Književne novine

HVRANA 4

U SPOMEN-

Dušanu Černića

U nedelju 16 jula uveče iznenada je preminuo Dušan Černić, urednik. kulturne, rubrike »Omladine«, jedan od književnih talenata koji je počinjao da se izdiže iz redova mladih.

" Černić je rođen 1991 godine u No\vom Sadu, gde je završio gimnaziju, •a pred sam rat je otpočeo studije na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta. Za vreme rata aktivno je pomagao narodnooslobodilački pokret sve dok ga mađarske fašističke Vlasti nisu internirale na prisilan rad. Odmah posle oslobođenja Novog Sada Černić je otpočeo svoj plodni i požrtvovani rad u omladinskoj organizaciji. Bio je jedan od osnivača »Glasa omladine«, borbenog lista vojvođanske omladine, i njegov prvi glavni urednik. Kasnije ie bio urednik »Mladog borca« i »Novog srednjoškolca« a krajem 1948 godine, odlukom Cenftralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije, postao je urednik »Omladine« na kojoj ga je dužnosti zatekla i smrt, neposredno posle odlično položenih ispita na Novinarsko-diplomatskoj školi, i

· Smrću Dušana Černića naše novinarstvo i naročito književnost mlađih izgubili su trudbenika koji se lepo razvijao. Kao istaknuti mladi kritičar

Černić je redovno sarađivao u »Mla=

dosti«, bio je urednik »Poleta«, časopisa za književnost i kulturu omlad!ne Srbije, i član uprave Kluba mladih pisaca u Beogradu. Za kratke vreme svoga života Černić je razvio živu delatnost na polju književne kritike, ispoljavajući pritom nesumnjive kvalitete koji su ga stavili u red talentovanih mlađih književnih krifičara. Intenzivnirı radom na svom ličnom usavršavanju Černić se veoma brzo razvijao u tom pravcu, nagoveštavajući kroz ono što je davao falenat i znatne mogućnosti. Pronic= ljiv. duhovit, đosledan i principijelan u svom stavu, drug Černić je otšro ustajao protiv svih pojava formalizma i beziđejnosti u radovima mladih pisaca, što je na njegova ostvarenja i skrenulo pažnju naših starijih kritičara i književnika. Bezgranična ljubav prema Partiji nađahnjivala ga je da pravilno shvati svoj poziv novinara i mladog književnika i u borbi koju vodi naša Partija on je znao da zauzme čvrst i nepokolebljiv stav, dajući svojim delom značajan doprinos pravednoj stvari naše. Partije. Iznenadna smrt prekinula je stvaralački put kojim je časno išao Dušan Černić mnogo pre nego što je uspeo da pruži ostvarenja trajne vrednosti. Sudeći po onome što je on do sada dao, pređ njim s. stajale perspektive brzog razvoja i Sigurnog uspona. Smrću druga Černića naša mlada književna generaciia izgubila je jednog od svojih najvrednijih pretstavnika, a naša socijalistička kultura 'požrtvovanog frudbenika.

D. A.

renog »Buicka« i prenijeli na našu lađu pnepregledimu količinu prtljaga. Pod skalinama zapovjedničkoga ,mo> sta udarili su svoj tabor, u zavjetrini iza staklenih ploča, Tu su se ogradili kovčezima i platnenim počivaljkama kao u eksteritorijalnoj. kakvoj žoni i tu su razastrli raznovrsna i mnogobrojna- &voja životna pomagala. Male portable stočiće sa zelenim suknom i gramofonsku kutiju sa kutijom za ploče, pak kutije od alumi= nija u raznim oblicima: duguljastim, četvrtastim i plosnatim; doglede u skupocjenim koricama, i vuneno pletivo u šsrebrnim korpicama i čitavu kompletnu garnituru mađe”nga i boce sa viskijem i termosše u specijalnim kožnim povojima i kutije sa pumpernikelom u staniolu i celofanske vrečice sa grepom i narančama i suvim grožđem, i pomorske navigacione karte u torbama od tankoga alaba– stra i gutaperče, i čitave snopove ča6opisa u blistavoj hartiji na četverobojnome tisku u ovoju od krokodilske kože i kutije sa sendvičima i kutiju sa višijskom vođom i fine pahuljaste športske pledove od kamiline dlake i žute limene kutijice sa egipatskim khedivskim cigaretama u srebru, i kutije sa francuskim keksovima i čokoladom, i nesesere u raznobojnim sarafanskim. kožama, i torbe, i skupocjene male kovčežiće omotane jelenjom kožom, rukavice, futro!e za čaše, za šfapove, za Duške, za kišobrane, vreće za cipele, tamne naočare u olcviru od kornjačevine, u jednu riječ: svu onu galanterijsku robu od Rkolonjske vođe do portable-bidća, Kakva pretstavlja atlantsku civilizaSile, taj simvol građanske udobnošt!, kao najvišeg infelektualnog i moralnog uspona čovječanstva u historiji do dana današnjega. .

