Književne novine

s. MW SMK 2 ĆE? u le, 2 MN —. > W. & “8_ &4___- __e 8 #7

O OC O M: SU „SJBOP AVA ipo DJA Vt 0,

iy ta _— 3. Š{m 0 | ij va [|

VROOIReO LL Ve , i

YyWamT FAŠIZMU = NLOBODA& MARODU!

IŽEVN

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

098

Uredništvo: Francuska 17. tel, 28Administracija: Francuske 5 tel.

28-490

| BROGRAD, UTORAK 2i FEBRUAR 1950

NAROD KANDIDUJ

! Svaka reč u Izbarnom proglasu Narodnog fronta došla ie i računa sa gtvaralačaom snagom Narodne revolucije i zato su je naši ljudi odmah ragumjeli, zato je ona odmah našla i spojnicu u srcima ftrudbenika. I kao što to kod nas uvijek biva kad zove Partija, Front, Tito — i kad svaka riječ koja dolazi otuda svjedoči o našoj pravdi što uspravlja 1 osvetljava odaziv se istog časa javio &a svih stra= na otadžbine.

Ljudi govare na frontovskim konferenciiama, govore istoriju svojih borbi i svojih pobieda, govore o onimz, najdražima, koji su tom borbom rukovodili u oslobodilačkim »kama i sada rukovođe u miru boreći se za mir, i uz svako veliko djelo stvaraju nove velikane. Ljudi govore o Partiji, koja ih je učila da vjeruju u slobodu i da je osvajaju. đa se bore za nju stalno, neprekidno, u stalnoj borbi protiv zlih ostataka prošlosti, i oni su đanas puni Bvijesti o njoj, oni joj u ovoj zemlji 6&tvaraju široke prostore u svim krajevima, u svim srcima i vumovima, đa se razbukti sorijalistička, ljudška, velika. 'Kroz narodnu vlast koju je stvorilo jedinstvo masa — djelo upormog rađa. Partije Fronta — kroz džinovski stvaralački rad, kroz bitke izgradnje, kroz tešku svakodnevnu borbu protiv zaostalosti -— da uzraste zemlja naša slobodna, socijalističke. |

Govore frontovci na svojim pređizbomim lronferencijama, o kanđidatima, potvrđuju, diskutuju. Ima imena kojima Eliču, kao'što kliču samom životu, slohodi u socijalizmu bez koš se ne može živjeti, a čija su garancija, svim svojim životom i djelom — drug Tito, naši partiski i državni rukovođdioci. __Pored anjih frontovci ističu nove kan= didate :a Savezno vijeće i Vijeće naroda — već u celoj zemlji pomate ju= nake rada I oni će doći u najviša pretstavnička tijela naroda kao neimari, neposredni stvaraoci, građitelji iz rudnika, livnica, valjaonica, čeličana, brodogradilišta, udarnici, racionalizatori i novafori, iz naučnih inuytituta,

. Ba zadružnih polja, organizatori, Imji-

ševnici i kulturni radnici, omladina, žene. I staće uz one koji rukovode bor-

| - bom-sa Rocijalističko društvo, slobod~

nih ljuđi i slobodnih narođa, donijeće u Skupštinu &voja velika iskustva, iz nositi i riješavati sa drugovima i probleme svoga kraja i opštedržavna velika pitanja.

Alija Sirotanović kanđiđat je Sreza Visoko. On je učio svoje drugove rudare: »Mina ti je kao čeviek — postaviš li je na pravo miesto, koristi«. Ini= cijator borbe za visoku produktivnost rađa ma da je radni čevjek mjerilo 6vih odnosa i svih stremljenja Narodne revolucije koja je oslobodila čovjeka i on će mati za interese. frudbenika da radi ne samo u uglienim hodnicima Breze nego i u najvišem narođnom pretstavničkom tijelu.

Alijin đrug u borbi za ugalj, Fthem Škorić prihvatio je na Plenumu Sreskog odbor. Narodnog fronta Visoko kandiđaturu Alije Sirotfanovića ovako: »Šezdeset od sto ugli: preko.norme to je obaveza mojih hrigađista u čast izbora« — i tu obavezu Ethemova brigada već premašuje i do 9233 od sto, a sam Ethem poručuje drugu Titu da će svoj sadatak iz Petoljetke završiti u iđućem mjesecu. Jer Ethem slavi još jednu kandidatur»; ioš jedan njegov drug, iz njegova "sela Dubovog Brda i iz njegova rudnika, drug koji ga podđučio, i predao mu brigađu da je vođi da njome tuče rekord i učitel;a, Risto Mijatović, na listi je za Vijeć. narođa, . .

