisano kao djelovanje Oca Anđeoskog. Pater Angelicus je svojim djelovanjem đoista ispunio jedan dio tog davnog sredovječnog proročanstva: postao je Pater Anglicus. Da li će on kao Pater Anglicus tj. kao Otac anglosajcsonski i saveznik lutorana ispu” niti i onaj đrugi dio mračnog, sredo= vječnog proročanstva, to je pitanje budućnosti. Ako buđe tako nastavio

ni to nije isključeno. Ce area aza e irBrneazirja a era rare au rar ay aaa a ii nape HU a NIR AMACI

Pralja Crtež-sepia Frana Šimunovića

š 17% |

i

s»Borbas, Beograd, Dočanska 31,

kod

U posljednje se tri godine a Škaza– lištem kao cjelinom u našoj zemlji dogodilo ono što ni najveći entuzijasti scenske umjetnosti nisu mogli naslućivati da će se u tako kratkom vremenu dogoditi: naše kazalište postalo je živa potreba najširih slojeva naroda. Statistika, koja je između dva rata sa svojim poraznim rezultatima broja posjetilaca navještala sigurnu smrt građanskog kazališta, danas nam Jasno govori o činjenici da treba što prije izgraditi nove kazališne zgrade, što prije osposobiti velik broj kazališnih radnika. Naravno da je taj živi interes za scensku umjetnost u uskoj vezi s Onim njenim dubokim preobražajem koji se još danas s njom i u njoj zbiva — preobražajem koji konkretno znači put jedne institucije s lažnim cime=rom »narodno kazalište« do stvarno Živog narodnog teatra. U svim svojim komponentama doživjela je složena ka= zališna umjetnost već do danas u našoj zemlji korjenite promjene.

Naš repertoar, naše režije, glume, inscenacije — najbolje to dokazuju. Naravno da to ne važi za sve kompo= nente podjednako. Negdje smo tek na početku, negdje već imamo očitih uspjeha u stvaranju novog narodnog kazališta. Neke neuspjehe na našem dramaturškom planu često možda odviše precjenjujemo: tako činjenicu da još uvijek nemamo prikazanu suvremenu dramu koja bi iole adekvatno odraža– vala naše vrijeme, naše borbe i naše sukobe u stvaranju čovjeka dostojna života. Konstatirajući tu činjenicu, ne smijemo zaboraviti da se — a to dokazuju rezultati čestih natječaja — u nas piše više prosječno scenski talentiranih drama nego ikad ranije, koje samo zbog našega današnjeg visokog idejnog i umjetničkog kriterija još nisu dozrele za prikazivanje. Sigurno je da bi neke od njih u potpunosti zadovoljile kriterij koji je važio između dva rata.

O naporima kazališnih radnika, re= žisera i glumaca da svladaju baštinjenu šablonu prikazivanja te stvore specifično našu glumačku umjetnošt na osnovi sistema Stanislavskog, ne treba u okviru ovog članka mnogo govoriti. U svim našim kazališnim centrima zabilježeni su već neki uspjesi, koji su u toliko veći u koliko se uvaži da ih postizavaju ljudi koji su se izgradili između dva rat. obično na sistemu predstavljanja, a ne doživljavanja teksta.

Svakako,'trebalo bi u nizu članaka pisati o problematici što danas stoji pred našim izvodiocima, koji su se donedavna, trbuhom za kruhom, mora=li iživljavati na trećorazrednim tekstovima, u improviziranim bezidejnim režijskim koncepcijama-nekoncepcijama, koji su bili često upravo primorani da se spašavaju — na liniji »sviđanja« i »aplauza« o kojem je ovisio angažman — izvještačenom patetikom, šmirom i traženim klišejem. Ti članci (studije, impresije i eseji) ne samo da bi obogatili našu mršavu izvornu dramaturšku literaturu, oni bi istovremeno bili najautentičniji dokumenat naše dana-

a |

Pa

· O kazališnim listovima nas

šnje dramaturške stvarnosti, Autork tih tekstova trebali bi da buđu u pr=

vom ređu glumci koji bi u njima raze

rađivali i tumačili svoj odnos prema određenoj ulozi i režiseri koji bi opravdavali svoju zamisao u postavljanju, jednog određenog komađa. Glumac koji nema što da kaže o svojoj ulozi, kao i režiser koji nema svoju, nego pošuw, đenu zamisao, u najboljem su slučaju spretne zanaflije — nisu istinski glu> mac ni režiser — nisu umjetnici! Ne treba posebno naglasiti kolika je kos rist takvih tekstova za gledaoce i bu« duće mlađe kazališne radnike.

