Književne novine

GODINA UT

Urednintvo: Prancuska 7, "el. 28-095

Adminišfraciia: Francuska 5 tel, 2B8- 49

F-FRANCE"KIDRIČ

' Pre osam đana, 11 aprila, umro je a Ljubljani profesor slavistike i istorije starije slovenačke književnosti i pretsednik Akademije nauka i umetnosti Narodne Republike Slovenije Pramce Kidrič. Nedavno, 25 marta, proslavio je France Kidrič sedamde„setogodišnjicu „svoga života i slovenačka javnost, kao i javnost ostalih naroda Jugoslavije, podvukla je značaj neumornog rada ovog našeg istak-

. wmutog naučnog radnika, Srce jednog upornog i beskomp?ro- ·

misnog borca za istinu i za pravedan . položaj 8voga naroda prestalo je da kuca,

' U razvoju književne istorije kod

· Slovenaca i kod Jugoslovena uopšte

rezultati rada Franca Kidriča nesumnjivo imaju značajnu ulogu, On švakako spađa među naše najistaknutije književne istoričare i teoretičare, Značaj njegovog rađa još se više isti. če kada se uzme u obzir stanje istorije književnosti kod Slovenaca pre početka rađa Kidričeva, kao i društvene i političke prilike slovenačkog naroda u vreme u koje pada rad Franca Kidriča.

O svom razvitku, svojim koncepcijama, 'etapama svoga rađa izneo je sam France Kidrič u razgovoru sa Antonom Ocvirkom zanimljive pođatke u članku koji je povođom Kidričeve šezdesetgodišnjice štampan u »Ljubljanskom zvonu« 1940. Posle srednjoškolskog školovanja u Sloveniji, Kidrič je otišao na studije u Beč. »Bečki slavistički seminar — piše Kidrič — bio je u pravom smislu reči opšte-

„jer su se tu skupljali slušaoci sa &vih strana i svaki je doneo sa sobom deo svoje đomovine, U seminaru se, razume se, svaki najrađije bavio svojim narodnim „pređmetom, ali Jagić nije trpeo preranu i preusku specijalizaciju.. Današnji ljubljanski slavisti bi #e mnogo čudili kada bi njihovi profesori zahtevali kao neophodno nešto što se razume samo po sebi: pasivno znanje svih slovenskih

_- jezika, a isto tako, i poznavanje svih

slovenskih kmjiževnosti.« Već odmah

___prve neđelje po dolasku na slavistiku, PE BG OR BORSA RANE

minarski referat izdanje ruslvih »bilina« koje je izdao Ribnikov« »Pod vodstvom Jagića sam se tada posebno bavio problemima glagoljice pa je u tom okviru nastala i moja disertaci. ja »Revision der glagolitisthen Kir-

· chenbicher« godine 1906«..

· „Kidđrič nije ostao u okvirima. metoda Jagićeve škole, nego je učinio značajan korak napred. On kaže: »S novim istoriskim vidicima sam se upoznao već vrlo rano, pa sam ih poste. peno produbljavao studijom Tena, Pi-

_ı pina, Šerera i nekih drugih književ-

„nih istoričara, I posle toga, kao i pre

toga, bilo mi je već jasno da istori.

' Čar slovenačke književnosti ne sme

Blepo preuzimati tuđe metode, nego da

ih mora sam doterati i izgraditi na oBnovu specifičnosti i potreba. svoga predmeta, Tome uverenju sam ostao veran save do đanas«. o