_ Na prozoru komanđantskom, uz bijelu bluzu našega. morskoga vuka, kapetana, među onim ajanstvenim predmetima.u posudama od blistave mjedi, gdje kucaju instrumenti i tre· peri zelenkasta magnetska igla, među · mahagonijem i politiranim vitrinama (gdje su sagovi od linoleuma i gumije), ove tri elegantne Atlantidđe privukle su pažnju pučke palube. Jedna među njima bila. je zaista ljepota, kakve se u normanskim stranama viđaju rijetko. Tamnovenozne; puti sa priielivom teinta u boji, breskve, sa očima mračnim i dubokim (pogled svetog indijskog goveda), ta žena bila je građena po svim kanonima skladne \lje= pote po 'kojima se dosađuju helenske boginje u gipsotekama: od njenih ramena do struka i do bokova, do tanahnih zglobova na» bosim .'ogama; do uspravnog upravo dostojanstvenog hođa u. &tarohelenskim sanđalamay, o va ljepojka vlađala je svima nesvaRkodnevnim nijansama svoje vlastite pojave i osječalo se, da spada među talentovane vestalinke, |koje DOsvećuju mise-en-scene-u svoje vlastiie ljepote čitavu ovozem .ljsku pa-

stala je poslednjih godina veoma .zna= čajan činilac u kulturnom životu Subotice. Osnovana još pre 65 godina, ona se vrlo sporo razvijala jer joj nije poklonjena pažnja koju ona zaslužuje. |

U 'staroj Jugoslaviji biblioteka je imala 24 hiljada knjiga. Godine 1944 bibliotekar koji je rađio u njoj pod okupacijom ostavio je svega 10.841 delo. Biblioteka je bila oštećena sa 1200 knjiga među kojima je bilo i dela od vrlo velike vrednosti. i

Za poslednje četiri godine učinjeno je za biblioteku više nego za svih 50 proteklih godina. Ona sada raspolaže sa oko 85.000 knjiga. Članstvo bivše Građanske kasine i Francuskog kluba predalo je po oslobođenju svoju biblioteku Gradskoj knjižnici koja je time dobila blizu 15.000 knjiga na 7 stranih jezika, Ujedno je pojačano i srpskohrvatsko odeljenje. Pre rata u tom odeljenju bilo je svega 2.000 knjiga, a danas ima 17.493 knjige. Biblioteka je odlično snabdevena, lepo sortirana i u. njoj će naći svoje štivo. kako radnik, zanatlija zemljoradnik i nameštenik, tako i novinari, naučnici i drugi kulturni radnici. Krajem maja ove godine biblioteka je imala preko tri hiljade članova.

Za nabavku Knjiga Gradski, naro= dni odbor potrošio je 1945.godine ukupno deset hiljada dinara, 1946 godine 50.000 dinara, 1947 godine 150.000 dinara. a 1948 — 300..20 dinara. Za ovu godinu votirano je 350.000 dinara. Samo u oku ove godine u utrošeno je za nabavku knjiga više nego za 23 godine u staroj Jugoslaviji. Sve to govori o tome da narodne vlasti imaju veliko razumevanje za rad ove ustanove.

Biblioteka ne raspoleže „dovoljnim brojem prostorija. tako da je nemoguče dobro smestiti sve knjige, alı Narodni odbor stavio je na raspoloženje prostorije koje danas! zauzl. a, preduzeće »Energija« i. biblioteka će onda . pravilno vršiti ulogu koja joj, je namenjena. U ne--"m prostorijama biće otvoreno pionirsko i omlađinsko odeljenje i odelienje za građevinarstvo sa velikom čitaonicom.

Najveći po os.ove bibliotek, je Zbirka najstariiih bunjevačkih knjiga, Tu je prva bunjevačka knjiga koju je napisao "-ihajlo Radnić, Naslov knjige je: Pogargegne Izpraznosti od SviYyeta Sloxeno i iznadeno u Jezik Slouinsky Bosansky-·iz suet ga Pisma po fra Mihajlo Radnichiv ,Bacaninu 1683. — Ro'nae. Štamparija Kristofora Dragandeli.

Mihajlo Radnić se svugđe potpisuje kao bačvanin, ali po najvernijim podacima on je rođen u Kalači.

U ovoj zbirci nalazi se i čuvena knjiga Lovre Bračuljevića . (Lovro TBracsuglievich) takođe bunjevačkog književnika XVIII stoleća, izdata 17350 godine u Budimu, Šezdeset godina pre rođenia Vuka Karadžića pisac ove knjige zavisao je tu: .»Zato ja u ovim knjigama . (pišem onako, kako govorim, i izgovaram, naše riči, jer kako se moguh izgovarati ,onako se moguh i. u knjiga štiti«.