Ali ubio je i Ethem primio poruku: zeniška omlađinska brigađa Mehe Halilovića poziva na takmičenje njegovu brigađu. I ne samo to. Zenički

ruđari pozvali au na takmičenje po'

jednu brigađu iz svih rudnika u zemlji, Brigađa Vidovića — brigadu Nikole Škoopića, brigađa Babanovića Alijinu, Ibrahim Trako sa svojom brigadom — vove brigađu Hase Katani« ća, Batić — raškog ruđara Bičića, Čuban — Babajića, Hrustić — Timotijevića, a omlađine' »Dane Matanović« prvaka Trbovlja Antona Zagorišeka, kanđidata za Saveznn vijeće, rudara koji rađi već za đrugu Petoljetku. Zagorišek je bio među prvima koji su prihvatili Alijin metod, i u septembru je došao na čelo ruđara sa svoje 862 tone. U rudniku rađi od svoje četrnaeste godine, borio se u &vim štrajkovima za bolje uslove rada, u onim Starim kapitalističkim vremenima. Bio

je borac »Cankareve brigađe« u osšlo- .

bodilačkom ratu, a poslije — opet u 'Trbovlju, sada njihovom radničkom, i to uvijek na najtežem mjestu, gdje je pritisak u jami najveći, gdje vatra pokuša katkads da pomuti rađost premašaja zađataka,

Pozdravljaju frontovci na svojim konfereneiiama izbore, naučili su da pozdravljaj':: rukovodstv i otadžbinu na 3voj movi način, Radnici fabrike cementa »10 kolovoz« poslali su sa svo je konferencije pismo radnicima svih fabrika cementa u zemlji: »...Međutim, mi ne želimo đa samo gumenim kuglicama odnamo priznanje našem državnom rukovodstvu, već hoćemo da u čast izbora još iače upregnemo svoje Snage u ocllju izvršavanja planskih za-

taka... Pozivsmo vas da se s nama takmičite!« !

Osječki livac Ante Mirkonjić, koji 16

izvršio 6&voj petogodišnji plan

Roksanda NJEGUŠ

piše drugu Titu: »Raspisani izbori kao i velika !jubav i odanost... ponukali su mene, druže Maršale, koji sam trina= estostruk: udamik i izvršilac Petogodišnjeg „lan u Osječkoj ljevaonici đa

pozovem n» takmičenje sve s&trojolje~ ,

vače u "emlji..« ·

Anttn B'ičić piše drugu „Bakariću: »Oboriću sm svojom brigađom dosad postignuti rekord...

Za Antunom Bičićem svi pogoni Raše zov: na takmičenje rudare Siverića; brigaĆa vareškog rudara Prskala zove sve brigade što kopaju željeznu rudu; spiitslii radnici koji su izvršili Petoljetku zovu sve radnike Dalmacije, Titograda i Titovog Užica; omladinske brigađe zavu jedna drugu i rastu kao iu Jeseničkoj ·železari gdje su u čast izborz i svog: kandidata elektromonfera~uadarnihka Viktora Rupreta, od 12 porasle na 21 brigađu — od kojih Bu već šest proglašene udarmim; makeđonske fabrike takmiče se sa slovenačkim, fatrika duvana u Skoplju je gorda: ime njenog direktora-radnika Blagoja Angelovskog stoji na listi za Vijeće narođa, Kragujevac se takmiči i kandiduje za Savezno vijeće svoga Sina i borca,radnika-direktora »Crvene zastavsc Voju Rađića,

