Književne novine

yOROĆi MJ" i,

BMRT FPAŠIZMU — SLOBODA MA RODU!

GODINA 1I' EPOJ 20

| bŠ

! Jedne aprilske noći putovali smo za "Tstreu. Grupa umetnika i književnika malazila se u vozu, koji je, snažno i memamo, tutnjao u tuđu, pa ipak blisku sliku noći. Iz tame su izvirale jpdimo mmelanholične oči osvetljenih prozora. S vremena na vreme zasvet= lucale su crvene i zelene svetlosti sigmala. Putovali smo kroz noć i dan, pored gradova, u kojima je pulsiralo šivo tkivo ljudi, kroz obrađena i oze\lanela polja, poređana kao kvadrati ma šahovskoj tabli. Pored obalskih pejsaža, kroz predele krasa, u kojima se, kroz pukotine u kamenu, probija"o oprezno zelenilo i jasni aprilski wvetovi. Onda smo naišli na beskonačTo velurmo-plavo more puno tihog daha.

Opet je nastala noć, kada smo prispeli u grad našeg cilja. Dočekalo naš je bumo nebo i gostoprimstvo pilota.

*

Neumorno vežbaju piloti etide umetničkog leta, kao što virtuoz na klavwiru vežba na svom instrumentu. Mesec dana bolovanja ili otsustva, i već Womandant, više ne dozvoljava pilgtu da sam uzleti. Pilot se ponovo podvr> gava ispitu na krmilu. Ovi mali avioni, nabijeni energijom i sa utančamnim nervima, brzo reagiraju na najlakši pritisak: | »Sa njima se mora postupati kao sa nežnom devojkom«, kaže komandant, a na njegovom tamnom, u nevreme=pu prekaljenom licu, lepog oblika, svetluca osmeh u poluzatvorenim očima. »Kađa im se grubo i bez poznava– mja priđe, ne može se ništa postići«.

Jačina vetra je između deset i petmaest stepen: Metereolog je baš podneo kartu komandantu. Sve je na njoj precizno ucrtarnib: Evropa, velika strategiska kretanja vetra i oblaka, negde nad zemaljskom loptom i nad našim gradom, Jedan naročiti jezik u svetskoj razmeri, kojim govori mladi poručnik:

»Niska deprešija Sa snegom, formirana u predelu Grenlada, Arhangelska i Skandinavije. Naša niska depresija iščezava, Ciklon u Turskoj, u Španiji anticikion, uslovljava kod nas lepo vreme.«

Kao vesnik proročanstva, kao rimski sveštenik, koji iz leta ptica i utroba prinetih žrtava proriče budućnost, govori mladi oficir ispitivački, poluzatvorenih očiju.

»Pripremi moj Jak za start«. Pritom razvlači svoje fino izvijene, malo podrugljive usne. Kao da bi hteo reći: »Oni će razgovarati, moj avion i vetar.«

Seda u mali, izvrsni lovački aparat za noćna letenja, Avion klizi i naglo ke izdiže sa zemlje u strmoj krivulji. Kroz nekoliko minuta, on je samo jedva vidliiva tačka na nebeskom svodu. Kao da je nebo violina a avion gudalo, tako povlaši pilot svoje široke linije po vedroj površini prostora. U blagim zaokretima i naglim fantastičnim obrušavanjima, komandant iskušava neprijateljstvo elemenata. Za sve vreme u vezi je, sa radio-stanicom,

Završen je šifrirani razgoOvOT. Komandantov avion aterira. Danas se neće leteti. Vetar je previše jak. Mesto letenja nastavljaće se program U-

čenja. Prolazimo kroz barake u kojima še uče gpecijalnosti vazduhoplovstva:

balistička sračunavanja, viziranje poiretnog cilja sa pokretne osmatračnice, navigacija, nauka o motoru i politički čas. Pre svega, pilot mora znati zbog čega leti. Svaki mladi pilot je alttivni član velike zajednice koja iz građuje socijalizam,

*

Ali ne samo piloti, već i stotine onih čija su znanja, istrajnost i Sposobnosti potrebne za uspešni i sigurni let: oficiri tehničkih struka, mehaničari, meteorolozi i borci stražarskih bataljona. Zelimo da ih sve upoznamo, da vidimo kako provode dane, šta uče i osećaju. -

Slušam ih kako govore O problemima aerodinamike, o raketnim avionima, o radarima. Ali govore i o strategiji & taktizi Partije, O velikom pohodu kineskog naroda i o uzajamnim odnosima socijalističkih zemalja.