žnju. Skladna .od glave do pete, sa tanko ucrtanim 'umenilom usana, sa narančasto. naprahanim obrazima, sa lakom ribizne boje na noktima od ruke, a lakom tamnokrvavih višanja na noktima od nogu, sa svojom svijetlokestenjastom kosom, (protkanom koketnim srebrnim nitima), ovai profil Piera della Francesca sa tako klasično rezanim nošem kao da su joj nosnice sliiepljene od najtanahnijih voštanih listića, ova čudna slika sa prstima nervoznim, dugim, arahnoidnim, sa svojim briljantnim grivnama izgledala je po svemu zaronjena u melanholiju neke• „duboke, intimne, svoje vlastite sasvim subjektivne dosade. „Stanujući prije nekoliko godina u beogradskom » tlantiku« više od pola godine u so'i do sobe njenog današnjeg supruga (otmjenog inostranca; člana jedne međunarodne misije) ı

prisustvujući. dramatskim i veoma čestim uzbudljivim noćnim teletfonskim razgovorima svoga gospodina

susjeda s ovom ljepoticum. našao sam se bez ikakve svoje lične namjere, trgnut iz polusna, u vrtlogu jednoša romana, koji je, kao što vidimo, svršio sretno. Inostranka, rodom dz: jedne od zemalja. iza gavozdene zavjese i sama supruga jednog inostranog diplomatskog činovnika, preudala se za ovoga funkcionera diploraatske struke N. V, kralinx normandijskog 1 putuje sada s njim u dubrovačku »Argentinu«, gdje ć. svoja božanska ramena izložiti ljubičastim, zrakama domaće naše nebeske kvarc lampe, da bi se poslije beskrajnoga dosađivanja po Stradunu i Gradskoj kava ni i »Argentini« vratila u isto tako dosadnu svoju sobu u beogradskom »Atlantiku«, da se tamo kupa i masira, da lakira svoje note, da dugo promatra ljepotu svojih vlastitih ruku i da telefonira takoreći dvadeset i četiri sata na dan ljudima i ženama, koji isto tako pogibaju od. čamotinje u diplomatskim samoćama, koje traju i traju.

Kako su samo dosadna zimska jufra u beogradskom »Atlanfiku«. Dolazi februar... .Mekani, vuneni oblaci plove na jugovini, sivosrebrna rasvjeta ispod ranih kišnih nimbusa, a na istoku probija se kroz jutarnju · „iglu intenzivni orange jutarnjega sunca, koje. se preko sivoga: baršuna tapis clouća preliva po podu i rasvijetljava sobu tako toplo kao da će se lastavice vratiti saista. Preko koprene nebeske prelijeću čavke, Šum pneumatika i klaksona kao daleka grmljavina moćne eškadrile nad: oblacima. Hotel »Atlantik+ putuje kao lađa ! tu iz ovoga prozora sa četvrtoga:sprata postoji za našu Atlantidu samo jeđan. jeđini uvijek isti izgled: iznad skela novogradnje na čošku kod »Albanije« vidi se četvrti i peti sprat „Zadužbine Dimitrija i Ane: Novaković«, Na »abatu zadužbine iznad kamene strehe kao tobož renesansna

III 0 ___— KNJIŽEVNE.NOVINE ~

(7 RAZVOJ GRADSKE BIBLIOTEKE

U SUBOTICI

.214(5PE 7, KFKıttyfhR aa Građska biblioteka u Subotici po

. Ova knjiga več ođavno čeka naučnike koji bi je prikazali našoj javnosti. Ona je, nema sumnje, velika filološka dragocenost. i

Tu su i knjige tavog nianm starijih i novih bunjevačkih Wknjiževnih radnika, kao i Srba iz Subotice i Bačke uopšte. Radi se i na prikupljanju dela mađarskih knjižcdvnika iz Subotice i Bačke.

U odeljenju klasika su pored ostalih i knjige u kožnim i drugim kori. cama, stare 4—5 vekova. To su celokupna dela.filozofa Augustina iz XV veka, pa jedan arapski rukopis iz XII veka koji još niie preveđen; bi_ blija na latinskom iz 1480 godina, dela filozofa Hueona iz XV veka, zatim čuveno istorisko delo HrvatslPe i Dalmacije „u. Ivana Lučića (XVIII vek); slavenski prosvetitelji XVII i XVIII veka, kao i bosanski pisci iz istih vekova, pa Markovac i čuvena Stjenanuša, tj. »Pala« od S ti pisac na bosančicom, izdana 1708 „odine u Mlecima; kao drugo. III i IV izdanje Vukovog. rečnika, Epištole i evangelije od Ivana Bandulovića, izdane u Mlecima 1699 godine. Tu se nalazi Kapital Karla Marksa na nemačkom, izdat 1872 u Hamburgu, pa Manifest Komunističke Partije iz 1871 u srpskom izdanju. Značajno je i golemo delo Šedđelova »Hronika«, ti. Istoria Etatum iz 1493 godine, izdata u „.nbergu. Istorija donosi ne samo' povest, već . slike Niša. Šapca, Skopl'a itd. iz XV veka. |