Frontovci govore. Ide zov s jedmog kraja na drugi, snage naše revolucije odazivaju se s jednog kraja na drugi. Nikakva blokađa kominformista nije mogla niti može da spriječi rast zemlje naše, rast socijalizma. Revizionisti iz SKP(b) »ne umiju više da računaju s najnaprednijim faktorom, naime, sa stvzralačkom snagom „jedne narodne revolucije« “Kidrič), ali zato je tom snagom uvijek računala is njom pobjeđivala naša Partija. Čehoslovaci su odbili da Borskim rudnicima isporuče žičaru koja je trebala đa veže radilište Tilva Miku sa flotacijom, ali se sadašnji kandidat Srbije za Vijeće narođa, radnik-direktor Borskih rudnika Milorad Rađulović nije prestrašio teškoća, muke i neiskustva i štete

koja je time privremeno prouzrokova= .

na, nego se sjetio vremena kađ je borcima Prve lozničke partizanske čete, koju je organizovao 1941. izradio bom=

'be za prve bitke, pa je sa avojim stru--

čnjacima zasukao rukave i oni su sa mi izradili žičaru dugu više od 700 metara za četrđeset dama.

Na takve snage nisu računali revizioništi kad su pokušali svojom blokadom da Wpreče izgradnju socijalizma u našoj aomovini. Snage naše revolucije rastu i pobjeđuju i svojim djelom i svojom vjerom u slobodu posvjedočuju svim malim „narodima wgvoju pravdu, pravdu socijalističke revolu= cije, i jačaju tako &ve napredne snage u svijetu koje teže za ravnopravnošću, za pravim &oejalističkim i bratskim odnosima,

Naši frontovci điskutuju. U selu Tihom, kođ Bitolja, na predizbornoj konferenciji gori naročita rađast. Ne-

kad su; prije Oslabodilačkog rata, u tom '

selu, kao i u mnogim drugim selima, živjeli šeljaci bezemljaši, „pečalbari. Ustvari i nisu živjeli nego se probijali

po svijelu. tražeći zarađe, vra= jući: se i odlazeći, kidajući svakog puta komad živog a&rca na

pragu kuće u kojoj su. oštavljali najbliže i izražavajući svoju muku kroz potresne pečalbarske pjesme iz kojih je gorila tuga, ali i nesagoriva ljubav za svojom grudom i slobodom. TI Vasil Pavlovski je bio pečalbar. Pa je došao rat i on je od svog brata preuzeo kurirsku dužnost i saznao 'ako se bori za slobodu. Zato je poslije ra-

u krše puste { sive, ~ ni ruke tople i žive,

Davno, tu po kamenoj velikoj ploči | đubio sam prve stihave prote |

i radosno u njih upirao djetinjske oči ko u mile poznate goste,

Danas milujem sa bolom travu ko grivu,

po zaraslim stazama

i sledam zatravljenu kuću, obor i njivu na kam vrelinu suza stačem, NW

Išao sam, pregazio planine mnoge,

u borbi, sa puškom u ruci,

i doniješe me, sada teške umorne noge gdje tužni čuju se zvuci.

Tu, gdje otac je krčio kamen, iz zemlje čupao žil

zatrpani temelji međa; i “al: Gar-iyyalıtii e, što preglodali čavli — 6 sile, ·

sad su ko strta, orma leđa, POECOe a aePe

Zamukao kršem nekađa zvonhi pjev, ne ođliježe visoko brdo,

I vitla mi janas po grudima nemir i gnjev vatrom kroz io stijenje tvrdo,

Ootafal (= KSogsne | (Poslije Sutjeske 1943) Opet, umoran i ranjen, stigoh u LOG! kraj,

ne sreta me zvono krda, niti Šapova laj,

Kroz okna kuće na ognjištu ne, igre lam, ne čuje se graje ni glasa, Žž Pustoš je nikla. Prikrađam se klamcima sam na baštine gdje nema klšsa, .

ta u selu Tihom stvario seljačku rađnu zađrugu lijepog imena »Peristersko jezero«, u kojoj danas trudodan iznosi 22C dinara, u kojoj se stalno premašu= je planiran' prinos plodova, u kojoj ovce pod brigom daju sve više vune, vinograđi sve više grožđa, polja sve više krompira — u kojoj nema više nepismenih, u kojoj svaka domaćinstvo prima i čita dnevnu štampu i gdje već ima i biblioteka, i điletantska družina, i hor od 60 članova. Ime Vasila Pavlovskog, dvađesšetosmogođdišnjeg pretsjednika zadruge, stoji na listi

kanđidđdata Makedonije za Vijeće naro--

da. T sela Tiho kod Bitolja pozdravilo je kandidata: u »Peristerskom jezeru« ogledaće se još bistrije i čistije život slobodnih makedonskih ljudi.

