Književne novine

Dodelienie ovogodišnje sedmojulske nagrade

provođom „Dama ustanka naroda Srbije Sedmog jula neđavno je Sawet za kulturu Mt Srbije đođelio miz nagrađa za životno đelo i značajna umetnička dela objavljena prošle godine našim istaknutim naučnicima, Kmnjiževnicima i umetnigilma. NMagrađe za životno delo u iznosu oeđ 900.000 dinara dobili su: književmik Marko Mistić, slikar Jovan Bifelić, kompozitor Petar Konjović, dramski umetnik Milivoje Živanović # akademici, profesori WUwniverziteta, “e Pavlc Vujević i dr Petar Koent. Za wnačajna ostvarenja nagrade u imnosu od 500,000 dinara dobili su:

PLANOVI ITALIJANSKIH

SALVATORE KVAZIMODO U SVOJOJ SOBI Poznati Književnik i Nobelovac Salvatore Kvazimođo je izjavio nowinarima po povratku u Italiju da intenzivno rađi na «svojoj đrami »Potkupljeni đaVo«, koja ima za temu savest savremenog čoveka u političkim zbivanjima. Ukoliko drama buđe završena do jeseni, Kvazimođo očekuje da će se premijera održati poslednjih đana ove godine u Državnom pozorištu u Štokholmu, koje je poznato po svojim svctskim premijerama pozorišnih dela raznih pisaca, „Kvazimođo takođe sprema novu zbirku poezije i njeno objavljivanje se uskoro očekuje u

Ttaliji.

Alberto Moravija, pretsedđnik Pen gkluba, završava svoj novi roman, Istovremeno on rađi sa scenaristom Tacolinijem na razrađi svojih »Rimskih priča« za jedan bogat materijal na filmskom plainu. Moravija tako» đe planira jedno putovanje u TBraziliju u svojstvu pretsednika najvećeg međunarodnog uđruženja Književnika. x POLEMIKA O ALŽIRU

Pošto je u aprilu ove godine Fran» sis Zanson održao u Parizu Kkonferenciju za štampu, čiji je objektivni i detaljni izveštaj bio objavljen u »Paris-Press«-u, a posle i u »LPExpress-u; a zatim u reviji »Les Temps

KNJIŽEVNE | NOVINE

List za književnost, umetnost 1 đruštvena pitanja

Ređakcioni odbor: Bora Cosić, Slavko Janevski, dr Mihailo Marković, Slavko Mihalić, Peđa Milosavljević, Branko . Miljković, „Teanasije Mlađenović, Mlađen „Oljača, Vladimir Petrić, Đuza Radđović, Izet Sarajlić, Vladimir

Stamenković.

Direktor: TANASIZGE MLADENOVIC

Urednici:

MILOS L BANDIC PREDRAG PALAVESTRA Odgovorni urednik: CEDOMIR MINDEROVIĆ List Izdaje Novinsko-izđavačko pređuzeće »Književne novinee«, Beograd, Francuska 7. Ređakcija: Prancuska “, tel. 21-000, tek. račun: 101-707=1-208 List izlazi svakog drugog petka Pojedini broj Din. 80. Godišnja pretplata Din. 600, polu: godišnja Din. 300, za inostran-

stvo dvostruko. Rukopisi se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema:

DRAGOMIR DIMITRIJEVIC Stampa »GLAS•«, Beograd, Vlajkovićeva 8.

;99960665992090006aga00063099000000600000080000000G00a0oeosegogeosocecaO0GoS O 88

Dušan Matić za zbirku pesama »Buđenje materije«, knjigu izvanređnog intelektualnog i lirskog intenziteta; Enriko Josif „za »Koncert za klavir i orkestar« (o kome na prethodnim stranama objavljujemo napis Pavla Stefanovića); Mira Stupica za ulogu u drami Milana Đokovića »Ljubav«; ostali nagrađeni su: Stiojan Celić, Rađoš Movaković, „Žika Cukulić, arh. Milica Šterić, đr Milutin Đurišić, dr Milovan Jovanović, dr Vlađimir Pantić, dr Miloje Šarić, dr Rajko Tomović i đr Panta Tutunđžić. Dođeljeno je takođe i pet nagrađa za uspešnu aktivnost na polju masovnog Kkulturno-prosvetnog rađa.

x

KNJIŽEVNIKA

mođernes« objavljeno jedno njegovo važno pismo upućeno Žan-Polu Sartru, — sađa je izišla iz štampe i jedna knjižica F. Žansona pođ naslovom »Naš rait« u izdanju »Les Editions de Minuit«, poznate pariske izdavačke kuće, „Zanimljivo jie đda odmah na početku kratkog predgovora izđavač izjavljuje da je rukopis »Našeg rata« đobio preko pošte.