U našoj grupi je i Oskar Danon, kompozitor i dirigent. Postavljaju mu

· pitanja o suštini kontrapunkta, o problemima komponovanja, o tome kako se melodija iznalazi, beleži i preobrašava u tonove. Slikara 'Andrejevića-

Kuna pitaju o postanku” slike, o nači~

nu na koji še ono što živi i postoji u

prirodi još jedared stvara U malome.

Sa Minderovićem i sa mnom razgova~

raju o čitanju knjiga. Govore o gladi

za znanjem i pitaju, kako 86, planom

i sistemom, iz haosa, U koji slučaj i

'kapris odvode čitaoca, može doći do

jasnog pregleda i sigurnog ocenjiva–

nja . |

Doručkujemo u menzi. Naročito sna”

no jelo daje 8 na aerodromu.

Z ela, mladi. aaa ya kaže: »Čujem kako Jeti moj avion... |

Svi su avloni jednaki, Isti motori kreću ib. Ali Vidmarovo lice je na premmuto u mlučšenju.

mehaničar, ·

ORJAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

Adresa uredništva i administracije: Francuska 7 — Telefon: 28-008

ZA DAN NAŠE AVIJACIJE

NEBO NAD ISTROM ~

Oto BIHALJI-MERIN

+Dok sam bio đete, morao sam za svaku slovenačku reč, koju bih izgovorio, za kaznu platiti jednu liru. Rođen sam u Gorici. Tada su tamo bili Ttalijani. Kada je došlo vreme da se puškama govori, otišao sam u parti= zane. Po oslobođenju moga zavičaja postao šam mehaničar. Moćna je mašina o kojoj vodim računa. Može do 37 letova da napravi u jednom danu

Đorđe Andrijević-Kun: Avijatičar

letenja. Ali čovek mora poznavati njen motor i njegov zvuk, kao kuca= nje vlastitog Srca.«

Jedan dežmukasti borac širokih ramena sedi pcred Vidmara. »Jesi i ti mehaničar?«, pitam. a

„Zovem se Demjan Mijatović i iz I/vadije sam. Ovih dana dobio sam jedno pismo. U njemu stoji da je dvadeset porodica u mom selu pristupilo radnoj zadruzi. Kada otslužim TOK, moći ću im koristiti. Naučio sam kako se motor opravlja. Voziću traktore. i održavati ih.«

»A fi?«, pitam jednog mlađića visokog rasta sa tamnim licem iz koga dva plava oka sa poverenjem gleda-

ju. »Ime mi je Momčilo Ilić. Livac sam – · i Železniku. Dobro je ovde, Mnogo

učim. Ali osećam čežnju za mojim radnim mestom i Ićpom fabrikom.«,

"Po kaže sa blagim osmehom i skoro nežnim glasom. . |

Borac Vjekoslav Mihalek, iz hrvatskog sela Hlebine, kaže mi da voli umetnost, Govori o seoskim umetnicima koji su potekli iz njegovog sela. Voli slike Franje Mraza, gseljaka-sli'kara, »Ali selo menja svoje lice brže no što to slikari slikaju.«

»Govorite o motorima, fabrikama, radnim zadrugama u selu, pa čak i o umetnosti. A šta kažete, vi borci, o prekorima" koji vređaju naš narod, a našu Partiju i našu državu klevetaju?« »Ime mi je Života Marić, Bio sam seljak a sada sam elektromehaničar. Kada je država raspisala zajam, mi ovde na aerodromu upisali smo pet stotina sedamnaest hiljada dinara. To je bilo onih dana kada je objavljena ona Žalosna rezolucija. Velika je bila suma koju smo dali. Sada bismo više upisali. Što više napadaju naš CK, sve jače stojimo UZ. njega.«