Na savjetovanju seljaka-zadrugara prošle godine u Beograđu govorio je pretsiednik seljačke radne zadruge »Naprijed« u Čakovcu, Ta je bio mršav, energičan šezdesetogodišnjak, u čijem je životu bilo mnogo muka i borbi sa starim režimima, mnogo sna= ge u toku Oslobodilačkog rata i kasni= je, kad je trebalo graditi. Vid Radiković pričao je kako je dobro organizovao rad i postigao dobre rezulta?e i bez traktora — samo je na kraju o traktoriu.,a govorio sa mekoćom i za-> nosom pjesrika. Građ i Srez Čakovec kandidovali su Vida za svo? poslanika a frontovska organizacija njegovog sreza, kojoj on stoji na čelu, bila je inicijator predizbornog takmičenja u Hrvatskoj — da bi što pre naše fabrike Jale svima zadrugama traktore,

Diskutuju seljaci-frontovci Pančeva= čkog sreza, 57 seljačkih radnih zadruga. ko obuhvataju 6.000 damaćinstava, više od 88.000 jutara zemlje. biraju za svog kanđidata pretsjednika · zadruge »Crveni proleter«, zadruge koja se najteže i najhrabrije borila, i za koju je na savjetovanju njen pretsjednik „Nikola Lakić rekao: »Mislim, u mojoj zađruzi ima Svih nacionalnosti koje žive u Jugoslaviji..s« Klasni neprijatelj je upomno radio da razbije zadrugu i bilo je trenutaka kađa su malodušni mislili da joj nema spasa, kad je mnogo zadrugara., zavedeno, istupilo iz zadruge, nije htjelo da izlazi na rad. Ali je

Lakić kuraunista; i partiska orgahniza-

cija u zadruzi imala je, istina, „samo sedam članova, ali eu oni bili nosioci života, istine, njihovi su argumenti bili jači od neprijateljskih i narod je to morao da}uvidi. I oni su se borili i pobjedili: danas je »Crveni proleter« jedna od najboljih radnih zadruga u Srbiji, u njoj živi i slijepi invalid iz oslobodilačkog rata Jovan Nikolić. koji je nedavno objavia svoj roman o selu u staroj Jugoslaviji a sada piše drugi u, kome će prikazati kako je postao, kako se borio i kako je očeličio i uzrastao »Crveni proleter«.

Takmiče se frontovci, takmiče se kultumo-, rosvjema društva. Ona su spremila predizbome programe i pozivaju u borbu za kvalitet. Slikari i pisci su s njima. Narodni univerziteti se takmiče, klubovi kulture. Odazivaju se društva naših nacionalnih manjina, Italijani. Mađari, Česi, Turci, Šiptari i drugi. y

Veliki broi naučnika, kulturnih radnika i književnika kandidovano je za oba vijeća. Da pomognu narodu u velikoj težnji ka kulturnom usponu, da pomognu naukom stvarati čovjeku što ljepši i što Solji život, da obogate kulturom herojsku dušu naših naroda. da snagom umjetničkog djela pokažu i obasjaju veliku epohu u kojoj žive, džinovsku borbu naroda i zemlje za radost čovjeka, za svestran, pun život, za socijalizam.

Mirko BANJEVIC

Proglava 277-go0(lišnjice Seljačkog ustanka u Hrvaiskoj

U Gornjoj Stubici, rodnom „mestu Matije Gubca, vođe seljačkog ustanka u Hrvatskoj, održana je svečana proslava u čast 377-=godi:mjice tog istori= skog događaja.

Proslavi su, poređ nekoliko hiljada seljaka i radnika iz Zazorja, prisustvo= vali patpretsednik Vlade NR Hrvatske Franjo Gaži sa ministrima. potpretsednik Prezidijuma Sabora NR Hrvatske Tuna Babić, pretsednik Sabora dr Zlatan Sremec sa potpretsednikom Antom Vrkljanom, i drugi,

O velikom delu Matije Gubca i svet lim tradicijama narodne borbe za slobodu govorio je član Politbiroa CK KP Hrv·:tske i pre*sednik Narodnog odbora za Oblast Zagreb drus Marka Belinić, Posle njega rovorio je pretsednik S"eskog narodnog odbora i po&lanički kandidat za Savezno veće drug Tomo Obad,'

Na kraju su radničko kultura umetničko društvo »Slobođa« iz Zagreba, mešoviti hor pododbora »Prosvjete« iz Daruvara, pevačke i folklorne grupe ogranaka »Seljačke sloge« iz Remeta, Nedelišća i Gornje Stubice izveli umetnički program. a.zatim je o= držano veliko narodno vešelje.