Posle položenog đoktorata bio je France Kidrič još godinu i po dana . bibliotekar Slovenskog seminara ~ na Univerzitetu u Beču i Jagićev domaći bibliotekar, Kako je pređ kraj 1907 godine Dvorska biblioteka tražila i

trećeg slavistu-bibliotekara, Kidrič se ·

javio za to mesto, i dobio ga. počelkom 1908 godine. Tu su bili udareni teme–1ji buđućem radu na književnoj istoriji obojice majpoznatijih slovenskih književnih istoričara u XX veku, K:driča i đr, Ivana Prijatelja, koji je ta. · kođe bio bibliotekar u Dvorskoj biblioteci. Tu je između njih izvršena i ' pođela oblasti u 'Književnoj istoriji, koju šu oni docnije predavali na Ljubljanskom univerzitetu, posle njegovog · osnivanja 1920 godine, Kidr:č je, naime, uzeo da obrađuje istoriju slove= načke književnosti od njenog najstarijeg početka pa do godine 1548, a Pri, jatelj je uzeo periođ od 1848 pa do majnovijeg vremena, S proleća 1914 godine p esora.

atroslava Jagića, u Rusiju Zbog produbljavanja studija. Zanimlji-

_ Vi su njedovi utisci iz tađašnje Rusi-

je. »>U Rusiju sam otišao s velikim nadama i snažnom željom da upotpunim &voje znanje, Ali prave sreće nisam imao: književni istoričari su slučajno - bili otgutni iz Moskve, koja me je privlačila vbog jezika, a tek što sam Be malo bolje ođomaćio u Mo-

Skvi, bio je izvršen sarajevski atentat, koji je pobrkao mnoge moje planove, Ali i pored toga

sam u Moskvi kao i u Petrogra-

du uočio štošta, što mi.je. u znatnoj

meni razjasnilo tađašnje ruske prilike, ·

Pre svega me je prenerazila izvanređ~

na zaplašenost intelektualaca pred

Špijunima, Kod nekih se ta plašljiVost pred denuncijacijama penjala do bolesnog stepena. Profesor Ščepkin, 6 kojim sam najviše dolazio u dodir, nije še, naprimer, usuđivao da sa mnom razgovara pri otvorenom prozoru. Kad

smo še jednom uputili na kratko ve-'

slanje po|reci Moskvi, on je najpre pregledao -brižljivo ceo čamac i čak

se saginjac ispod njega da vidi nije

li se možda neko tamo sakrio. Druga

činjenica koju sam tamo ofkrio čini-

la mi se još značajnijom Na ošnovu

posmatranja seljačkih \ cadničkih pri- .

'lika i na osnovu izjava koje sam uzgred dobijao u akademskim i olicir-

· narođnom jeziku

je Kidrič, zauzimanjem ~

Dimitrije VUČENOV

skim krugovima, sve sam više i više dolazio đo ubeđenja đa u Rusiji mora prvom prilikom da đođe do revolucije. Kada sam posle povratka javno izrazio to svoje mišljenje -u jednom slo-

venačkom društvu, imao sam utisak da bi me neki od prisutnih najrađije

kamenovali«, ,

Sve te godine rađa u Beču bile su godine priprema i razrađivanja poje" đinih delova plana za rad na istoriji slovenačke književnosti, »Već na uni'verzitetu sam napravio tačan pregled problema koji ću me privlačili, Naj-

France Kidrič (posmrtna maska)

pre sam, razume se, hteo da budem načisto u pogleđu načelnih pitanja, o periodizaciji raznih razdoblja i o mopgućnostima njihovog idejnog određi“ vanja, To me je đovelo do razmišljanja o kriterijima po kojima treba prosuđivati vrednost srednjevekovne. pismenosti, reformacije, protureforma-– cije, preporoda i Prešernovog doba. U nekim raspravama sam već tada načeo pojedina pitanja, a u celosti sam ih obrađio kasnije u svojoj »Zigodovi-

ni& U POOH Oe 18 tih godiživanj ha obterećivalo i istra e gradiva za određivanje našeg književnog razvitka, Ubrzo sam, naime, došao do saznanja da nije moguće izvoditi konačne zaključke bez solidne i pouzdane dokumentacije. A te tada, razume se, još nije bilo, niti je sva bila tako kritički istražena da bi se na njoj moglo sigurno graditi. Zato sam počeo najpre sa sistematskim proučavanj»m prvih izvora i arhivske građe, koliko su mi u Beču bili pristupačni, a to sam kasnije u Ljubljani dopunio novim olikrićima i malaženjem dokumenata. Danas mi je sve jasnije da je bio potreban taj težak i naporan rad, jer se samo tim putem može doći do sinteze,,. Mogu da kažem da sam na

