Književne novine

_ IZABRANA DELRA MAJAKOVSKOC IZDATA U AMERICI

UO izđanju pređuzeća »Meridijan« objavljena je Knjiga izbora iz poezije Vlađimira Majakovskog, kao i njegova uspela satira »Stenica«, Zanimmljivo je da je neke pesme Majakovskog u ovoj knjizi preveo na engleski pre više decenija Boris Pasternak u vreme kadđa se pesnik spremao da poseti Ameriku. Na poslednjim , stranama Knjige štampana je i poruka Majakovskog pred samoubistvo, koje je prekratilo njegov stvaralački život.

JEZIK I SVET — SEMINAR U ALPBAHU 1960

Šesnaesti sastanak Evropskog foruma u Alpbachu 'Tirol — Austrija) pođ opštom temom · »Jezik i svet« okupio je stručnjake za probleme lingvistike, psihologije i psihopatologije govora, filozofije jezika, estetike i pedagogije. Jeđan od osnovnih ciljeva pređavanja, nastave i razgovora u Alpbahu jeste ostyarenje jedne vrste stuđium generale tj. svestranog obrazovanja „Koje odpovara potrebama savremenog čoveka. Želi se da utiče na obnovu univerzitetske nastave u Evropi, na prevazilaženje trađicionalnih okvira jednostranog univerzitetskog obrazovanja. Zbog toga se u ovom malom tiroiskom naselju, koje je postalo poznato u Evropi, ne meguje samo mauka i filozoftija, već" razvijaju i ekonomski i politički interesi, kao što se obraća pažnja teoriji i praksi pojedinih umetnosti. Organizator ovih priredbi je Austriski koledž iz Beča.

U ovim priredbama su ove gođine prvi put aktivno učestvovali i Jugosloveni. Tako je D-r Mihailo Marković, profesor Filozofskog fakulteta iz Beograđa, wWodio jedan seminar, a Milan Damnjanović pročitao saopštenje o temi » Umetnost: iskaz ili izraz«. — Prof. Marković je izlagao svoju dijalektičku teoriju značenja, u kojoj se đefinišu „na nov način osnovni pojmovi znaka i simbola, i pređiaže argumentacija za njihovo sistematsko povezivanje u jeđno novo gledište, — Damjanović ie u svome referatu zastupao gledište da u teoriji umetnosti disfunkcija »iskaz ili izraze ne obavezuje: svođenje umetnosti samo na iskaz zasniva se na pretpostavci da je opravđana ana– logija između umetnosti i jezika i da je umetnost samo jedna vrsta jezika. Sa druge strane, estetički pojam »izraz« je ftako mnogoznačan i trađicijom opterećen, đa je neophodna. brižljiva analiza i novo određiva-– nje tog pojma u skladu sa savreme-

x060000006080000D u. 0D000000GOCO> . ~“ 4 *% 4

S KNJIŽEVNE *

Hi e Š š NOVINE D Hi 9 Q 8 List za književnost, umetnost % *., ı društvena pitanja aq i Redakcioni odbor: Šš ·Bora ,Cosić, Slavko „Janevski, 9 sw dr Mihailo Marković, Slavko 9 Š Mihalić, Peđa Milosavljevi!ć - Tanasıje Mladenović, Mladen 9 Oljača, Vladimir Petrić, Đuza | Š Radović, Izet Sarajlić, Vladi- : #8 mir Stamenković Fi _ Direktor: 5 TANASIJE MLADENOVIĆ a ” Urednici: Š e MILOS L BANDIC Š : PREDRAG PALAVESTRA 9 » Odgovornj urednik: a CIDOMIR MINDEROVIC o List Izdaje Novinsko-Izdavačko S preduzeće •Književne novine«. & Bedgrad, Francuska 1. Ređak- 2 cija: Francuska i, tel. 21-000. PP tek. račun: 101-707-1-208 e

List izlazi svakog drugog pet- #“ ka Pojedini broj Din 30 Go- % dišnja pretplata Din. 600. polu-. godišnja Din. 300. za inostran stvo dvostruko Rukopisi se De vraćaju Tehničko-umetnička oprem3? |

DRAGOMIR DIMITRIJEVIC, Stampa •GLAS•, Beograd, ·

Vlajkovićeva 8. a -

590800000000000000e60000GO0OG000Ca/

sačoseogocaogcogneoccecaecrrsSeomapscs5Gece OG:

ı

mom Kritičkom svešću o wmetnosti đa bi se on naučno mopšte mogao upotrebljavati. WO okviru „ovogođišnjih priredbi podneli su značajne referate Endrju But, profesor matematike i stručnjak za mašinsko prevođenje iz Lonđona, Rene Etiambi, profesor uporedne književnosti sa Sorbone, Leo Vajsgerber, profesor opšte lingvistike iz Bona, filozofije iz Minhena, Herman Vajn, prof. filozofije iz Getingena i Lisijen Golđman, poznati marksistički pisac iz Pariza.

Nemogućno je ovde izložiti različita gleđišta koja su zastupali ovi Dpoznati naučnici, Skiciramo samo idđejme okvire u koje se mogu smestiti ta gledišta. Sa jeđne strane nailazimo na veoma uticajno shvatanje u savremenoj nemačkoj filozofiji jezika, koja će vraća VV. svaki jezik kao konkretna istoriska

jj realnost sađrži u sebi jeđan preforU) miran pogled na svet. Između čove| ka i prirođe stupa jezik, čije dđelo| vanje postaje bitni uslov sve čove-

Rkove đuhovne egzistencije. U Alpbahu Je govorio Leo Vajsgerber, najznačajniji pretstavnik ovog shvatanja. — \Sa druge strane susrećemo gledište da jezik kao jeđna posebna struktura, kao samoodređujući totalitet pretstavlja jeđini predmet maučne teorije jezika, U naučnoj lingvistici valja odbaciti sve muetafizičke pretpostavke o jeziku, sve ono što nije sam jezik. Ovom pozitivnom posebno — naučnom tretiranju jezika pristupa logički pozitivno tretiranje, koje polazi od misli o neophođnoi „racionalnoj „rekonstrukciji prirodnih jezika. \

Može se, đakle, razumeti ozbiljnost pođuhvata u Alpbahu i pozdraviti želja organizatora ovih priređbi da prošire saradnju sa Jugoslovenima,

M. D.

Volfgang ŠŠtegmiler, profesor'

Humboltu: ·

NOVI IZDAVAČKI SAVETI

\

Prema obaveštenjima koja smo dosad dobili, neka naša izdavačka pređuzeća obrazovala su nove izdavačke savete,

Članovi izdavačkog savleta »Prosvete« su: Ivo Andrić, Vojislav Đurić, Milan Bogdanović, Mirko Milorađović, Zdravko Vuković, Stojan Čelić, Dušan Radić, Dr. Dragoslav Janković, Rađomir Konstantinović, Antonije Isaković.

Članovi izđavačkog saveta »Kulture«: Hasan Brkić, Moma Marković, Maks MBaće, Ljubica Mihić, Anton Vratužša, Boris Ziherl, Pero Damjanović, Božo Jovanović, Sava Obrađović, Veljko Miladinović, Kiro Hadži-Vasilev, Ivan Laća, Buđo Soškić, Latinka Perović, Mile Vitorović.

Izđavački savet »Nolita« sačinjavaju: Dragoljub Ilić, Oto MBihalji-Merin, Oskar Davičo, Dragoslav Grbić, Milojko MDrulović, Miloš Stambolić, Miodrag B. Protić, Eđib Hasanagić, Radmila Šajković, Sava MNazarević. »Narodna MKnjiga« Ceđomir Minđerović, Bveta Popović, Boško Babović, Slobođan Gligorijević, Mihailo Lalić, Zaga Stojilović, Milica Pajković, Vlađimir Pitović, Apostol Pršenđić. i

USPEH NAŠEG SLIKARA AMATERA U ŠVAJCARSKOJ

Ljubomir Rajčević, „slikar-amater, koji je to daleko manje nego mnogi profesionalni slikari „i čije su dve izložbe u mašoj zemlji „propraćenc povoljnom kKritikom, izlagao je OVOS leta u Švajcarskoj. Njegova izložba je održana u poznatoj galeriji Poterat u Lozani i privukla je pažnju švajcarske i inostrane publike. Kritike koje su se pojavile u lokalnim listovima, govore pohvalno o slikar-