Pisac ove brošure odgovara mnogim piscima francuske desničarske štampe, a matim govori o prilikama wu Alžiru i na alžirskom frontu; naročito je značajno šte podvlači da su se prilike tamo, kae i u samoj Francuskoj, jako izmenile za poslednja tri meseca, i đa se mnoge stvari moraju uskoro raščistiti u Francuskoj.

Knjiga je pisana meobično uzđržanim, gotovo elegantnim stilom, čak i kađ se obraća protivnicima, i čitalac se čudi kako je jedna Knjiga, pisana u ilegalstvu, mogla đa ima takav akađemski tom,

x

AUTOBIOGRAFIJA TOMASA MANA

Ovih đana je u Memačkoj objavljena knjiga »Skice e mom životu«, autobiografija Tomasa Mana, koji je preminuo 1955 gođime. Na svega 96 strana, Man piše o majvažnijim događajima svog života i svoje književne karijere, U kratkim i sažetim poglavljima ove Knjige Man otkriva čitaocu svoju borbu i svoja strađanja kao čoveka ođ stava.

*

POKLON JUGOSLAVIJE AMERIČKOM UNIVERZITETU Kolumbija univerzitet u Njujorku je prošle neđelje dobio na poklon šest stotina knjiga štampanih u Jugoslaviji. Svečanu pređaju OvOg po" Kklona izvršio je jugoslovenski gene-

ralni konzul n Njujorku Bogoljub Popović. Knjige će se nalaziti u jugoslovenskoj sekciji biblioteke ovoE univerziteta.

*

KOMEMORATIVNI SUSRET POSVEĆEN TOLSTOJU

Oko peđeset pisaca iz istočne i za” padne Evrope, Azije i Amerike sastali su se u Veneciji, gde je od 29 juna đo 2 jula održana konferencija povođom 7peđesetogođišnjice smrti Lava Tolstoja, U komitetu koji je organizovao ovaj sastanak nalazila su se mnoga poznata imena savremene Književnosti: E. M. PForster, Dž. B. Pristli, Džon Dos Pasos, 01đos Haksli, Fransoa Morijak, Ignacio SiMone, Anri Troja i Ričard Rajt.

*

„KUPAC DECE NATMNOVIJE BELO D/ONA HERSIJA

Dobitnik Pulicerove nagrađe i po" znati pisac romana sa ratnim temama, Džon Hersi, čija se dva romana, pojavljuju ove godine i kođ nas, (đok su dva, »Hirošima« i »Ziđ«, već preveđena poodavno), završava delo koje se po temi znatno razlikuje od njegovih ranijih literaznih poduhva-– ta, »Kupac đece« je nasloV OVOE romana u kome Hersi opisuje jednu užasnu pojavu u savremenom ljudskom društvu: kupovinu 1! preprodaju đece rađi usvojenja. većinu materijala Hersi je crpeo iz origlnalnih dokumenata specijalne komi» sije Američkog senata, koja je VO" dila istraga o ovoj pojavi.

Melvi —

e -—-——

Bogdan potrča kroz narod koji je žurlo i bežao. Nebo Te bilo emo i toliko nisko da je na ulici vladao polumrak. Metar je duvao u krovovima i električnim žicama, a čulo se kako poneki nezatvoreni prozor lupa i zveči u visini. Nanod je bežao pod krovove, u kapije, pod sims. Crno nebo i polumrak raspali munja i odmah grmljavina mnogostruko odjeknu u glavnoj i svim .poprečnim ulicama. Kiša se sruči odjednom kao iz mnogih česama. Za manje od jednog irenutka Bogdan oseti da je go,i mokar do mesa.