"prvobilnim saznanjima gradio dalje,

da sam ih mupotpunjavao pridonošenjem novih momenata. Pre svega sam u Ljubljani došao do zaključka u po-

gledu određivanja i klasifikacije po-

jedinih razdoblja naše starije knji-

· ževnosti, Tako sam utvrđio đa treba 'kod razdoblja čisto crkvene književ! nosti ispitafi u kolikoj meri je ova:da-

vala klice za gajenje književnosti na' ı, jer su te klice ležale.,u, religioznoj, ideologiji te književ„nosti same, dok sam, međutim, uvideo da se kod preporoda radi o unošenju „svetovnih korena u slovenačku književnu obradu, U Ljubljani sam osim toga počeo sa sistematskim traženjem arhivske građe po našim javnim i pri'vatnim arhivama, što me je dovćlo do zaprepašćujućeg saznanja da su raniji obrađivači starije književnosti većinom zanemarivali baš izvanredno va= ne izvore, Tako su, naprimer, ostali nezapaženi spisi Herberštajnove, Coisove, Vodnikove, Kumerđejeve i Japljeve biblioteke, đa ne pomenem štošta 'Grugo? e Ba ı i Tako je u napornom, đanonoćnom rađu rastao veliki 'književni istoričar slovenačke književnosti. Otkaeđa je 1906 gođine publikovao svoje prvo de lo on nije sa radom prestajao. On je

saradnik u raznim domaćim i stranim ·

stručnim glasilima, časopisima, · znanstvenim publikacijama i dnevnim listovima, kao naprimer: u Jačićevom Arhivu (Arhiv fir slavische Philolo'gie), u celjskom listu Domovina, u časopisima: Izvjestje Muzejskog društva za Kranjsko, Naši zapiski, Rosznik Slawistyczuy, Carniola, u časopisu za zgodovinu in narođopisje, Ljubljan-

_ skom zvonu, Slovemnskem Ptrechledu,

Vedi, Zborniku Matiće slovenske, Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjethosti, Časopisu za slovenski je"zik, književnost in zgodino, Južnoslovenskom filologu, Slaviji, Raspravama

ča humanističke vede, Zborniku aa umetnosno zgodivno, Kroniki, Sloven-= skem jeziku, ~ sarajevskom. Pregledu. ·

Jutru itd,.ı Značajni su njegovi. brojni "prilozi! u Narodnoj enciklopedijii Slo-. "venskem biografskom' leksikonu, Kao 'Bamaostalne' knjige su" izašle; Dje 'pro'testantische · Kirchenordung der. Slo-

svene, Bibliografski 'uvođ u zgodovinu „veformac:jske književnosti pri Južnib Slovanih u XVI stol, Zgodđovina slovenskega Wslovstva (izlazilo u pojedi- · 'hačnim" 'veskama'o0d"1926.dor1938),

„Dobrovsky in slovenski ·preporod ı KoII knjiga

Zioisova korespon-

RSA Byyap de Nep, Zrimica, Pre-

BEOGRAD, UTORAK. 18 APRIL 1950, ~ E] |

denca itd. Lep doprinos upoznavanja srpske čitalačke publike sa starijom slovenačkom književnošću bio je njegov članak o tome u knjizi »Slovenačka« koju je izdala Srpska književna zadruga.