Stjepan Tonković,

stva. Ljubomira Rajčevića., Rajčević je slikar vam semije, piše likovni kritičar lozamskog ista, i irachomalnost njegovih slika govori o dubini njegove mašte i svežini simbola kojima on izražava svoje misli i iđeje ma platnu.s Povodom mHBajčevićeve izložbe, pisac prikaza u drugom jednom listu žali što švajcarska publika nema češćeg kontakta sa likovnim stvaranjem jugoslovenskih slikara, koji pokazuju visoki standard svojih dela i originalnost tako, retku u našem vremenu, „»Posle Hegedušića i Generalića iz Hlebinske škole, gOvO= ri se dalje u člamku, izložba Ljubomira MRajčevića samo potvrđuje visoko mišljenje koje mi ovde delimo o jugoslovenskom slikarstvu,

NOVE KNJIGE U ZAGREBU

WU izdanju »Zore« kao seđamnaesta, knjiga Sabranih dela Miroslava Kr“ leže izišlo je iz štampe njegovo dđelo »Izlet u Rusiju« Treće izdanje ove MWnjige nešto je izmenjeno.

»Matica hrvatska štampala je najnoviju knjigu Mirka Božića »Dramea,

koja sadrži tri već poznate đrame: .

»Povlačenje«, »Ljuljačka u tužnoj Vrbi« i »Svilene papuče«.

ZAGREBAČKI BALET NA FESTIVALU U ATINI

Posle veoma uspešnog „gostovanja u Solunu gde su izveđeni Lotkin balet »Đavo ma selu« Konjovićev »rriptihon«, »Rapsođija« na muziku Rahmanjinova i Bartkov »Čudđesni manđarin«, Zagrebački balet đobio je poziv za učešće na uglednom Atinskom {estivalu.

PREDAT JAVNOSTI. 28 septembra svečano je predat · Javnosti novi Pravopis Gcrpskohrvatskog Književnog jezika, u prisustvu

pretstavnika mašihk majstarijih ulturnih lmstitucija, Matice srpske i |

Matice hrvatske, članova Pravopisne komisije i mnoštva istaknutih Kulturnih i političkih ličnosti. Svečanost je otvorio pretsednik Matice srpske Mađomir Rađujkov; objavio je pređavanje' Pravopisa javnosti i preporučio »iskreno i slobodno usvajanje Pravopisa na svim područjima javnog života«. U ime Saveza Kknjiževnika pojavu nevog Pravopisa pozdravio je Milan MBogđanović, a u ime Srpske akađemije nauka profesor Dr. Miloš Đurić, Profesor Jakša Ravlić, pretsednik Matice hrvatske istakao je potrebu da se naš pravopis sve više zbližuje, đok ne postane jeđinstven. „»Zbog toga bi obje naše Matice i u buđućnosti na ovo morale pripaziti, kako bi one bile ne samo inicijatori početka, već i buđući pratilac razvoja do konačnog završetka ovog velikog posla!« Profesor Mate Hraste govorio je u ime članova Pravopisne komisije o novom Pravopisu, Po rečima profesora Hrastea, za sva pravila nije đoneto jeđinstveno rešenje tako đa Je svakom ostavljena potpuna sloboda da prihvati ono rešenje na koje je dosad navikao.

INDONEŽANSKI VAN GOG

Afanđi, „slikar iz Džakarte stekao je značajna međunarodna pri-

znanja i laskav nadimak «»jndonežanski Van Gog« “Za x Afanđija je ostali svet čuo prvi put 1952 go-

đine kađa je om priredio svoju prvu samostalnu izložbu u Londonu i kasnije u Parizu, gđe je bio zapažen i đobio potstrek za rađ. Tako se u rađovima ovog slikara oseća znatan ulicaj Evrope, Afanđi je uspeo đa unese originalnost i dan podneblja svog rođnog Mraja. Zahvaljujući svom prečišćenom stilu i ooriginalnom prilaženju temama, inđonežanski slikar ie ove gođine prođao sve slike

sa izložbe u Džakarti, od Kojih sw neke našle mesta u kolekcijama ljubitelja u Evropi i Americi, )

SARTROV FILMSKI SCENARIO .