Tu su i svi zapisnici Gradskog senata Subotice. počev od 1748 godine, kada je trgovište Subotice postalo grad, pa i od „779 godine i dalje ka-

da, je Subotica proglašena za slobo-

dni grad. veu originalu. Sva kultur+ na, politička i ekonomska vovest leži u ovim debelim knjigama pisanim poglavito na latinskom. zatim na nemačkom, mađarskom, hrvatskom i srpskom. Iz turskih vremena nema uspomena. hjultanova arhiva dtvorena je u Cari radu, tek pre nekoliko 7odina). j

Pored Gradske biblioteke stvara se velika mreža biblioteka. Već su osno". vane prve reonske biblioteke u 1 i II reonu sa ”o 83000 knjiga, Osnovane su već i prve biblioteke na pustarama: u Žedniku, Đurđinu, Bajmoku a uskoro će se otvoriti biblioteka sa

.5.000 knjiga u banji Paliću za banj-

ske goste i stanovnike Palića u jed= noj prekrasnoj vili sa velikim parkom, koja je stavljena na raspoložeženje za ovu svrhu. Biblioteka na Pa“ liću radiće kao filijala centralne biblioteke, dok su ostale samostalne. |

h MNE

balustrada, sa četiri ogrorane monu= mentalne, potpuno suvišne vaze. Ove kamene dekorativne vaze, (kao imitagije srebrnih vaza u salonima) ima= ja poklopce, Lijevoj vazi je poklopac otkinut. Po svoj prilici bomba. Krov od lima, siv, čađav, prljav, sa isto tako metalnim girlandama. Dvije, horizontalno presječene piramide daju tom dokorativnom krovu »Zadužbine Dimitrija i Ane Novaković« kao svečan monumentalan karakter. a na piramiđama ograda od kovana gvožđa. Zavjese poluspuštene | prljave i na. prozorima otkad ta gospođa stanuje u »Aflantiku« nikada nikoga. Do toga jedna dosadna siva zgrada i do nje biok »Izvozne banke«, Asirski dosadpmm ravan krov, ograđen zidom. dva visoka secesionistička štuba kao na portalu pagode i jedna kišom isprana stijena na kojoj se o> ljuštila reklama za pokućstvo, Na kitajski način, slovo pod slovom u ver= tikali, tu piše ne to grčkim pismenima i viđe se na stijeni zelene. klubske fotelje u velikoj praznoi sobi koju je isprala kiša. A dolje pod samim »Atlantikom« dvorište bijedne čatrlje, u ulici iednoga generala, kojega su ubili đavno, prije mnogo godina, negdje u Ma.xedoniji, Na cyrijepovima tanahna Kkoprena snijega. u dvorištu na snijegu vrata pučkog primitivnog zahoda , asfelno zelenkaste boje: koloristički motiv žcole de Paris. Penje se iz jednog limenog dimnjaka u obliku velikoga slova H dim plavičaste boje, a jedna. mlekadžika, iz Mirjeva, rustikalna, jaka žena u kožuhu, zdrava mosnata seljaskinja otvara vrata sa dvije ništice, Cigle, daške, grede, smeće, sve pod snijegom, a na balkonu P. O. banke vjetar se poigrava jednim izlizanim 'sagom blijedocrvenožućkaste boje, Bit će Kirman. Na ćošku kođ »Name« izvikuju dječaci kamene za umaliače. TI kod »Moskve+« izvikuju kamene za upaljače, Kamo? Što? Bridge? Kod Madžara? Mađong? Kod Slovaka? Čaj u albanskom poslanstvu? Dosadno. I ovaj roman u »Atlantiku«, dosadno.