Skoro pola veka pređanog naučnog rada Franca Kidriča značilo je sistematsko traženje dela, rukopisa i arhivske građe, kritičko pretresanje svih dotadašnjih radova njegovih prethodnika, tananu analizu dela mnogih pisaca, značilo je za istoriju slovenačke književnosti unošenje novih vidika i novih pogleda, koji omogućavaju preciznu klasifikaciju i karakteristiku pojedinih razdoblja u istoriji književnosti i novo osvetljavanje uslova i sredine iz koje su izrastale pojedine ličnosti, značilo je prikazivanje materijalnih i duhovnih pokretačkih sila po jedinih književnih dela ili epoha. Iz niza, često i najsitnijih analiza, proveravanja, uočavanja različitih komponenata i određivanja njihovog znacaja i uloge raslo je Kidričevo delo do velike sinteze, koju preistavljaju dve njegove knjige: Zgodovina sloven. skega alovstva (Istorija &#lovenačke književnosti) koja obuhvata &lovenačku književnost od njenih najranijih početaka pa do Coisove smrti, i »Prešern«. Za način rada FP, Kidriča je karakteristično ono što on sam kaže o svom velikom delu o Prešernu; »Svo-

ju knjigu o Prešernu, našem najvećem .

.nuju, koncipirao sam tako da se u njoj mogu dotaći svega što spada u njegovu telesnu i duševnu biografiju. Pri tome, razume se, nisam išao zatim da dam njegov fiziološki žŽivot, nego za biggrafijom njegove pesme, stila, pogleda na svet i život, njegovog misaonog života, njegovog horizonta, ukratko svega što mi osvetljava Prešernovo umetničko poslanstvo, Za svaku pesmu je tu objašnjen njen postanak, forma i ideja, u tesnoj vezi sa njenim stvaraocem«. Sistematičnost u Kidričevom naučnom metodu, koji on nije preuzeo ni od koga, nego mu ga je nametao čitav njegov sistem rada pri udubljivanju u probleme književne istorije, pridonela je ispravljanju mnogih nepravdi u slovenačkoj kmjiževhoj istoriji, tazgolićčavanju mnogih laži i netačnosti, koje su, svesno ili nesvesno, uneli njegovi prethodnici,

·Služenje istini bio je jedan od osnovn:h elemenata rada Franca Kidriča, Zbog toga je on svojim radom i svojim metodom značio rušenje starog idealističkog shvatanja istorije književnosti, shvatanja koje se bilo u velikoj meri ukorenilo, Njegov analitički postupak, induktivno prilaženje materijalu i kritički odnos prema. svakoj stvari bili su osnovica njegovog književno-istoričarskog: metoda pomoću 'koga je s uspehom vodio borbu protiv apriorističkog i dogmatičkog idealističkog stava u književno-istoriskom radu. ! ć ı Osvrćući se u pomenutom razgovo” ru prilikom svoje šezdesetogodišnjice na stanje istorije „književnosti kod

„Slovenaca, Kidrič je pre đeset godina

rekao: »I epohe koje su već obrađivane, pružaće mladim generacijama još dovoljno posla, Studiranje istorije narodne pesme, što ga u poslednje vreme tako uspešno obavlja profesor Grafenauer „tek je u začetku. U pogledu genetičke veze prvih slovenačkih tekstova trebaće još štošta razjasniti. Mnogi protestamtski tekstovi još čekaju svoje „istraživače, koji bi odredili njihove iz. vore.i sastavne delove, Pa i studije katoličke duhovne pesme još nije doveo do jasnosti koja bi nas zađovolji–la, U fizionomiji preporoditelja nedostaje još mnogo crta, što je delimično u vezi s tim što nemamo njihovu prepisku, Sav tok naše književne tradicije trebaće još određenije i jasnije povezati na jednoj strani sa ekonom–skom j' političkom pozadinom, a na drugoj strani sa stilskim razvitkom likovne i muzičke umetnosti na našem tlu«. Ali je novim radnicima na polju . istorije slovenačke književnosti olakšan posao u velikoj meri baš rađom i naučnim delom Franca Kidriča, olakšah zbog njegovog nepokolebivog na= učničkog poštenja i dosledđnog traženja i utvrđivanja istine. Jer ono što je on utvrdio i dao u vidu naučnih rezultata ostaje kao nesumnjiva i neoboriva istina o slovenačkom kulturnom i književnom razvitku, o uslovima pod ko" „Jima &e on razvijao i u kojima se iz ražavao, Zato će Kidričevo kulturnoistorisko delo novijim istraživanjima moći da buđe dđopunjavano, ali će ono pretstavljati čvrst kostur oko koga će se dalji naučni rad razvijati, Ništa. manja nije zasluga Franca