»Otac egzistencijalizma« Žan Pol Sartr je završio rad na filmskom scenaniju koji se bavi životom osni. vača psihoanalize Sigmunda Yrojda. Režiju ovog filma preuzeće, po izboru samoga Sartra, američki reditelj Džon Hjuston. Predviđa se đa celo-

'kupni rad na snimanju ovog filma

bude obavljen u Austriji, gđe će prvi kadrovi biti snimljeni već početkom ove zime, Zasađ se ne zna ko će od glumaca dobiti naslovnu ulogu, ali se pretpostavlja đa će ona biti poverena Polu Muniju, jednom od najbo1jih holivudskih glumaca sštare generacije. \

BIOGRAFIJA SINKLERA LUISA

Posle dužeg nagoveštavanja, ovih dana je izišla iz štampe obimna biografija američkog pisca Sinklera Luisa, koji je u -razdoblju između dva mata bio u svetu „najpoznatiji pretstavnik | američke Književnosti, Biografiju je napisao, prijateli preminulog pisca i ugledni Kritičar Mark Šorer i ona pretstavlja ujedno i iscrpan pregled razvoja američkog romana u tom periodu.

reniBpaire maya TARAePerı Jaka EM Frs=z 7 _ 8

JEDNO NE,

MORALNI

(IN I OPTUZBA

Kada su se tu, nedavno, u ovom našem sumnjama i nomirima prožetom svetu čule reči »Manifesta neposlušnostić koji je potpisan od grupe savremenih francuskih intelektualaca i umetnika, grupe koja je, jasno, sasvim ne slučajno formirana i koja se potpisuje imenima Simon de Bovoar, Sartra, Bretona, Verkora, Simon BSinjore, Alen Rob Grijea, prve žene današnjeg ministra francuske kulture Malroa i njegove Kćeri, Lorana P'Terzijefa i drugih pretstavnika savremenog fran cuskog duha, u trenutku kada su francuski mladi ljudi pozvani da odbiju operetska ali istovremeno i krvavu zbiljiu svoga daljeg angažovanja u »pacifikaciji« Alžira, — zaista je bilo teško da se pretpostavi da će državni i kruto sislematizovani administrativni utilitarizam vlade proklamovsti zabranu svake dalje Javio aktivnosti potpisnika »ManiTesta neposlušnosti«.

Jer, ako je vidna besmislica inkvizitorske akcije kojoj je namenjeno da uguši ovaj moralni čin savremene {iranmcuske intelektualne levice, da uguši i onemogući dalje Pozive i izazove koje ona Uupućuje savestima naših vremena, savestima, vojnika Republike koji rafalima »pacirikacijec treba da ostvare neko apstraktno rešenje »alžirskog rešenja«, — onda je vidno i to da »Manifest neposlušnostic upravo u ovom trenutku sve intenzivnijeg buđenja ljud skih individualnih svesti i VOlja u kojima može i mora da kulminira „optužba nasilja i nesavesti, — pretstavlja ne samo ono veliko NE intelektualne savesti našeg vremena, već se u jednoj romantično svetlosti ukazuje i kao izraz kontinuiranog poštovanja tradicija Revolucije franćuskos građanina i Deklaracije ČOvckovih Prava, bez obzira na skup apstraktnog i Ššematič. nog što je tako prisutno u svakoj deklarativnosti.

Ako smo danas, ao Šo smo to ji ranije bili, svedoci jedne strave i potpune neizvesnosti koja se nadvija nad onima koji su svojim potpisima i tekstom »Manifesta noposlušnosti« angažovano OtpOčeli akciju odbrane časti fran cuske kulture koja se, jedino moguće na levici, ovoga čas8, identifikuje sa budnošću save-

sti, onda smo svedoci i jednog izvanrednog i do stepena stvarne ljudske drame i nepresušne lepote pođignulog moralnog čina onih koji su

shvatili da akcija u vremenu znači odbranu same ličnosti i njene slobode i njene poezije koja se u tragičnim uslovnotsima, zaoštrenih društvenih protivrečnosti pretvara u a8kciju za najkonkretniju odbranu ljudskog. |

Da, zato, i pre svega zato, administrativne zabrane javne umetničke i intelektualne akcije poipisnika »Manifesta«, progoni i premetačine i Dpresude i stvaranje jednog siste. ma kontrole nad akcijom Guha, — deluju groteskno u odnosu na stvarnu opasnost KOja tako neumoljivo preti sa strane izazova francuske intelektualne levice. Jer njen

KOMENTARI: ~

antikomformizam, u ovom tre nutku, znači čast i odbranu ne samo tradicija francuske

kulture i solobođarske misli, već stvarnosti i sadašnjosti slobođarske misli u celom svetu, stvarmosti francuske kulture koja se tako neumoljivo i imponujuće uhvatila u koštac sa snagama, koji boTiču ljudskost, ljudskost, pa tako i samu poeziju.