GOSTOVANJE ZAGREBAČKE OPERE U LJUBLJANI

Od 2 do 5 ovog meseca gostovao je u Ljubljani celokupni ansambl Opere

· Hrvatskog narodnog kazališta iz Za-

greba. Umetnički kolektiv zagrebačke Opere izveo je Verdijevu »Aidu« i ba=

let »Romeo i Julija« od Prokofjeva.,

Posle uspešnog gostovanja „Drame Makedonskog narodnog pozorišta iz Skoplja, zagrebačke Drame i Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda u Ljubljani i posle velikog uspeha ljubljanske Drame na gostovanjima u Zagrebu i Beogradu, ova prva poseta Hrvatske opere Ljubljani znači, daljnji značajan korak na međusobnom upoznavanju kulturnih. vrednosti i iskustava. kao i daljnji korak na jačanju bratskih odnosa naših naroda.

LIST IZLAZI

JEDANPUT NEDELJNO

PRIMERAK 8 DINARA ·

Umro je is.aknuti slovenački pisac Prežihov Voranc — Lovro Kuhar. Slo• venačka i jugoslovenska Književnost gube jednog „značajhog pretstavnika koji je Wvojim radom, umetničkim kvaliteto.n i idejnošću svojih dela izbio u prve redove pisaca Jugoslavije.

Slikajući velikom realističkom snagom živote i sudbine slovenačkih lju-

di, naročito svojih ,zemliaka koruških ·

Slovenaca, njihovu nesalomljivu borbu za nacionalni opstanak i, istovre= meno, bortu. protiv socijalnog tlačenja, Prežihov. Voranc je ostavio iza sebe delo koje po svojoj idejnoj čistoti i umetničkoj vrednosti pret-

stavlja visok domet u poetskom odđra= žavanju života naših naroda: tri velika romana. »Požganica« (1939), »Doberdob« (1940) i >Jamnica« (1945), zbirku novela »Samorastniki« (1939), zbirke putopisa i crtica i jednu imjigu priča za amladinu »Đurđevak« (1949).

Jedma od bitnih crta fizionomije Prežihova Voranca čoveka i umetnika bila je borba za istinu. Ta borba dovela ga je na planu političkom u redove radjničkog pokreta. a na planu umetničkom do realističkog književnog. metođa. To mu e i omogućilo da stvori svoja značajna dela koja eu odavno prošla granice njegove &lovenačkć zemlje i postala svojina svih jugoslovenskih naroda,

I zato je pišući predgovor pos'ednjoj njegovoj knjizi, Oton Župančič mogao dat: tako visoku ocenu Kmjiževnim kvalitetima Prežihova Voramca, rekavši: i

»Takovu lepatu dostigao je kod naš samo Prešern.

Progonjen i zatvaran u staroi Jugoslaviji, Prežihov Voranc stekao je pri• zmianje za svoj rad tek onđa kad su narodi Jugoslavije kroz Oslobodilački rat i Narodnu revoluciju osvojili vlast i uzeli 6voju sudbimu u Svoje ruke. Godine 1947 Prežihov Voranc je na= građen za roman »Jamnica«, a ove gođine dođeljena mu je prva nagrada Vlade FNRJ za delo »Đurđevak«. Za” istu knjigu dobio je i »Prešernovu nagrađu«, Iznos ve poslednje nagrađe prilošžio je za elektrifikaciju sela sVog sreza. Književnici Jugoslaviie ođaju po čast usp meni Prežihova Voranca.