'Kidriča kao, univerzitetskog nastav- wi |

nika Ljubljanskog univerziteta na ko~

me je on od 1920 godine podizao mla-_—

de naše kadrove. I tu je oh sa punom svešću o važnosti toga zadatka pristu“pao poslu i nesebičnim zalaganjem od-

- gojio generaciju „mladih slavista, koji „su danas ili naučnici ili praktični rad_nici po školama, Ta. generacija koju · je on Vaspitao u velikoj meti nosi one odlike koje karakterišu naučni rad | Pranca Kidriča, a to *u erudicija i a · kribija, ustrajnost u radu i kritičnost, · što sve u sklopu napora na naučnom ı planu u jugoslovenskim razmerama ·

| pretštavlja značajan i bog" doprinos,

Strmim serpentinama, vrlo uskog i džombastog puta kojim mogu da voze samo vešti šoferi, pošli smo od Mavrova, preko planine Bistre i ogranaka Šare, za Galičnik. Prilazi Galičniku su teški i osim tog puta, jedinog kojim se može prevoziti roba, postoji još jedan, odozdo, od druma Gostivar--Debar, Ali to nije put za kamione, Preko prevoja i sedla planine kao da je nabačena uska kozja staza kojom se s mukom i pešak penje u selo.

Šofer koji je vozio kamion pažljivo,”

kadgod je prelazio opasna mesta, gde je put širok koliko i razmak točkova

kamiona, i gde su ga bujice najviše

izlokale, počinjao je da govori o SVOjoj zadruzi, o zađrugarima i zadružnim., poslovima kao đa je to njegov domaćinluk i kao da tu ne živi stotina različitih porođica, Šturim rečima, nesigurnim u izrazu, nebiranim i malo, reklo bi de, nemamim rečni-

kom, šofer Nikola ispričao je istorijat

svoje zađruge, kako je obrazovana negde u Skoplju i Bitolju kad &u se posle oslobođenja našli Taško Grujievski iz Lazaropolja i Niko Filiposki iz Galičnika | još desetak iseljenih stanovnika, | kako su se kasn'je podelili i svako selo počelo za sebe da razvija svoju zadrugu i đa se takmiči sa drugim. U priču o stvaranju zadruge upleo je Nikola uzgred i voj život, i ja sam saznao đa je on nekađa bio pečalbar i đa je na pečalbi u Beograđu naučio automehaničarski zanat, »ona~

ko ispod ruke«, ali đa je sve to na=

pustio kada je počeo rat i da je tek

posle oslobođenja postao šofer, jer je' ušao u zadrugu, a zađruga je imala”

kamion ali nije imala zađrugara-šofe-

ra,

TI tako slušajući Nikolina pričanja, gleđao sam na strme strane Šare koja se plavila i zasecala u nebo, i na goleti Bistre, obrašle travom, sivozelenom i sočnom i na rasute ovce.

Gore, preko Koraba, gubilo se sunce, nebo se prelivalo u crvenilu kao da je neko zapalio golem oganj, gudure su še pod nama crnile a oštar vazduh postajao sve oštriji, Odnekud, negde iza stene, počeo je da duva vetar. Pred očima je puklo prostranstvo, pasišta, a kraj samog puta paslo je stado i stari ovčar, sa ' »kečetom« na glavi, kad je primetio kamion mahnuo je rukom i nasmejao se.