Ima takvih kratkih spojeva kad frenu iskre i plane čitava kuća, a onda sve zaudara po paljevini., kao na garištu. Trebalo je da {joj gospodin suprug dobije premještenje u jednu od zanimljivijih zemalja, gdje ima galanterijske robe po izlozima. a niL šta. Pokvario žovjek tim egzotičnim romanom svoju karileru, a njoj se tako ne da živjeti u zemljama koje izgrađuju socijalizam. ~

Promatrao sam tu ženu kako mrivo, upravo idiotski bulji u hridine Biokova i kako se đosađuje u tom svom skupocjenom bazaru galanterijskih igračaka. Pokraj nas promiče kopno sa vođoravnim prugama zrela ! zelena žita i obrisi đalekih plavih ostrva đali bi se izraziti samo bogatom instrumenfaciiom orkestra, gdie se tamnomodđdri, ozbiljni, đuboki motivi dalekog maestrala na pučini jav-

O Odgovorni mrednik: Jovan Popović, Beograd, Franouska broj 1 — Btamparija »Borba«

· Kultumo-umetničko društvo bugarske manjine u JupGcslaviji »Hristo Botev« u Caribrodu uspelo je, zahvaljujući svojoj masovnosti i zalaganju članova društva, da postigne lepe rezultate u radu. Društvo je okupilo veliki broj Caribrođana, naročito omladinu; njegove umetničke sekcije, u

nedostatku profesionalnih grupa, odr- ·

žavaju celi umetničke život grada na selu. Sa dovršenjem doma kulture koji treba da bude gotov u toku ove godine, društvo će dobiti potrebne prostorije i bolje uslove za rad “

Dramska sekcija ima preko 20 aktivnih čianova. Sekcija je spremila više komada među kojima su naročito imali uspeha »Alimpijev žčiflik«, „Kraj mulnog potoka«, »Ljubav i dug«, Pored svojih pretstava u Caribrodu društvo je sa ovim komadima obišlo nekoliko sela i gradova. Nešto slabije stoji hor, koji ima 35 članova, i muzičku sekciju, koja nije dosad samostalno istupila. U okviru društva

radi.,i šahovska sekcija, koja je već okupila preko 40 caribrodskih šahista i nedavno održala turnir za prvenstvo grada.

Najpopularnija je, a i najvećeg usipeha je imala dosad, folklorna sekcija. Ona ima preko 40 članova i raspolaže malim „narodnim orkestrom Sekcija je dosada bila na „nekoliko gostovanja, a učestvovala je i na oblasnom takmičenju u Nišu gde se kao druga plasirala za dalje takmičenje u Beogradu, Sekcija ima danas na .Trepertoaru frinaest igara i pretstavlja dobro uvežban kolektiv, Dosad se rad razvijao uglavnom kampanjski, pred istupe. i fakmičenja, Sadđa „se ulažu veliki napori da se pređe na planski i sistematski rad. Prema planu cenftralne uprave Saveza sindikata. neke sekcije društva obići će u toku leta radnička odmarališta i banje, a samo društvo planira da u toku ove godine obidje sva sela u Caribrodskom SreZU. i

· Uspešan rad biblioteke u Srezu caribrodskom

_ Pre rata u Caribrodu i Srezu caribrodskom nije bilo ni jedne javne biblioteke. Danas postoji gusta mreža čitaonica i biblioteka koje omoguća=vaju rađnom čoveku da brzo i lako dođe do dobrih knjiga. Iz dana u dan broj biblioteka i knjiga, u njima, se povećava, što je znak da knjiga sve

više prodire u narodne maše, Već u”

toku 1948 godine u Srezu caribrodskom radile su 44 biblioteke sa 9.919 knjiga i 133 časopisa. Danas samo u Ca ribrodu postoji i radi 9 biblioteka sa 9.153 knjige Seoskih biblioteka ima ukupno 43 sa 7.438 knjiga, Biblioteke imaju sve uslove da odigraju krupnu vaspitnu ulogu u selu, naročito u onim „selima koja imaju i čitaonice. Neke su čitaonice dosad. organizovale i privremene izložbe knjiga sa predavanjima o pojeđinim piscima i novim knjigama, kao i raznim drugim kulturnim pro-

ljaju kao violončela sa tihom violin= skom kantilenom proljetnoga podneva, kada se uznemireni let ptica ocr= tava na tamnoj tkanini neba kao bljesak magnezija. Ustreperile se srebrne topole na đdašku zefira, tanahnijem od

dodira leptirskog, a jedan. skarabej smaragdnozelenoegipatski zaronio je glavu u žutu koronu divjake, pasje ruže, i sav požutjeo od ovog slatkog brašna ne čuje gromove što se kotrljaju sa Dinare i od Mosora. Vjetar donosi sa planina šum slapova, pjesmu grlica, meketanje koza i jarića, a ova ovdje Atlantiđa spava kao vo= štani mannequin u izlogu... Preglupo. Prošetao sam se palubom ove naše korablje, na kojoj nas se skupilo poprilično, I novorođenčadi i kunića i salate ! šahista i paketa sa crvenim pečatima. ođ kojih se jedan zaputio u Dubrovnik u ulicu svete Marije broj tri, a iedan slijepac pođ katarkom na provi sakupio je oko sebe cirkus { zabavlia publiku. U čizmama, u košulii

cinobeyrasfe boje, sa skijiaškom kapom

nabiienom nrekn ušiju kao da brije sjever od Kandelore. kljast i slilep ovai pjesnik i frubadur pjeva mađrigale i Wofiljnme za dinar. On stavlja sva? liievi dlan mod nnv»uhe i udaraju ći desnom podlakticom po tim svojim dlakavim gaiđama on duva iz pazuha samu tako da se ritmičtiri prati kao uz sonile. a kađ je svršin on. zureći sliiepo u sumce. oljesne rukama i to le kohac poeme. On pjeva ma zahtjev i po marudžbi o ljubavi Stane i Joze iz Galovea.