Istorija i poezija OVOg Velikog NE francuske kulture izgovorena je u 1960 godini. To NE ostaće pamteće i izjednačeno sa savešću. I svakim časom postaje pretnja koja se ukazuje kao neumoljiva kazna onih snaga koje tako beznadežno veruju u moć rafatia »pacifikacije«, koji ostaju kon kretno sveđočanstvo jedne :ıiemoći koja se izražava kaznom izrečenom »grupi Žanson«. 'Lo NE francuskog levog intelektualca, zato, i tim više, postaje i znači stvarnost jedne dolazeće svetlosti koja se sada, samo kao oaza, po naše savesti, pred nama pojavljuje.

Branko PERIĆ

RESTRIKCIJA KREDITA

| IZDAVAČKA

Trideset ireći broj lista »Knjiga i svet« objavio je članak Gligorija Djerića »Restrikcija kredita i izdavačka delatnost«,. čije izvode objavljujemo bez komentara:

»... Izđavačka preduzeća nisu dobila početni fond obrinih sredstava, a s obzirom na poznatu neakumulativnost iz-, davačke delatnosti usvojeno je da se obrina sredstva za ređovno poslovanje finansiraju bankarskim kreditima koji bi se godišnje obnavljali (rcvolving-krediti) prema realnim potrebama preduzeća.

Nedovoljna obrtna sredstva još iz ranijih gođina prinudila su pređuzeća da tokom 1957 i 1958 (kada se još nije bilo prešlo na revolving-kredite kod izdavača) podignu zajmove za povećani obim poslo vanja koje je trebalo vraćati iz ostvarene akumulacije...

...izgledalo je da će se i ovi zajmovi uključiti i revoiving- · kredite; međutim sada se- to odbija i traži se naplata, tia-

DFLATNOST

;

ko da u tom pogledu izdavačka delatnost nije dobila ni one olakšice koje imaju trgovina, i ugostitelistvo.

Zasad ne može biti ni govora da se izdavačka preduzeća za dalje povećanje obrtnih sredstava orijentišu na sopstvenu akumulaciju, pa prema tome, opštim merama” restrikcije to se u ovom slučaju neće postići...

TI kod ovih mera na podrtičju kređita moralo bi se voditi računa o dvojakom karakteru izdavače delatnosti, o njenoj kulturnoj funkciji i o tome da se tretman knjige ne može izjednačiti sa tretmanom ostale robe, pa, prema tome, razraditi i primenu opštih m« ra na izdavačku delatnost, a to je utoliko lakše što krediti izdavačkih preduzeća u ukupnoj masi kredita cele privrede čine neznatan deo, ba nema opasnosti đa će se zbor” njih promeniti opšte DrOpocije...ć BEOGRAD BEZ DOVOLJNO