VOLA JBROJ di

| Bilo bi logično pretpostavljati đa kaw ~

zališni listovi — koji, primjerice, u Hr« vatskoj izlaze u Zagrebu, Splitu, Rije« ci i Osijeku — pune svoje stranice u«= pravo ovakvim tekstovima, to više šta se ti listovi redigiraju ili su usko povezani s Rkazalištima u spomenutim gradovima. Nažalost, to nije 'općenite slučaj. Ako bismo se pitali koja je pos java kazališnog života doživjela naje« manju promjenu — u današnjem peris odu revolucionarnog preobražaja nas šeg kazališta — morali bismo NOO kazališni listovi. Plitka reklama poješ dinih »starova«, nazdravičarski članci o »zvjezdama«, uz banalno prepri«s čavanje sadržaja pojedinog komada, još su uvijek glavne teme tih časop15a. Ima i članaka koji potpuno opčenito rješas vaju kazališnu problematiku ili u obliku suhoparnih referata izvještavaju o nekim organizacionim pitanjima (primjerice vjesnik narodnog kazališta na Rijeci »Scena« br. 1 i 2) ili donose deplasirane kozerije o »Aplauzu« (»Kazališne novine«, informativni list podružnice SPRS Osječkog kazališta, broj 2. Godina IV.) U ovakvom se članku može saznati »da je nama svima vrlo lako podići obje ruke (koje uostalom u kazalištu nemaju što iračžiti i mogle bi mirne duše ostati kod kuće) i udarati jednu u drugu« itd., no i to da redakcija takvog lista mora doista oskudijevati rukopisima kada uvrštava takve — uostalom iz njemačke kazališne šund-literature — prepisane i prepričane banalnosti. Nažalost, ni o zagrebačkom Kazališnom listu ne može se ništa pozitivna kazati — osim da redovno izlazi i da je besplatan. Na= ravno da u sve te naše revije znadu zalutati i bolji domaći i strani članci — ali problem naših kazališnih listova ne rješava se slučajnošću,

Svaki novi komad koji se postavlja, 'predstavlja za svakog kazališnog radnika široku mogućnost da izrazi svoj odnos prema njemu. I upravo takvi tekstovi režisera, glumaca, scenografa, vezani konkretno uz njihov dnevni rad, moraju biti glavni i dominantni u svim našim kazališnim časopisima, bez obzira da li izlaze u glavnim re= publikanskim gradovima ili u provin= ciji. Uz redovnu konsiruktivnu, dakle, stručnu Rkazališnu kritiku u našim književnim revijama i dnevnoj štampi, kojom također oskudijevamo, ti tekstovi bili bi najsolidniji osnov za stva= ranje naše suvremene dramaturške literature. Marijan MATKOVIĆ

BIBLIOGRAFIJA

Moša Pijade: Izabrani govori i članci (1941—1947)., Knjiga izabranih govora i članaka Moše Pijade iz perioda narodnooslo-

' bodilačkog rata i posleratnog vremena sa-

drži četiri odeljka: Izgradnja narodne vlasti i novog ustavnog poretka; Nova Jugoslavija: Iz spoljne politike, i Govori i izjave na Pariskoj konferenciji mira. Izdanje »Kulture«, 1948. Cena 55 dinara.

Ivan Dončević: Životopis , bez svršetka. Kronika iz seljačkog života. Drugo (prerađeno) izdanje. Ovaj roman iz života hrvatskog seljaštva tridesetih godina ovoga veka, objavljen prvi put 1985 pod naslovom »Horvatova kći« pojavljuje se sada u drugom, prerađenom izdanju, u kome su izvršene veće jezičke, stilske i kompozicione prerade. Izdanje »Matice hrvatske«, Zagreb, 1948. Cena 85 dinara.

Isak Samokovlija: Tragom života. Zbirka odabranih pripovedaka koje je pisac objavljivao od 1927 do 1947 godine. Izdanie »Nakladnog zavoda Hrvatske«, Zagreb, 1948. Cena 129 dinara.

Janko Đonović: Na Vitavi. Belešeke s DUta po Čehoslovačkoj. Izdanje »Narodne knjige«, izdavačkog preduzeća Crne Gore, Cetinje, 1948. Cena 20 dinara.

Ive Čaće: Veliki korak, Rasim Filipović: MWrv je uskipela i Mile Klopčić: Mati. Jednočinke. »Naša pozornica« sveska 1. Izdanje „Sinđikalnog „izdavačko-štampbar-– skog preduzeća »Rad«, Beograd, 1948. Cena 16 dinara.