Na Balganu, na Balkanu tri-četiri lovca, Joza Stanu prosi sred Galovca. To se pjeva da je tako bilo Joza Stanu uzeo na krilo.

— Bravo Filipe! Daj sada o Marinu i Pavi iz Čačvine. oca ti mangupskog!

— Iz Čačvine neću iz Bribira hoću! Ako hoćete iz Bribira.

— Pa daj lopove onda iz Bribira, teraj! : :

_U Bribiru, u Bribiru, ' pilo se na piru

pak |e Marin Pavi

' dao po dupliru. ,

— Čekaj Filipe, lopužo. evo ti tri dinara! Daj sad o MWadojici i Milevi jz Stoidrage! a rr+t

Sjeđe vojnici, raskomotili se na stepenicama! pođ katarkom te sijeku slaninicu nožićem na kriškama hljeba vrlo vješto i peku alaninicu na maloj tavici, što su je sami konstruisali od Unrine kutijice za neskavu. Jednome umire otac od čira na stomalu, To je gotovo. Tome nema lijeka. VODA _— Kako nema lijeka čiru, uznemirio ge jedan mornar Nema danas više ničeg što se ne bi dalo izliječiti! To su priče! . (e Se

— Neizlječiva stvar bato, eto. tako, Liječi ga goli nož i ništa više od (_: Wit 5IBVMPTOĆI hi

„ova“ HBC

"Rad bulturno-umetničbog =

PIN

društva „Hr

isto Botev“ blemima. Dosada najbolje rezultate su postigli Gradska čitaonica u Caribrodu, zatim čitaonice u selima Slavinja, Gradina i Gotnja Nevlja. Biblioteke se bore sa raznim teškoćama u svome radu. To je pre svega nedostatak podesnih prostorija. naročito za čitaonice, Veliki broj biblioteka rešiće OVO pitanje sa dovršetkom izgradnje domova u kojima su predviđene prostorije za čitaonicu. Bablioteke nemaJu ni svoje profesionalne bibliotekare. Prošle godine održan je u Caribrodu dvonedeljni kurs za seoske biblioteka reima njemu su osposobljeni seoski omlađinci za rad u seoskim bibliotekama. Vrlo je interesantan i karakterističan za metode kojima se služe bugarski informbirovci protiv naše zemlje, slučaj sa knjigama caribrodske čitaonice »Hristo Smirnevski«. Pre rezolucije caribrodska čitaonica kupila je u Bugarskoj knjiga za 100.000 leva ı dala drugih 160 svojih knjiga na vovezivanje u Bugarsku. Međutim, posle rezolucije, kada je čitaonica htela da svoje kupljene knjige, kao i one koje su bile na povezu prenese u Caribrod bugarske vlasti nisu to dozvolile, nego su knjige zaplenile, đa bi valjda kasnije tvrđili kako u caribrodđski mbibliotftekama nema bugarskih knjiga.

Rad kulturnog: društva »Taras Ševčenkoć

Rusinsko kulturno društvo »Taras Ševčenko« iz Djurdjeva posetilo je slovačko selo Kisač sa svojom horskom, muzičkom i folklornom grupom. Društvo je u Kisaču priredilo koncertno veče ruskih narodnih pesama i igara. Po završenom programu nastalo je narodno veselje. Poseta Rusina slovačkom selu Kisaču bila je još jedna manifestacija bratstva naših naroda u Vojvodini.

Uspjeh rusinskog pozorišnog hora

Na sreskom takmičenju pionira u Kuli, pionirska folklorna grupa iz Ruškog Krstura zauzela je prvo mesto kao i rusinski hor iz Đurđeva. Na taj način rusinski pioniri su se kvalifikovali za pokrajinsko takmičenje pionira u novom Sađu. Na Pokrajinskon takmičenju ovaj hor je izveo rusinsku pesmu pionirsko kolo i solo pesmu uz pratnju hora. Osim ove dve muzičke tačke, Rusini su izveli rusinske narodne igre koje je publika toplo pozdravila,

ovim nebom. A kako ćeš starca pod

nož? , | — Jakako. A onaj novi lijek iz A-

merike? i — Kakav opet to?