Uprava Saveza književnika Tugoslavije

U nekadđanjem letnikovcu seoskog beležnika, koji je bogata bačka opština podigla za svoga svemoćnog činovnika, danas je sedište Mesnog narodnog odbora. Bivša opštinska zgrada je srušena, jer je bila stara i tro= šna, a na njenom mestu se gradi jednospratni veliki zadružni dom,

U sekretarevoj sobi zaseđava štab za otkup kukuruza. Tu je poverenik za otkup i nekoliko članova Mesnog narodnog odbora. Sekretar odbora je hitno bio pozvat u selo, i obećao je da će se odmah vratiti. Umesto njega otkupom rukovodi poverenik.

Poverenik je omanji momak, skromno, skoro loše odeven, Na njima je ona svakidanja nošnja iz bačkih sela, u kojoj se delovi građanske odeće mešaju sa seljačkim -— šešir i opanak, gunj i cipele, Uostalom, svi odbornici, njih sedam-osam, koliko ih ima u 50– bi, zajedno sa pretsednikom i potpretsednikom, obučeni su na isti način. Poverenik je mlad, ima gustu cmu kosu i brčiće. Tako izgledaju u bačkom selu svi seoski momci. On stoji pređ starim pisaćim stolom Uokolo, svud po sobi, oslonjeni na zidove, ili čučeći, retko sedeći, okupljeni su odbornici, članovi štaba.

Njima nasuprot stoji zaista mlađa žena obučena u svakodnevnu seosku nošnju, ali sa teškim vunenim ogrtačem preko ramena, sa šarenim pletenim čarapama i novim papučama na nogama. Na glavi joj je bela, čista, kruto glačana marama ođ fine materije. Pred njom čak i krupni pretsednik, koji je prekrio gornjim đelom tela i prebačenim kaputom ceo visaći sto, izgleđa skromno, s

Žena gleda samo u poverenika, kao da u sobi nema nikog drugog. Pa injega gleda sa potcenjivanjem i sa visi-

·ne.»Zar ovaj meni da sudi! — govori

njen pogled neskriveno. Ona se pouz= dano isprsi pred poverenikom i mirmo mu reče pokazujući na cedulju u ruci:

— Mi ovo nećemo izneti, To je su-

više. Po kom ste nam to pravu povišili ·

obavezu skoro dvostruko? Lepo smo izneli što ste tražili, šta sad još ho> ćete! !

Poverenik želi da se vlada lepo, da na žemina drska pitanja odgovara mimo, dostojanstveno,

— Kako? poče 'on tiho. — Vama Je to mnogo? Mislite da je novi razrez nepravedan? — Njemu glas drhti, i

ruka, u kojoj drži listu koju mu je.

žena predala, kreće se nervozno. — Sta imamo tu da govorimo! Nas se to ništa ne tiče! Mi ovo nećemo izneti i — gotovo! — Žena govori još drsškije ne sluša uopšte poverenika. — Vi ćete to izneti! — grmnu mali poverenik odjeđared, zaboravivši da je bio odlučio da čak | ovu uočnu seoSku bogafašicu ubedi razlozima i či. njenieama, No, on to zaboravlja pred plamenom svoga ponosa, ponoša mla=dog: komuniste koji ovde pretstavlja Partiju 1 narodnu vlast kojoj se šu-

·protstavlja. hladna, šuplja nađuvenošt

BITKA ZA OTKUP

Bogdan ČIPLIĆ

- i preziranje. — Vi ćete to imeti! I te

kako! Varate se ako mislite da se može igrati sa narodnom vlašću! I va-

“ rate se ako mislite da ćemo se mi sa · vama igrati. U ovoj zemlji nema šale

sa narodom! Ko se ponaša kao kulak i radi kulački, toga ćemo mi znati da otpremimo tamo gde je i druga kulačija! Ako do određenog roka kukuruz ne buđe predat, budite uvereni da ćemo ga znati uzeti i sami. Jer vi kukuruz imate!

— Nemamo mi kukuruza! — otseče žena.

— Na Tucindan, posle prve isporuke, — prekide poverenika potpretsednik mirnim, pribranim glasom, — pošto ste izneli obavezu po prvoj proceni, tvoj otac je upregao konje, i puna kola kukuruza oterao u Srem da tamo sa jednim kulakom u Kamenici menja za vino. Zato ćeš ti nama taj kukuruz,

po novoj proceni, lepo isporučiti, jef,.

je prva procena bila pogrešna,

— A ti se varaš, ćeri, — zagladi dugi brk jedan odbornik, — ako misliš da ti nemaš s nama šta da divaniš. Mi nemamo s vama šta da raspravljamo! — Ta, vas, vas se to sve tiče, a ne nas! — upade strasno poverenik otkupa, Poverenik se zacrveneo. Na vratu su mu ofskočile žile. On je našao svoj stav. On se sad oseća pouzdano, jer je u ulozi koja mu je prirodna i istinita. On je u pravu.