Sovjetska zemlja. Zbornik objavljen povodom triđesetogodišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije. Priredio kolektiv sovjetskih autora (N. N. Mihailov, A. M. Pankratova, B. M. Volin, V. A. Karpinski, I. I. Minc, I. M. Razgon, A. L. Sidorov i H. N. Oleščik). Knjiga sadrži šest odeljaka: Prostranstva i bogatstva naše otadžbine; MHerojska „prošlost naše otadžbine; Borba za pobedu socijalizma u SSSR: „Društveno i državno uređenje SSSR; Veliki otadžbinski rat, i Naš je cilj — komunizam. Redđaktori prevoda LeDa Nešić i Radomir Aleksić. Izdanje »Kulture«, 1947. Cena 85 dinara.

Charles Dickens: Oliver Twist ili Zivot općinskog djeteta. Klasično delo velikog engleskog realiste, u kome je đat potresan prikaz i kritika mnogih. društvenih institucija Engleske iz sredine prošlog veka, Preveo Zlatko Gorjan. Izdanje »Matice hrvatske«, Zagreb, 1947. Cena 95 dinara. Valentin Ovečkin: Pozđrav s fronta. Roman iz Otadžbinskog rata. Prevela Stoianka Jakšić, Izđanje »Prosvete«, Beograd, 1947. Cena 38 dinara.

Karı Marks: Kritika gotskog programa. Teoretski spisi o stvaranju savremenog radničkog pokreta i o borbi za pobeđu naučne teorije, BibMoteka „S„MarksizmaLenjinizma. Izdanje »Kulture«, Beograd, 1948. Cena 7 dinara.

B. Suharevski: Socijalistička reprođukcija u novoj pjatiljetki. Izdanje »Kulture«, 1948. Cena 3,50 dinara. .

A. Bolgov: Proširena socijalistička repDrodukcija u kolhozima. Izdanje »Kulture«, 1948. Cena 3,50 din.

Konstantin Paustovski: Kolhiđa. Prevela Olga Mitrinović. »Dečja biblioteka«, Izdanje »Kulture«, 1948. Cena 18 din.

A. Kibrik: Priručnik za sinđikalne biblioteke. »Sindikalna biblioteka«, Beograđ, 1948. Cena 13 dinara.

Dečja mala knjiga, Šesto kolo (85. Maršak: »Mister Tvister«; Josip Pavičić; »Dje

ca se igraju«; »Srpske narodne bpripovetke«: Arsen Diklić: »Majstorovi prijatelji«; »Plavi ćilim«; Viktor Igo: »Mali junak Gavroš«; Konstantin Stepanović: »Priča o jednom proždrljivcu«; J. Sotnik: »Važna poruka«&; Kalina Malina: »Maretka na straži« i Vojo Carić: »Saboteri«. Izdanje »Prosvete«, Beograd, 1948.

Izložba likovnih rađova čehoslovačkih omladinaca brigadira sa pruge Šamac—Sarajevo Na inicijativu Saveza prijatelja Titove Jugoslavije otvorena je 13 mar= ta, u prostorijama Jugoslovenske knjige u Pragu, izložba fotografija j likovnih radova đaka umetničko-in= dustriske škole u Pragu, koji su uče= stvovali na izgradnji pruge ŠamacSarajevo. i Izložbu je otvorio E. Burijan koji je toplim rečima istakao napore ju= goslovenske omladine u izgradnji no=ve Jugoslavije, a zatim je hor jugoslovenskih učenika u privredi otpe=

vao nekoliko pesama.

Gostovanje zagrebačkih umetnika u Sofiji

Gostovanje članova zagrebačke Opere Nade Tončić i Josipa Gostića u Sofiji krajem februara sofiska publika pozdravila je oduševljeno. Nada Tončić nastupila je u operama »Boe= mi« i »Madam Beterflaj«, a Josip Go= * stić u »Pikovoj dami« i »Toski«. Umetnici su zajednički nastupili u » Pro= danoj nevesti«. '

Bugarska kritika vrlo se pohvalno izrazila o našim umetnicima, ističu= ći njihove glasovne kvalitete. Gostovanju naših umetnika prisustvovao je nekoliko puta pretsednik bugarske vlade Georgi Dimitrov i članovi vlade. ČSb LziA , JAUOCOSAS Pp Kmz— —cı

UREDNICI: |

Jovan Popović i Milan Dedinace

PRETPLATA NA »RKNJIZŽEVNE NOVINE« Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara,

na 6 meseci 100 dinara i na godinu dana

200 dinara.

Za inostranstvo: na 3 meseca 50 dinara, na 6 meseci 70 dinara i na gođinu dana | 140 đinara.

Broj čekovnog računa 1-9%060048 . Poštanski fah 617, ;