On je irčao u potoku i pljusku sam u celoj ulici. Neprestane je grmelo i izlozi su se oi kao. grozdovi. On srete Tanju na uglu bulevara. Bila je mokra kao izašla iz reke, niz kosu, niz haljinu voda se curkom slivala, kao i.suze niz lice. Zagrliše se + krenuše zajedno. Kroz kišu, kroz grmljavinu, slušao je njeno pričanje, tupo, nepovezano, udaljeno.

»Govorio mi je da dođe čas kad čoveku izgleda da prisustvuje vlastitom rođenju i sagledava ceo. svoj protekli život unapred, kao da se još ništa nije ni dogodilo, kao da. tek sve treba da se desi. Čoveku se čini da je dovoljno samo da ispruži ruku i da u sebi ispremešta putokaze mimo kojih je već jednom negde neopoeivo prošao i da krene putevima koji su iza njega ostali levo i desno.»

Išli su pripijeni i zagrljeni. Voda im je klokotala pod nogama, u kosi, u ušima. Osećali su odelo tesno i hladno uz kožu. Kiša je padala sve jače, mrak je bio sve gušći.

»Govorila sam sebi: prisustvuj i sama svome rođenju. Gleda fući ga ravno u oči izlaziš i prekidaš čarolije zatvarajući vrata za sobom. Prolaziš hodnikom, silaziš stepeništem, osluškujući njegovo prisustvo, njegov pogled na svojim leđima. Tako. I to si videla, Magije je nestalo. Nebo nad planinama je kristalno i zeleno do bola u očima, mozak užurbano i žedno misli OVO je jutro u kome si rođena...« ,

Munja osvetli cmo' nebo i kišu u vazduhu. Bila je tamna kao asfalt i svega na deset koraka dalje slivena s ulicom i vodom koja je tekla i nosila kamenje i drvljad izlokane u parku.

Tanja se tresla i cvokotala i Bogdan je trljao po leđima i rukama. Išli su sredinom ulice u kiši koja je padala tako da je izgledalo da'stoji kao zid. Voda je šumela i tekla i nadimala _ velike mehuwre, a u kanalima se obrušavala i rušila kao u vodenici. Grmljavina zatutnja nad krovovima i svim ulicama i Bogdan stade da

ı

viče iz sveg glasa, ali tog časa udari grom negde vrlo blizi i nadjača ga. Sada se kiša spusti tako nisko, mlazevi vode zapraštaše tako oštro i prodorno u ulicu pretvorenu u reku, da je izgl»dalo da se voda isto tako diže na gore kao što pada. Lišće i kora klenova iz drvoreda zaprašta kao kad bi se džak sačme prosuo na doboš. Tanja se uvuče i pripi uz Bogdana. Osećao je njeno lice vrelo i živo u onolikoj vodi.

OSE Čedo nam je zabranio da plačemo. Bilo bi sve uzalud reče Bogdan. — On nas je opomenuo. Potrčimo. Hajde. Daj mi ruku.

. Moda je nosila omlaćeno lišće, grane i čitave, bokore iz travnjaka. Kad su ušli u kuću kiša je već stala, Ali potoci su i dalje Šumeli u olucima i rupama. Pozdraviše se i Tanja utrča i nestade na NOPR: e:

raćajući se gdan je jurio niz ulicu, zaobilazio je razlokami asfalt, pesak i mulj. Bilo je sveže i mokro odasvud. i On utrča u sobu, presvuče mokro odelo i obesi ga na prozor da se suši. Bio je go, trljao se dobro frotirom uživajući u blagoj toploti koja je ubrzavala cirkulaciju krvi. Onda je iz ormana uzeo pantalone, gaće i majicu i obukao se.