Piloti kažu: »Došli ste da vidite kako živimo. Letenje je naša nauka i naše oružje. Vazduh je elemenat našeg života. Kako možete videti kako mi živimo, a da sa nama ne letite. Naročito vas dvojica — pokazuju na Danona i Minderovića — morate učestvovati u svim figurama umetničkog letenja, da upoznate startovanje i obrušavanje, ritam letenja, Kako ćete spevati i komponovati marš pilotalovaca?« ·

Obavljene 6u poslednje Mehaničari su isprobali i zagrejali motore. Avion klizi do linije starta. Starter daje znak, Brujanje motora ispunjava vazduh. Pilot je navukao nad kabinom krov od dupleksa-stakla, Njegov profil, obrubljen kožnim šlemom, koncentrisano gleda u uključnu ploču. Ruka pokreće polugu. Sa punim gasom klizi avion preko zelene površine polja i skoro sa ustezanjem odvaja se od zemlje. Za trenutak još, izgleda kao da ga tle čvrsto drži. Tađa se propinje i u nagloj krivulji uzdiže u visinu, ir

Na krovu jednog hangara nalazi se štab komande, Dejstvuju obe stanice, i otpremna i prijemna, Sam komandant drži u ruci mikrofon i daje uputstva pilotima u visini,.

Kraj piste, dole, atoje mladi piloti u grupama i gftručnim primeđbam?!

pripreme. .

radio

propraćaju svaku nijanšu leta, Kao da i 6ami 8šede visoko gore pored švojih drugova u kabinama, koje, u sun” čanom sjaju, liče na jedva vidljive tačke.

Sada počinje virtuozna igra visine. Je li to obesna fantastična igra, de= monska radost, to igranje sa zakonima prirode? Je li to odvažnost neObuzdanosti, to blisko prkošenje opa” snosti pada, mogućnostima razbijanja i smrti? Šta goni pilota da se u obliku spirale, oko svoje vlastite osovine, kao čigra, okreće u kovitlac? Da se obrušava prema zemlji i naglo izvija i u širokim lukovima povlači svoje krugove? Zašto pravi veliki točak vertikalnog kruga koji se naziva }uping, ili »tono«-figura, pri kojoj se okreće, oko svoje uzdužne osovine, 1li Jeti na leđima, kao da brodi po glatkoj površini nekog. beskrajnog jeze= ra? Šta znače svi fi hijeroglifi akrobatike, imelman, haversman, i ostale figure, koje pilot tamo gore crta: na svodu neba?

Akrobati u areni neba nisu gladi= jatori za uveseljavanje stanovnika ze= mlje. Njihova tobožnja igra ozbiljan je zanat. To su vežbe prstiju u ratnoj veštini, tonske lestvice vazdušne borbe. Jer jedino savršeno gospodarenje aparatom, nijansirana gigurnost ma nevrisanja, daje pilotu-lovcu mogućnost da u teškoj borbi izrazi nadmoć= nost svoje srčanosti i svesnog samopregora. Oružje je u lovačkom avionu nepomično ugrađeno. Pilot-lovac nišani u neprijatelja celim svojim avionom, Brzometni top prikriven je u čeonom poklopcu, a mitraljez, koji sinhronizirano prosipa svoju vatru Kroz propeler, ne može gađati unazad. Dospeti u mrtvi ugao neprijatelja, to znači prema njegovom repu, ili še izvući iz dometa neprijateljske paljbe, biće moguće jedino naglim borbenim okretima, iznenadnim uzdizanjem i padanjem, alkttobstskom spretnošću. Ko ne reagira dovoljno brzo, kome fantazija nije dovoljno razvijena, ko potpuno ne vlada azbu= Rom letenja, neće položiti ispit vazdušne borbe. j

'U nepomičnom vazduhu bez oblaka klizi avion. Duboko. pod njim prostire se oslobođena zemlja Istra.