— Blmaz Ćerim, — rekao je Nikola i otpozdravio ovčaru — Jedan od najboljih u zadruzi, — đobacio mi je preko ramena, -

Iznenada, naglo, put je zakrenuo na levo, i iza krečnjačkih gromadđa, koje kao da je neko namemo slagao jednu na drugu, iskrsao je krov pokrivem kamenim pločama, velikim, na nekim mestima po metar i po u kvađrat.

— Galičnik, — rekao je Nikola i pažljivo spustio kamion do aredine sela, Očas su.se oko kamiona okupili Galičanci, neko je zvao dežumog brigadira i ubrzo se pojavio visok, povijen čovek i sa njim nekoliko zadrugara, kojima je danas bio zadatak đa istovaruju iz kamiona krevete za novi ho-, tel i električne razboje,

..*

„. U upravi zadruge ljudi su se raSpitivali kako smo stigli i svaki je pitao šofera šta je dovezao i da li je još mnogo stvari ostalo kod kolibe, na izlaznom kraju' MavrovsFe kotline, jer mogu kiše da uđare i ne sme se ostaviti da vodn ošteti materijal koji nije pod krovom.

MJ to je stigao iz sela i pretstavnik zadrufe u Beogradu Marko Šulevski, i sada se razgovor preneo na to šta sve treba da atigne iz Beograđa i kakva je veza sa ostalim zadrugama u zemlji,

0 Milivoj

Yy

Nikolajević: U polju (erteš)

LIST IZLA?7I JEDANPUT NPDETJNC

| BELEŠKE IZ GAL

Dole pod nama spustilo se selo, a kuće, često visoke i.po četiri sprata, izgledale su kao da su nasađene jedna na drugu. Pitali smo se otkud je došlo da se baš na ovom mestu podignu. I, tek dole, uveče, u udobnom zadružnom hotelu, sakupljeni zadrugari pričali su o tome,

*.**

.. Nekada, đavno, ko zna pre koliko stotina godina, Galičanci su naseljavali. jedan kraj u Jegejskoj Makedoniji, kođ Soluna, i imali selo, koje se, kaže legenda, zvalo Galik. Tamo su se najviše bavili stočarstvom, imali su ovaca i od njih su živeli. U proleće

su za ovcama odlazili u brda, na pa-

išta, a u jesen vraćali se u selo i tako živeli. iz proleća u leto, i iz leta u proleće, Ali, u taj polunomadski život usekla se najezda neprijatelja koji je razorio selo i izagnao stanovnike, Lutajući, stanovnici Galika doprli su do padina Bistre, i

O tome pričaju seljaci u zadružnom hotelu, pričaju i na to nadovezuju ne legende, nego sećanja na dane e6iare Jugoslavije, kađa je ceo Galičnik bio pečalbarski i kađa je dete, tek rođeno, određivano za pečalbara. ~

Negde u dnu hotela zapevao je jedan starac i mi smo zastali za trenu= tak slušajući staru pesmu o mukama i danima kađa je svaka kuća bila puna plača i kada se sav bol odrazio u jadanjima i popevkama makedonske pesme, I sve su pesm? ovakve kao ova, o devojci koja je izgubila dragog, jer je on, »njen libe«, daleko, preko mora, u »pustoj Americi« ostavio kosti i istrunuo neopevan i neožaljen .od svojih, koji su ga čekali i koji ga i dalje čekaju jer nisu njegovu smrt osetili kraj sebe, T ko zna da li je sve tako kao što pisma kažu, kao što kažu ljudi koji su imali sreću da se vrate i: pečalbe po Americi!