„TVOJA MAŠINA. TVOJA DEVOJKA ZA SVE, reče.u sebi i nasmeja se. NA ATOMSKI POGON T KOJA ĆE LJUSTITI KROMPIRE I SPREMATI KREVETE. Trebalo je da dodaju još da ću spavati s njom, reče. .

| Onda kleče pod krevet i izvuče jedan za drugim delove Robijevog trupa, ruke i noge. Položi ih na pod. Robi, večeras ćeš prohodati. Opet se zavuče pod krevet, Položio je na pod kutiju

s alatom i mernim instrumentima. Otvori poklopac na trupu. Trup se sjajio jeviinom i žutom bojom. Ceo GEIGA bio je napravljen od američkih konzervi. Robijev mozak smešten je u irupu. Njegovo jedno oko i jedno who takođe. Bar za sada Robi nema potrebu za

DŽON HERSI SA PORODICOM

= KAKO JE PRORADIO ROBI

stereoskopskim vidom i sluhom. Ali prohodaće, to svakako. Robi vidiš kuda ga noge nose i Robi će stati pred preprekom. Rebi čuje ultrazvučnu pištaljku na koju je i pseto gluvo i ili r:ia napred ostoje, otvori ca aa . dacalezid a kbrooukerlamipt račvale su se kao živci i krvni sudovi spletovi žica u plavoj, ar? j : S ekidač na Robijevom ramenu koji uključuje baterije. Lampe šuma Zzasvetleše u šupljini crveno i blago. tekla u tim crvenim i plavim žicama, činje da diše kao oživljeni utopljenik. metrom on izmeri napone U C : na 0 i cevima. Onda ukopča instrument na kleme koje spajaju glavni izvor struje s elektromotorom koji pokreće polugu Robijevih nogu. ka je stajala gotovo na pul SM pajlito Ori i polako i izdaleka inositi ruku fotoćeliji, Robijevom OKU. a S čekedcid a OReLoLk od oka u Robijevom trbuhu škljocnu rele. Kazaljka volimerta otskoči. Motor se zaustavi. On odmače

ruku, motor opet poče da radi. I

Robijevom oku primače dlan i motor se zaustavi. otrio je "u. mehanizam za koordinaciju nožnih poluga, koji prebacuju iz Onda dunu u

pravca jednog kretanja ,u drugi . pod pravim uglom. | ı pištaljku. Ništa se nije čulo, ali se razvodnik sigurno i precimo pomeri. Istovremeno i motor krenu. On dunu još dvaput, dunu triput, razvodnik je poslušno i tačno otskakao. Ceo Robi funkcionisao

besprekorno.

na stolici. Bio je montiran i sk ! m b ren prozor dolete jedan jedini otkucaj sata kao kamen iz pračke, ·

Crvema sijalica u nje

čeka zapovesti. On ji ki i glatko zaba motor. Poluge i Robijevi zglobovi radili su bez i

najmanjeg škripanja. kao da je i preterano težak. Robi ima osamdeset i četiri kilograma, ali on je snažan koliko iri čoveka. Robi se dizao i uspravi se, A mogao bi da bude proizvoljno jak što zavisi samo od motora, Opet dunu u pištaljku i Robi krenu prema njemu,

cenez===-asasj

TLUSTRACIJA D. STOJANOVIĆA-SIPA

i Robi će krenuti ule+oe ili unazad prema signalima koji samo za njega klopac na trupu. Umesto srca i želudca sve. orvenoj, zelenoj i narandžastoj boji. Okrena Dok je struja kao zrv imao je ulisak da Robi pek. Lampe su svetlele, Volti čvorovima, padove napona na obporima Kazalj-

Kad je ruka došla

z kutije uze ultrazvučnu pištaljku,

Grad je svetlucao u mastiljavoj i silovitoj dubini. Robi je sedeo sklopljen načisto do kraja. Kroz otvo-

govom čelu govorila je da je spreman i da dunu u pištaljku. Čulo se samo kako tiho i