Na velikoj visini brzina kao da ne postoji. Sasvim lagano, kao da pred= meti trepere, klizi plava azurna ploča pristaništa sa ljupkim lađama kao igračkama što se u vodi ogledaju, Vrtovima i dvorištima, u čiju se unutrašnjost pri prolazu baca pogled. Dole je Pula, grad koji su Italijani, Nemci i Englezi razarali bombama i koji sada marljivost, volja za životom i plan opet podižu,

Između kampanila svetog Antonija,

koga narod naziva Ante krafkotalasni,·

po kratkotalasnoj emisionoj stanici koju su izdajnički sveštenici bili postavili u toj kuli, i pristaništa, neki arhitekt antike šestarom je povukao kameni krug. To je arkadama bogat amfiteater, iz doba cara Avgusta, koji se odupro svim burama vremena. veličanstvena arena koja napominje na Koloseum u Rimu, i koja je svakako pružala utočišta raznovrsnim pozori-

. šnim i političkim igrama,

"U doba opadanja Rima, preko tla Istre putovali su mnogi narođi. Vizantija je potisnula Langobarde, a ovi su uzmakli pređ snagom Franaka. Kamenje priča o tome. Ali otkuda dolazi da kamenje ćuti kada je u pitanju istorija onog naroda koji je

· od kraja šestog veka u Istri našao

svoj zavičaj, kada je u pitanju istorija Slovena? |

Ni italijanski arheolozi, ni njihove austriske kolege nisu se potrudili da osvetle taj deo istoriske prošlosti. Pa čak i jugoslovenski naučnici pod starim režimom jedva da su želeli da u prošlosti potraže išta drugo šemi tragova Vizantije, Rima i Grčke, ;

Ruka pilota blago je dotakla polugu Rkrmila, Iz te ruke kao da ističe struja koja drhti kroz metal aparata. Blago se naginje metalna lovačka mašina i klizi naniže u oštrim viražima.

Huk motora prekriva reči. Naginjem ,

se pilohi, On pokazuje u dubinu:

»Vodnjanin«, skoro čitam sa njegovih usana. Radna zadruga »Primo maggio«. Naši piloti primili su patronat. Ali tek kasnije pričao mi komandant opširnije o povezanosti pilo fa, mehaničara i boraca sa seljacimatrudbenicima, Hrvatima i Italijanima, koji se rame uz rame bore na selu za ostvarenje socijalizma.

Kako se Jepo, blago i miroljubivo raskrilio grad. Ali, kako sada nisko letimo, vidimo njegove rane: 60” kuća ovoga grada razoreno je. Mnoge su već obnovljene, Ali još stoje spomenici smrti i razaranja. i

Opet se avion uzdiže strmim krivu=

ljama, Visoko odozgo, u usamljenosti, , ı ) internacionalističkom vjer ošću, ove

zemlja izgleda kao smežurana, dok se more širi u nedogled. Srce je obuzeto

osećanjem usamljenosti, ali i željom ·

za daljim uzdizanjem, Steže se od radosti zbog brzine, prostranstva, svetlosti i plavog svetlucanja mora, u Rgome se lagano, kao morske #uže, rascvetavaju ostrva Brioni.

# :

Spustili smo. se na zemlju, Lako o= gećanje nesvestice čini mi korake nesigurnim, Piloti nas pozdravljaju S osmehom. Posmatrali su naš let i sada će se i oni dići. Gledam te mladiće u lepim sportskim uniformama, u kožnim kombinezonima i sa radio-sluša= licama na kožnim kapama.

Šta je ono naročito, specifično, što ih izdvaja od drugih mladih ljudi, koji isto tako odlučno, požrtvovano i radno vole svoju delatnost? Je li to diylja želja da se vinu u bezgranični POL neba, u rana sedefasta svanucA, dok tupo hujanje miotora nestrpljivo zvoni u ušima? - Zacelo, strast, ljubav ka toj “mašini-fantomu, ka srebrnastom zujanju elise, ljubav ka onom trenutku kada se avion odvaja od zemlje, ka onom trenutku kada je visoko u prostoru i pilot, sa ruRom na krmilu, zna da sada počinje

naglo obrušavanje kojim gospodari.

jedino njegova hladnokrvna volja. Ali nije sve sadržano u toj strasti, u čvrstini čelika, aerodinamičkim linijama konstrukcije, gracioznosti mašine i snazi motora.