__— Pelegrin, brate! Piši ti preko pak će ti poslati pakletić i vjerovao ti batiniću moj ilj ne, to je dakle tvoja stvar, ali će ti stari ozdraviti za dva dana kao kokoš, Razumiješ 1i?

— Kako še zove?' — Penezlicin.

— Ma kaki! Amerikanska posla! Po” jedi ti kajganu, brate, od šezdeset jaja, pak će ti odnijeti čitav stomak ka rukom,

Suprug one ljepotice iz »Atlantika« prošetao se isto tako palubom naše la đe, (po njemu staromodne. kutijice za sardine, od trista tona iz gođine 1910, liverpoolska brodogradnja za račun Ungaro-croatae) i zaustavio se uz Ograđu. kao slučajno, u razgovoru sa lednim od naših saputnika.

Markantna ličnost ovoga čovjeka pala mi je u oči prije dvije-tri nedelje, ijedne olujne zađarske noći, a kako je svijet manji od jedne ping-pong lopte, to je slučaj htio da smo 8#e opet rašli na ovome brodiću i to upravo u trenutku njegova susreta sa tim inostranim diplomatom. Duvao je te noći jak vjetar { terasa zadarske kavane na rivi nije bila „rasvijetljena. Smjestio sam še iza kolone u zavjeftrini i slušao uznemireni lavež „od Puntamike. I one fatalne noći svetomartinske (godine 1202 11. XI.) kada se Dandolo iskrcavao kođ Puntamike sa flandrijskim vitezovima. lajali su zađarski psi isto tako nervozno. Razmišljajući o tim „davnim „krvavim zađarškim noćima osjetio sam da'tamo, na razmaku ođ dva trivstola, sjede u sjeni neki ljudi. Ćutali su. Onda se popeo stepenicama terase ovaj čovjek. Dojuro je iz prađa, duvala: je jugovina. bilo je vlažno, lajali su psi, a kosa mu je bila gusta, kovrčava, imao je bijele platnene cipele i bio je uzbuđen. Popušio le cigaretu bez riteči i izjavio u poluglasu da je Alfred uhapšen u svome stanu u 8.30. Pušili su tako bez riječi i spustili se. stepenicama. osvijetljenima „snoom pune svietlosti iz kavane. Pred samom kavanom na rivi njihao se jeđan trabakul i sva petorica. jedan za drugim prešla su preko daske nad mračnom vođom ma. lađu i tamo su nestali u mrahku.. Čulo se kake škripi- timum., Žar od furune na palubi ođsjajivao se na platnu smotanoga jedra i jeđan je čovjek ustao od furune, ozaren TUmenilom žeravice, stao. kao đa prisluškuje, pak se zaputio spram bokaporte 1 nestao u ufrobi lađe. Vrata od bokaporte zatvorila se tiho i paluba ošfala je prazna. A sada taj isti neznanac sa gustom Rkovrčavom kosom,

Beograd,

ı 53811

N

BROJ 99

- Godišnja skupšlina UDRUŽENJA LIKOVNIH UMJETNIKA CRNE GORE

U Hercegnovom je održana gođišnja skupština Udruženja likovnih umjet. nika Crne Gore.. Od prošle skupštine bile su organizovane dvije izložbe, na kojima se osjetio primjetan prelaz sa obrade motiva iz rata na motive sa tematikom iz socijalističke izgradnje. Kao nastavnici Škole za likovne umjetnosti većina članova U. druženja pomcela je stvaraniu svog ·podmlatka, đok se ideološko-političkom uzdizanju članstva nije poklo. nila dovoljna pažnja.

Na osnovu referata i vrlo plodne i žive diskusije skupština je donijela zaključke, Udruženje će nastojati da svi njegovi članovi posjete velika gra dilišta i da kroz ideolu ko-politički rad pojačalu idejnost u svojim rado. vima. Iduća .izložba održaće se #29 novembra o. g. Udruženje će otvoriti svoj dom na ostrvcu Sv. Stefan od Budve, gde će se moći dmarati i članovi drugih republičkih ud, :ženja likovnih umjetnika. Skupština e prihvatila takmičenje čiji je pla.. usvojen na neđavnom plenumu Saveza li. kovnih umjetnika Jugoslavije.

U novu upravu Udruženja Ušli su kao pretsjednik Petar Lubrada, potpretsjednik Miloš Vuković i sekretar Aleksandar Prijić.

Sa skupštine su upućeni pozdravni telegrami CK KPJ i CK KP Crne Gore, i prihvaćena rezolucija povodom klevetničke kampanje Informbiroa,

A. B.

BIBLIOGRAFIJA

| Erih Koš: Tri hronike (Baba Kartara i njegov odred, Novosadski pokolj, Hronika o tri kurjaka). Izdanje »Prosveta«, izdavačkog preduzeća Sr. 'bije, ćirilicom, Beograd, 1949 godine, 271 strana, cena 56 dinara. _.