DOBRIH KNJIZARA

Neposredno posle rata svaka, treća ili četvrta radnja u Beogradu bila je knjižara. Na samim Terazijama bilo ih je više od desetak, a u Knez Mihajlovoj i Maršala Tita ulici nadovezivale su se gotovo jedna na drugu, kao u Čering Kros roudđdu u Londonu, najvećem knjižarskom tržištu u svetu, dajući tako ovom delu grada pečat kulturnog centra. O tome su, tada, kao o naročitom, specifičnom fenomenu, mnogo pisali strani novinari dopisnici, nalazeći da ih je to naročito impresioni- . ralo pri prvom susretu sa Ovim građom. Danas, petnaest godina docnije, postoje u Beogradu, ne računajući antikvarnice, svega tri ili četiri prave, istinske knjižare a Terazijama daju ton i boju bioskopi, kavane i besposličari. Većina, knjižara je zatvoreno, njihove 1okale preuzele su rad nje sa Kkomercijalnijom IObom ili su ih zauzele učeničke sveske, pisaće mašine, hartija i ostali kancelariski materijal, ostavljajući knjigama još samo malo mesta u delu isloga i u dnu radnje. Pa i tu se taj mali broj knjiga, više ne obnavlja, po njemu je pala prašina, knjige su požutele, stiče se utisak da su OVde nepoželjne i da se jedva čeka da budu rasprodate da bi njihovo mesto zauzela hartija još ne okaljana štampom i štampanom rečju. I kao što je posleratna inflacija knjižara pretstavljala nešto neprirodno i veštačko, nešto što nije bilo uslovljeno samo poraslim kulturnim potrebama i glađu za knjigom već i nestašicom svake druge robe (Knji ga je u to vreme bila, jevtina, gotovo jedina roba koja se mogla kupiti bez potrošačkih karata i kupci nisu imali drugoga izbora) tako i sadašnja situacija, izazvana obiljem robe koja je preplavila radnje, pretstavlja drugu krajnost, takođe nešto neprirodno što i štetno što bi trebalo korigovati na svaki način i što pre, pa ma i administrativnom intervencijom, suprotstavljajući je dejstvu čisto ekonomskih zakona. .

Jer, knjiga nije još roba za kojom se potreba sama 5sObom nameće. Od kuće se ne izlazi na ulicu da bi se kupila knjiga kao što se to čini kad treba nabaviti hranu, odeću ili obuću. I omi ljubitelji koji su zaraženi skupom stra-

šću kupovanja knjiga ulaze u knjižare tek kad ih neki knjižarski izlog privuče. U druge radnje ulazi se da bi se raz gledala i kupila roba određene vrste, čiji se stndardi, sve i kad se radi o modnim artiklima, ne menjaju „svakoga dana. Dobra knjižara, sledeći brzi tempo naše izdavačke delatnosti trebalo bi, međutim, da svakoga dana nudi novu robu, jer, u knjižari se ne U: lazi da bi se kupila knjiga, bilo kakva i neođređeno koja. Kupac ne traži da kupi knjigu određene vrste: roman, dramu ili zbirku pesama, pa ni knijgu određenog pbpisca: Mana, Hemingveja, V. Petrovića, Andrića ili Krleže, već izvesnu određenu knjigu odre đenog pisca i to najčešće onu koja tek što je izišla iz štampe Nekad su knjižare u nas bi” li važni kulturni centri, a ne samo trgovačke radnje sa manje ili više usavršenim 58moposluživanjem. Knjižari sU, uz berbere, bili ugledni, kulturni ljudi koji su voleli i poznavali knjigu, kojima se na vraćalo ne samo u kupovinu već i na razgovor, a u dnu radnje nanlazilo se posebno odeljenje ili bar nekoliko stolica i sto za kojim su se u određene sate mogli naći Ugledni pisci i kulturni radnici. Mladi prodavci u našim kKnjižarama mahom su samo trgovački pomoćnici bez ikakve specijalne spreme( u više mahova predlagano je otvaranje knjižarske škole) kojim je u osnovi svejendo da li prodaju knjige, cipele ili sapun. Neretko mogli smo biti zato svedoci kako im se neki roditelj, neobavešteni čitalac iz unutra šnjosti, učitelj koji je navratio da kupi knjige za svoju školu, uzaludno obraćaju 54 pitanjem šta imanovo na knji žarskom tržištu ili za save šta bi trebalo da kupe; dobronamerni ali neupućeni pro davci samo sležu ramenima i bespomoćno zevaju po radnji. I kad je takvo stanje U Beogradu kakvo li je tek U unutrašnjosti? Da li i to nije žedan od uzroka slabe prodaje knjiga i časopisa koje, uz gred budi rečeno, knjižari naj češće neće ni da primaju. Ovde je izneto samo nekoliko momenata i primera, a izda” vači, čitaoci i pisci mogli bi, i trebalo bi, da o tome problemu još više kažu. k&.

DBBRBHH PMMBRWRG: MGRHRRRHL THGRRHMMORL THHHRRHB ]RMHRRHRHH HMHHWHH ~MMRWIWSL=—HRMHHRHRRH: JHRHHRĆR ~ MMGHUAHF ĐWRRHRRaH:=IPSUBWHHTL BMRGRIM JGBRGRRRB Hi HHMRHRMHH MH HiRHHRHR WNHMWI