Piloti mlade Jugoslovenske armije vežbaju se u uzdizanju u nebo da bi prišli bliže zemlji. Ljubljenoi zemlji oslobođene otadžbine i ljudima sa kojima su jedno. Oni lete za uspeh rada ma zemlji, za neometano delovanie kolektiva, za ostvarenje socijalizma, Oni lete da budu zaštitni krov domovine, .

Ovi piloti-lovci sinovi su radnika i seljaka. Oni vežbaju skalu borbe i smrti u ime rada i života. Niihovi očevi, njihova braća, a delom i oni sami, učestvovali su u borbi protiv fašističkog agresora, Oni žele Piif; Kao što i celi narod želi mir, da dovrši veliko delo rađa, Ali, ako se ne=ka oružana vojska, u neprijateljskoj nameri, uputi prema našoj zemlji, ovi borci u važiuhu pokazaće šta su naučili, Pored vežbi za rat oni provođe i vežbanja čovečnosti i mira. Da bi umeli dobro leteti, moraju zagospodariti ne samo navigacionim aktima ne= ba, već i zemlje.

Jer piloti socijalizma ne lete naoru= žani samo topovima i 'mitraljezima, već i saznanjima marksizma-lenjini=zma, Time se razlikuju od bezidejnih plaćenika ma pilotskim sedištima što Jete u službi kapitalizma. Oni su Svesni letači i njihov let služi socijalističkim snagama sveta.

Piloti iz Istre poslali su jedan dar Titu: jednu finu rezbariju. U njoj je

· urezano: Čuvamo istarsko nebo,

Tito im je zahvalio i odgovorio: Ne samo istarsko, već čitavo jugosloven&6ko nebo, )

Anton Huter; U awijatičarskoj radionici

postoji

vidi iz čestih,

TORKOM

.

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO U

PRIMBRAK bin 3 DINARA ;

OLI UZROCI

ZLE: POSLEDICE, „|

Branko DRAŠKOVIĆ"

Kad neko prihvati izopačena shvatanja i proglasi ih načelima, onda on — sasvim prirodno — ne bira mnogo ni sredstva, ni način, pomoću kojih će ih sprovoditi. Zna se da sadržina · uslovljava oblik koji joj odgovora. Zato i svaki, za socijalističke pojmove o moralu neprikladan i nepošten postupak — makoliko ga še zaodijevalo u prazničko ruho »za izlazak« — ostaje bezvrijedni obojak, satkan od istih niti od kojih je satkan i čitav lažni prekrivač. Ko dobro poznaje potku i osnovu jednoga tkanja, ne treba mu se mnogo mučiti da prepozna i rite koje su od njega otkidane.

Zato nas nijesu · igznenadile, ama baš nimalo, samo prividno neshvatljive posljednje provokacije vlada narodfiih republika Mađarske i Albanije prema našoj zemlji. U svojoj ponižavajućoj servilnosti, ma koliko se fo uz zaglušujuću buk nazivalo

dvije vlade, kao uostalom i one druge koje se drže za skute informbirovskih mudrijaša, zainatile su se da, bez obzira šta u »koranu« piše, po» stignu nemoguće. Pa, i nije nikakvo čudo što — po inerciji svoje brzopleie nenačelnosti — iz dana tb dam sve više posrću u ono što je nedozvolje= no i što prekoračuje sve međuljud= ske i međudržavne obzire i običaje, a pogotovu one koji bi še morali pret postavljati među socijalistima i proleterskim državama.

Postoje činjenice-uzroci i činjenice» posljedice. - u

Samo još nekoliko riječi O činjenicama-uzrocima prije no što činjenice-posljedice dođu na red.