Starac je prestao. sa pesmom i opet se nastavila priča. Sada Đorđe Čalčeski priča o zadruzi, pali cigaru i giedajući dimove izgleda da u njima projicira sav svoj život i život zadruge. On govori lagano i kađa priča o tome kako še u Galičniku nikada do sada nisu tkali ćilimi a sađa se tkaju takvi đa po svojoj vrednosti spađaju među najbolje i najskuplje na &vetu, on neosetno prelazi preko teškoća prilikom donošenja razboja kozjom stazom ođ Radike. On samo kaže da je bilo teško a nama še u svesti ucrtava slika mećave i stuđenog dana, vetra koji zasipa štazu i uđara u lica zadrugara natovarena teškim delovima razboja, Idu tako zadrugari, teturaju i kada se prednjak, koji prodire kroz snev, zamori, na njegovo mesto dolazi drugi i. tako sve do Galičnika. | 1 mislim: jaki su ovo ljudi. Osećam to večeras, i hotelu sedeći sa njima, sa ljudima od kojih svaki ima na plećima bar desetak godina pečalbarškog života, pgurbetisanja, wavijamja leđa pred svakim, A koliko je bilo padova 8a građevina, sa Četvrtog i petog sprata. jaukz i vrisaka porodica, samohranih žena i dece u selu; osećam da su ovi ljudi, i Gegovski, i Čalčesk:, i Šuleski, i starac, koji tužno peva, i svi drugi našii svoj put i da sada žive žjvotom čoveka a da je sve mučno oštalo iza njih kao uspomehna,

* *

„Visoko iznad sela, na blagim pa=dinama i visoravni Bistre prostiru se bogati pašnjaci, Rasute kao,bele pege, skoro neprimetne na tom sivozelenom prostranstvu pasu zadružne OVce, Tu, nu Bistri, četiri #u »bačila« u kojima se skupljaju ovce i gde ih čobani muzu, Stari čobani, naborani, opaljeni vetrovima, idu lagano Za OVcama đa koja ne zalufta w dubinu vi-

' preko Koraba

. vlasnici đa unesu stada, sada se me"

„dan pored sira, kačk”valja, mesa, vu - ne, dobili su i mnogo novaca...

· Filiposko,i, Iz ćutanja trgla

Đorđe Čličeski na pitanje, —

O na tri sprata, sa .gornje „sve, ~ ziđana od tesanog kamena | na. kamenim pločama, Ni-po

· nika. Pa ipak.

đe 90 gođina tka makedonski perzer, HRABRO OL · zdrava ' | __brzim prstima. Neverovatnom brzinom hvafa konce osnove, provlači vu _ nu, crvenu, zelenu, modru, Pred njom ~

hartiji, Ona povremeno digne”

' zagleda se u model i opet brzo radL, . Pod veštim prstima niče remek delo,

2 la O soravni, A kada'veče padne, kada se izgubi sunce, čuje še jednolično sviranje kavala ili šupelje ke, narodnih instrumenata makedon= sk'h ovčara koji vraćaju. u torove ovce. 0.04 (oder „NyaJV 3 LOL I gore, ma jednom od »bačila«, na pasištu, priča nam Despot PFiliposki priču ovčara &r Bistre, čitav njihov o) život i muke i pričao dann njihovog ponovnom, rođenja. - COO) NINI i or. IE Jeta.u leto, od Đurđeva do Mitrova-dne | izzonili eu ovčari Despot Tiliposki, Elmaz Čerim, Suljo Kara=- _mezi tuđa stada na bačila Govedarnik, ii Trebišku rupu, Saltanicu i Čerkenicu, Preko zime pogađali su se sa seoskim gazdama i primali se u najam a za godišnji rvad dobijali su po dve hilja- i

VU

..de dinara i opanke i nikad nišu sila- “ai

zili u selo, Upoznali su oni e«voju Bistru, navikli na vazđuh i svako huja- e nje vetra iza stene u crmogorici poznato im je kao vlastiti dah, Prostrana pasišta znaju oni kao što znaju | Svoj rođeni dlan. O |

A. kad je dolazila jesen, kađ &u se bličile kiše i sneg dizali su se sa ispa– ša, ostavljali bačila i odlazili dalje, 3 prema Vardaru, jer je u toplim me-= stima juša ioš bilo hrane za ovce,

I tako bi im prošao vek kao vekovi | njihovih očeva i očeva njihov očeva. Jedina radi st bila im je prolećno jagnjenje ovaca, gleđanje kako rastu ja- e: ganjci, kako se vuna n» ovcama koluta, uvija, talasa, — lepa bela vuna. I to sve na iuđim ovcama jer svoje ; nikađ nisu imali! Ali "ošao je rat, ! prohujao, zagrmeo, doneo mnoge ne- M rL daće i pokore a kad je prošao mnogo štošta &e izmenilo.