Kad potpretsednik pomenu ono o sremskom vinu, žena odjednom izgubi samopouzđanje, pocrvene do ruba svoje haljine na vratu, pokuša da navuče maramu na oči, saže glavu i isturi jednu nogu čineći se kao da gleda u vrh svoje papuče. Poverenik predahnu, a ona progovori potpuno promenjenim glasom, kao đa to ni” bila ona koja je maločas sa onakve visine prezrivo odmeravala ovog »golaća«:

— Zar nam ne možete produžiti bar rok? Otac mi je bolestan, a muž mi je u vojsci, Čim otac ozdravi... Pa,

nije vam valjda tako hitno! — dođadđe ona sa malo potsmeha.

— Otac ti je bio zdrav dok je terao vino iz Srema. Znači, na putu je navukao boleštinu. Ne, rok vam nećemo produžavati! — odluči pretsednik,

— Mi znamo da tebi nije hitno, seko! — odgovori na pošlednju drskost đevojčinu mladi odbomik u šubarici. — Znamo, dabome, alj je nama hitno, Žuri nam se. Pa, ne damo ni vama da čekate! Nema ništa o produženju ro-

ka.

Žena je Čutala pokušavajući da osloni na kome oči, no ne mogući da izdrži stid, opet ih obori.

— Znači, sutra u podne kukuruz će biti u magacinu! — zaključi poverenik. On „je: govorio odlučno, Oči mu se svetle. Gleda je radosno. Ovaj neprijatelji Je izbačen iz stroja.

— Poslao otac ćerku đa nam pokaže kako nas prezire, da neće ni u razgovor da stane sa nama! — maše glavom jedan član štaba, koji od druga

raspaljuje cigaretu. — Gle ti, šta su *

oni pronašli!

A poverenik već govori drugim: \

— Kađ vam razrežemo ono što vam pripada, onđa dolazite da kukate, — a umete vi pomalo { đa pretite. No, kakogod okrenete. obavezu imate da is= punite. I — gotovo! |

Više se nećemo dogovarati. Vi mislite da je nama milo što vi dolazite. ovamo!... I sad je, brate, već svakom strpljenju došao kraj. Ja ću vas·saslušati, pa ćemo onda viđeti kako će biti dalje. Hej, Joco, hajđe, saslušaj gospodina. Uzmi ga na zapisnik. ]

Čovek koga je poverenik nazvao gospodinom, samo je nekađa to mogao biti. Kratki kožni kaput, kakav su nekad nosili marveni trgovci, sa

| nekim

tankom astraganskom ogrlicom, sa-

svim se olinjao, i ogrlica se pođerala. Meka, fina šubara od silskina nema

više ni oblika ni boje, I vrat se če · veku istopio. Nekad je ispunjavao cće· lu široku ogrlicu na košulji, a sad se —

protanjio i žalosno se kreće u svom širokom okviru. Poverenik uopšte nije dao gospodinu da dođe do reči. Čim je ovaj zinuo, poverenik mu je već &ve rekao i čak odgovorio na ono što je onaj hteo đa kaže I pre no što e. gospodin &našao i ispravio iz presamićenog položaja u kome je stao pred, odbornike i poverenika, Joca, službe~. nik, već je iz đruge sobe nosio u naručju pisaću mašinu đa ga uzme na saslušanje. , !

— Sasluša]j ga tamo kod tebe. Vidiš koliko ljudi. čeka napolju.

Tađa već i gospodin uhvati vazđuha 1 nekako đođe do reči:

— Ali, ne, ne, nije reč o tome. Ni daj bože! Ne pretim ja i ne ođbijam da iznesem obavezu. Nikako! Ne treba da me saslušavate, ja vam kažem! 74, znam la dobro kađ je potrebno saslušanje. Ovđe apsolutno, apsolutno nije potrebno. Ja sam uvek. mulim

(Nastavak ma četvrtoj strani)

|