Da bi sve besmislice, od kojih je po slovu i duhu sačinjena Rezolucija Informbiroa (koji je, uzgred budi rečeno prestao da io bude čim je bukureštanskim dekretom prekršen i pogažen jedan od osnovnih principa na kojima je Informbiro počivao princip dragovoljnog pristanka i jednakog praya svake kompartije, njegove članiće, na učešće u donošenju bitnih odluka) dakle, da bi sve fe besmislice bile nasilu boga unesene u politički život naših dana, bilo je potrebno naći organizatore .čudovišnih aparata koji će te besmislice, bez pogovora i po narudžbini, izvršavati.” Uprkos tome što je to suprotno i potpuno tuđe duhu velike marksističkolenjinističke misli, baš po sili one zakonitosti čijijeona izraz, takvi organizatori su se morali naći samo u licu onih, koji su, olako i bez dovoljno svijesti o partijskoj odgovornosti revolucionara, stavili &voj potpis ispod pripravljenog teksta koji naopako, dogmatski i kontrarevolucionarno tumači i rješava jedno pitanje od sudbonosnog značaja ne samo za cio socijalistički svijet, no i za sve one međunarodne napredne snage što njemu teže.

Tako je stavljen, u vratoloman pokret jedan džinovski mehanizam koji — baš zato što mu svi zupčanici, zamajci i transmisije trzaju u obrmutom regresivnom smislu, kađ je riječ o jugoslovenskoj »izdaji« — tutnji na= prazno kao nezasuta vodenica.

U to, danas, niko ko je pošten iko razborito gleda ne sumnja, kao što ne sumnja ni u to da je neko od glavnih mašinista Koji upravljaju mehanizmom povukao pogonsku ručicu na suprotnu stranu, onamo kuđ ne treba.

Do toga svega je, nema sumnje, doveo i njihov iznenađujuće lakovjerni zanos i naprečac donešena odJuka da se pred silovitom bukom. mora prikloniti nešto što še nikakvom, stvarnom i nestvarnom, &ilom ne da oboriti. U istoriji društva još nije zabilježena trajnija pobjeda sile, makoliko ona bila tvrdoglava i bjesomučna, nađ istinom i stvarnošću. Otuda.se, kako to vrijeme i događaji u njemu sve neumitnije potvrđuju, ne može ni postići želja inicijatora nepravične” protivjugoslovenske eoptuž-e be, bez obžira na kvantitativnu nesrazmjeru snage na jednoj i orijaškog

| mehanizma na drugoj strani, već se,

naprotiv, moralo dogoditi da se sam taj mehanizam pokaže isuviše slab i

·da mnogi njegovi djelovi buđu do-

veđeni u pitanje. :

Da stvari tako stoje, najbolje se svakodnevnih, više nerazumnih no nerazumljivih, poštupaka albanske, mađarske, bugarske i OSM vlada ispod informbirovskog skuta. |

A sada nešto o činjenicama-poslje= dicama. ; 7

U zapisniku mješovite jugosloven= ske-mađarske komisije o pograničnoj provokaciji koju su, po nalogu svoje vlade, izvršile 25 aprila ove godime, na prostoru između karaula Martinje i Tvrtkovo, Mađarske. pogranične vlasti, ustanovljeno je, pored Ostalih teških prekršaja, i OVO: »Mađarska patrola se okrenula licem prema jugoslovenskoj patrohH i počela ići natraške okrenuta leđima mađarskoj teritoriji i uzela oružje na gotovs i uperila ga prema jugoslovenskim vojnicima. Jugoslovenski vojnici, kad su to vidjeli, otvorili su vatru i mađarski vojnici su bili na mjestu ubijeni. i M