Dole, na pasištima raj Varđara, ne- | ko je jednom došao i pričao, Y =

„U Skoplju, kaže, osnovana je za~ 7 druga i u nju wu ušli seljaci i pečal- je bari iz Galičnika i Lanzaropolja, Tada li

&u toliko čuli, e» I opet su prolazili dani, Stada s&u krenula na stara pasišta, na »bačila« j|Bistre, za njima su išli ovčari i malo i šta se menjalo, Dani u prolazili i proc: šla je cela godina Omot su stada išla na jug i vratila se sa juga. : Onda je opet neka došao na pasišta i čobani su slušali glasove; U zadruzi, i.

'koja je osh vina i u koju nisu morali

njalo nešto Onaj čovek kaže da je trebalo da avak' vlasnik da 5% svojih ovaca, i F; »Ne, to neće gazđe«. Tako 6u raz- M mišlial:' i ovčari jer su poznavali gazde. Ne, neće oni đati svoje«, i Ovčari izjutra izgone stađa na pašu a naveče ih vraćaju u bačila., Sunce H izlazi i zalazi i po nimu se oni ravnaju, Na izgled ništa se ne menja, isto J je kao pre godinu đana, pet, deset. A dole u selu vođila se borba. _ Sa starim uhvatilo se novo u koštac. | i To je već bio juni 1948 godine i sunce je bilo jako, pržilo je travu a ver- i nim pratiocima ovčara, psima, ispađao je jezik iz usta i skoro se vukao po zemlji. Tada su pozvali sve ovčarć da siđu u selo jer će biti opšta skupština na kojoj treba rešiti važna pitanja. A na toj skupštini neke su gazde Tekle da neće da daju stoku, Despot Čaleski je burno izišao., On je imao hiljadu i đve tri stotine ovaca i dva — konja i nikako nije pristajao đa bude se goljama, Ćerimom, Dešpotom PFiliposkim i drugima, u zadruzi. »Ne, on zna šta je domaćinluk | kako se paz đuje i šta sve može da mu da takva zadruga, — pljuje on nn sve to, — i nikako ne da svojea, !. 0 P>, ipak, mobedilo je novo, Vratili su se ovčari na bačila,'Padružna stada napasali &u, 4 kađa je počela slana, kad su se bačila rasturala došlo je vreme da se stađa sele na jug: "Ne kao pre, drukčije su ovčar! išli a | za stadima, i TN Brzo je prošla ta zima, bila je top la i nije bilo mnogo mrazeva, Kad su se vrafili na nova pasišta dobili šu po trudođanima nagradu za rad. Za jedan

O OI Takva je priča ovčara.6a Bistre, Despot, Piliposki, naboran, sitan ov=

čar. grubim rukama odđdmahnuo .je · *; meni se učinilo da. on to tera od.sebe teška sećanja, đa on tera teške koji su prohujali, ~

Kad sno se Vratili #4 mi je još bila u svesti pri

kamene zgrađe, ćilimare,

O · a, odgovori

sma iz kame »Da,-to je ćilin

Zgrada je visoka, sa donje

ne razlikuje od ostalih zgrada } dorcdolnalkeid) 5 „U njoj oko šezđeset omladđinki od

tu je Galina "cutreska, stasita, dćvojka, sa pametnim očima |

je mođel izržđem na milimetarskoj ~

a i

A šta može da kaže o svome životu ona, ćerka pečalbara, seljaka — Galičanca, koja je u detinjstvu upoznala

(Nastavak na četvrtoj strani)