Dorđe Kejanović: Štampa Bosne i Hercegovine 1850—1941. Ovaj pregled štampe u Bosni i Hercegovini rađen je prema »Srpskoj bibliografiji za noviju književnost« od Stojana Novakovića, prema publikaciji »Jugoslovenska štampa« u izdamju „Srpskog novinarskog udruženja (Beograd, 1911 godine) i prema dosađa „auobičajenoj registraciji časopisa i novina. Ova bibliografija ima više karakter registracije. Kratak istorijat štampe izložen je u uvodnom delu knjige. Izdanje »Svetlosti«, Sarajevo, 1949 godine, 'irilicom, 135 strana, cena 57 dinara.

Csepe Imre: Dzen a f61d, Zbirka pesama. Predgovor pnasiao Gal Laszlo. Izdanje »Hid«, Novi Sad, latinicom, 10 strana, cena?

Moricz Zsigmond: Sari biro, pozo= rišni komad. Izdanje »Hid«, Novi Sad, latinicom, 60 strana, cena ?

Vlajko Begovies: 1Tezogazdasagunk ćs szocialista „_iiiaszervezćsćnek kćrdćse, Izdanje »Hild«, Novi Sad, itinicom, 36 stran, cena ?

Molnar Ferenc: A PAl-Utuai Fidk. Izdđanie Hid«, Novi „J3ad, 1949 godine, 176 strana, cena?

u bijelim tenis cipelama razgovara 8 ovim stranim diplomatom, a ja ga od Splita uopće nisam primijetio na la» đi. U Makarskoj se nije ukrcao. sigurno, Tamo se iskrcala gospođica Lepa sa svojim kavalirima, tamo je fra Bartolo tješio šjoru Leoniju, tamo su se ukrcali mladenci i Aktlantici i slijepi Filip i odred vojnika, a ovoga ni» je bilo. U restoranu na kafi nisam ga vidio. Čudno. Diplomata je osjetio moj pogled, prekinuo razgovor i zaputio se spram mene. Tek tada sam primijetio da su mu noge neproporcijalno kraike spram gornjega rasta, a kako ie bio u kratkim pantalonama, da su diskret” mo kavalerijski svinute (od ranoga rahitisa u djetinjstvu), i neobično, upra= vo majmunski rutave.,

— Šta ovaj čovjek nosi šorte kad je tako strašno rutav, pomislio 8am kad mi je ljubazno pružio ruku, izvadivši svoju lulu iz usta, pošto je odbio jo poslednji đim intenzivno slatkoga đuvana što potftsjeća na miris mokra sijena, . Š

— Mi se ođ nekuđ poznajemo, 8amo se on ne može tačno sjetiti odakle, ali je siguran da smo se već sastali u životu. |

Objasnio sam mu ođakle se znamo, Sobe broj 363, 362 u »Atlantiku« jese= ni gođine te i te. Sobe 363,362 zapra=vo su jedan apartement, odvojen tankim vratima od mahagonija. On je stanovao u sobi zvanoj »Recamier« koja je bila zamišljena kao boudđoire Bamoga apartementa. Bili smo susjedi više od pola godine, spavali smo ta” koreći, u najintimnijem promiskuite= tu pola gođine pod istim krovom, hranili se za istim stolom 'i evo slučajno se sastali na ovoj kutijici za :sardine, (U mislima nikako nijesam mogao da se otresem onoga neznanca sa bijelim tenis cipelama. Tajanstvo “jetrovite zadarske noći, vijest o hapšenju onoga čovjeka koja je za tu gospodu imala dramatsko značenje, ona zatvorena bokaporta na trabakulu, prazna paluba, žar od furune, pasji lavež na Puntamiki, sve se to povezalo s ovom ličnošću, kojoj su se usne maločas tako zarumenjele kao da boluje od 5rčane bolesti. On je bio neobično ner~

'vozan u tome trenutku i on, očito mi-

sli da ga pratim).

— Pa da, svijet je tako malen. a lju4i se uqpče i ne poznaju. 1 kako bi bilo da popijemo jednu kafu? On je DpTrvi puta u Dalmaciji, to je najljepša vemlja.na svijetu i on ima.zaista iskrenu potrebu đa se mporazgovata 3 nekim o,zemlji u kojoj živi već dvije gođine, a gotovo,je i ne pomaje. ·

...“.

U staromodnome stihu »Puta oko zemlje« naslov slijeđećeg poglavlja bio bi: Kako sam pio kafu sa stranim diplomatom i o čemu smo govorili od Sabioncella do Bocche false iliti, Tzlet u tajanstvenu Morlakiju.