A šestog maja se na Skađarskom jezeru Sa posadom čamca, koja je

išla da prenese Titovu štafetu, kao -

znak ljubavi, odanosti i vjernosti na= ših graničara, prema nepobitnom nalazu desilo ovo: »Po povratku čamca u mesto Skla, pet kilometara od me> · sta gdje je posada preuzela štafetsku palicu, albanski graničari su otvorili iz daljine od 200 do 300 metara mi= traljesku vatru na čamac, onespošobili ga i teško ranili u leđa druga Vulkomiricu Dušana, a u nogu druga Dimovića Ćiru. Nakon ovoga. zločina albanski graničari &u nastavili paljbu još puna dva i po časa, ođ 8 časova i 30 minuta đo 11 časova, iako je za čitavo vreme čamac mirovao na vođi«. i Među zemljama koje šu vezane ugovorima o prijateljstvu i uzajamnoj . pomoći, koje vezuju istovjetni 'smje= rovi raavitka, koje su po društveno političkoj strukturi srodne, ovako ne što je naravno prije Rezolucije In= formbiroa — bilo neshvatljivo, ·Činjenično stanje, koje neporjecivo po~ ” tvrđuje dš ni do naše vlade, ni do na

· ših pograničnih vlasti ne poštoje hni-

kakve krivice, najbolje potvrđuje da je i za jugoslovensko državno ruko= vodstvo i za narode Federativne Narodne Republike Jugoslavije, i posli= je Rezolucije TInformbiroa, oštalo neshvatljivo đa se neko i dalje može nazivati pristalicom internacoinalističkog principa u odnosima socija= lističkih zemalja, a baviti se ovakvim 'provokacijama, . na kakve teško odlučuju i najuskogruđiji šovinisti. Mi znamo da za to nijesu krivi narođi Mađarske i Albanije, pa čak ni neposredni izvršioci provokacija — oni vojnici koji, po komandi 8VOjih vlada, pucaju na jugoslovenske drugove graničare kao na zaklete ne-, prijatelje.

Jasno je da su pravi i najođgovorniji krivci za ovakve zločinačke ispade organizatori informbirovške kampanje protiv naše zemlje i naših na rođa, Njihovi posljednji zločini, koje. smo samo primjera rađi naveli, ni počemu se suštinski ne razlikuju od onih koji su im prethodili. Izvršioci ovih zločina njima pribjegavaju prosto zato što su ih naša socijalistička stvarnost i imternacionalistička đosljednost potpuno razgolitile i razoružale, Njihov intenacionalizam nariječima, a nacionalizam na djehi ne može „naći nigde ouporište, niti se mogu „prokrijumčariti kao tobo~

Žnja principijelnost, bez obzira na &Vu

brojčanu nadmoć i na sve Btare kre-/ dite njihovih nosilaca. OP Brza izgradnja socijalizma je žlvotni cilj ljudi socijalističkog gsvijeta, a putevi za njihovo ostvarenje su obilježeni marksističko-lenjinističkom

naukom koja nije ničija prćija. Da- - ~

nas se njena pravilna primjena, kao i uvjek, provjerava revolucionarnom praksom miliona, a ne pucnjima iz busije, klevetama i lažju, privrednim pritiskom i ostalim sličnim sredstvima. Takva sredstva neće umanjiti naše socijalističke pobjeđe niti će Okrnjiti naš ugled u demokratskom svijetu. Ona će, na protiv, najteže pogoditi baš one koji #u ih za svoj metod izabrali.

Jedinstvo volje i akcije naših na-

roda i našeg državnog „rukovodstva. izraženo je najbolje u svakodnevnim uspjesima naše socijalističke izgrađd-

nje i u njihovoj riješenošti da od na~

že zemlje što brže stvore sigurnu tvrđavu socijalističkog svijeta, To išto- 77 Wremeno znači najbolji odgovor na ,

sve zločinačke provokacije i najabjed= · ljiviju optužbu „protiv njihovih iz-

vršilaca. Zločin nam neće, niti može,

bilo ko nametnuti kao mjerilo i prak : su međusocijalističke soliđarnosti,

Svakodnevna praksa naših narođa — u razotkriva svu lažnost i pogrešnost i : informbirovske kampanje. Radni MMO i

di socijalističkog svijeta sve više sa znaju ili moraju saznavati da je in=

formbirovska politika prema Jugo slaviji štetna po čitav socijalistički

“ y

front, po čitav front mira i demor kratije. Ukoliko · besprin' cipijelnije i

besmislenije pristalice informhimov- e: ske politike napadaju „Jugoslaviju, utoliko se ljava naša moral-