Lagano, kad"da raste Robi se dizao. Lagano

Pesnike treba izlečiti, Robi, reče on. Je P da i ti nikad ne bi pucao u sebe, Robi. Idemo zagrljeni i u korak a mogli bismo se igrati Žmurke. Mi smo povrtari, reče mu, Idemo u svet da od njega napravimo baštu, kako se to već banalno kaže, Robi. Udesicemo aleje i zasadićemo pravo cveće. A onu raspuštenu decu, one pesnike koji ga beru i suše prevaspitaćemo u popravilištima. Zlo i ostali smrad iz sveta treba utirati iz korena, Robi. Pa svaki je čovek pesnik, i ti, Robi, i ja takođe. Kada bi ti bio pokretan ćlektričnom strujom iz urana umesto iz akumulatora, jedno parče urana. kao kocka šećera dostajalo bi ti godinu dana. Može li se naći gušća i jedmostavnija poezija od te proste činjenice, Robi? Svi smo mi pesnici, svi mi umemo da pišemo pesme. Svet je prepun tema dostojnih obrade, treba samo zasukati rukave, reče on. Šetali su se sobom oko stola i stolice. Svet je prepun skrivene lepote koju treba piti u njenom izvoru a ne prepariranu, iz bele hartije koja smrdi na štampu i koja je po receptima pesnika. Lepotu treba saditi, a ne brati. A ta raspuštena deca galame kako oni otimaju za večnost samu srž iz kostiju najlepšeg i najistinitijeg u našem vremenu. Jesu li potrebni ovom svetu zidari ili grobari, pitam se. Treba li ovaj svet menjati iz samoga korena, ili ga opisivati onakvim kakav jeste, ill još gore, onakvim kakav nije? A ova je planeta lepo mesto i zaslužila je da bude izmenjena.

Šetao se oko stola s Robijem. Razmišljao je i o pohodu u svet: kada ja i on jednog dana zaključimo da je kucnuo čas i da treba da izađemo. Bio je uzbuđen i govorio je sebi: smiri se, O, kakav će to biti pohod, kakav li svet iza te kratke revolucije bleštave kao pečurka hidrogenske bombe. Mislio je o tome valjda po hiljaditi put i zažalio što nije rođen barem trista godina kasnije. |

Ali i mi ćemo nešto videti i uraditi, reče. Fre pedeset godina poleteo je prvi avion. Gde ćemo biti za sledećih pedeset»

Kad je Robija skupio i rasturio pod krevet stajao je sam na prozoru i gledao u grad koji je blistao u tami, Na crnom sijale su zvezde i kad je pomislio opet od onih trista godina osećao je da ga hvata vrtoglavica. Iz mraka je duvao svež vazduh. Istemao se. pred prozorom kao da roni i lebdi u jezeru u centru Zemlje lišen težine. Opet dolete jedan otkucaj bronzanog sata s pošte. On st uvuče u krevet i poče da govori sebi: smiri se. Rekao je sebi: smiri se, i smirio se. ·

Ali san mu nije padao na oči, Svetlosti grada gorele su hlad+ nom, tamnom vatrom po zidovima sobe i gore po tavanici. Celoš dana pretakana bez odmora krv u njegovim venama gubila je 7 zinu i nevidljivo propadala taložeći se nekud u telu. Spopade 84 velika bladnoća i drhtavica pod pamučnim ćebetom. Skupljao 56 trljao noge i leđa, sve je to bilo kao kresanje šibica o led. Zubi ma zazvečaše i on iskoči iz kreveta. Smiri se, ponavljao je sebi zagre vajući se čučnjevima. Zubi su već toliko lupali da on, nemoćan da il stegne, LES košulju i zapuši njome usta, ostavljajući rukave da slobodno vise. Disao je duboko i bivalo mu je sve hladnije. On prinese ruku licu da ga obriše i tek tada shvati, da mu #0 teku suze, da plače. ' ,

R balu a Magatuo eee je i: sredine prozora, s neba. Limene kutije RS OGaI Luger ec su se žuto. Bogdan zaurla od to. ije Naan | i e isl El sebi ono što je hteo. On dohvati 20 i luđe. Lim se krivio Piksi GER: 9 limenom LTUDO:LUR cšice ijžazvodhike iz" BirOBe. ripao, pa puče otkrivajući unakažene „Boa ae ra da bhte lipa dok sa mu s MB" nadimale kao harmonika. Najzad se zagrejao i znoj mu je lo Srce oračio je preko izlomljenog lima u krevet. Ispružio SĆ 3d enuo prema zidu otvorenih očiju. Prvi put u poslednjib pet, m? coapopSlenajiu deset „godina nije razmišljao wiočemu, niti sebi u dubini Ževilia ? orenih OCIJU ležao je nepomično u mraku. Zemlja je gorela i tralila, (Odlomak iz romana