Književne novine

Jedna novogolišnia želia

IAKO ova rubrika mne može da bude potpuni pokazatelj onoga Što ' se u oblasti kulture dešavalo u godini koja je ma izmaku, jedam Tetrospektivam osvrt ma probleme o kojima. se u njoj govorilo, na kritike u njoj izrečene i predloge u mjoj date može bar donekle, u opštim crtama, da pokaže osnovme temndencije' kretanja u toj oblasti našeg života i, što je w ovom, tremutku možda važnije, stvarne rezultate nastojanja ispoljenih na, ovom, mestu.

Mnoge „teme dama“ ostale su to još uvek i mije u daywašnjem, tremnut- · ku lako predvideti kad to više neće biti. Neke od. njih, rešene ma zadovoljavajući mačin uz svsrdnu, podršku odgovarajućih mdruštvemih činilaca, voljelo bi da budu primer efikasnosti koja wvek treba da Yukovodi ljude koji za rešavanje onoga ma šte štampa, ukazuje treba najviše da u-. čine. Mnoštvo polovično ili potpumo rešemih, i još više merešenih, pitamja ostavljamo u 1963. i dočekujemo u 1964. godini. Kao obično. Razume se da. se ljudi koji rade w, oblasti kulture suočavaju s telikim, brojem ' problema, koje i pored majbolje volje ne bi bilo mogućno brzo i lako rešiti, Ali je isto tako sigurno da ' bi se mnogo šta od onoga ma, šta se prstom, pokazuje kao na megativmo, nakazno ili mepotrebno moglo popraviti sa malo dobre volje i malo više spremnosti da se poslušaju predlozi onih koji o svemu tome ponekad, veoma, oštro govore. Treba žaliti što se preko mnogih, inicijativa, + predloga prešlo ćutke, što se o mnogo ćemu, govorilo ali se malo šta uradilo, što su mnoge akcije, počete s velikim, entuzijazmom, prerastajući w%, žaloswu mpraksu već poslovičnog kampanjskog delovanja, završile mnogo pre mego što Su, bila rešema ona, pitanja zbog kojih su bile pokrenute. Ta nesumnjiva i neoboriva, činjenica, uprkos, ponavljamo, i nekih, pozitivnih rezultata do kojih se tokom prošle godine došlo w širemju, i razvijanju našeg kulturnog života, potvrđuje da Se, u, suštini, u, Tealizovanju predloga i inicijativa malo šta izmenilo. Još uvek. kao jedmo od, ključnih i, bojimo se, teško rešivih pitanja ostaje uticaj javnog mmnemnja, ma rast i karakter maše kulture i na odnose koji w mjoj vladaju. Tačno pre godinu dana, na istom, 0D0m, mestu, maša movogodišnja poruka završavala se sledećim. rečima:

' „Mađa je smwaga štampe u mašem, vremenu, ogromna, izolovani glasovi osuđeni su ma iadividualno piskutanje, koje u, majboljem, slučaju neće biti neprimećemo; ali oni će Se, me-' đutim, brzo izgubiti sred mmoštva nakaznih, koncepcija, koje su bile neposređan povod, mjihovom, javljamju. Zbog toga bismo poželeli da glas štampe, kad je ispravno usmeren, i pravilno intoniram, u sledećim, godinama oza,konjuju svojim, autoTYitetom, društveni faktori čije je DOSstiojanje tesno pbovezamo sa zrelim, Tastom, i pravilnim likom kulturne sva kidašnjice“.

Da je odsustvo te mužne koordinacije jedan od, glavnih, uzroka mnogim, boljkama wu našoj kulturi potvTđeno je i tokom, ope godine w tiše, veoma oštro imtoniranih, tekstova, objavljenih, u mwašem, listu. Ponavljajući i ove godime prošlogodišnju TO tvogodđišnju želju treba podvući da ohrabrujuće perspektive koje se u' wezi sa sedmogodišnjim planom otva raju pred prostranom oblasti maše kulture ubuduće treba da se re/bizuju svestramijom, saradmjom, i efikasmnijim, zajedmičkih, akcijama | svih onih kofima je kultura potrebna i koji su Kkulturi meophodm4.

OBAVEŠTENJE PRETPLATNICIMA · „KNJIŽEVNIH NOVINA“ I „SAVREMENIKA“

Molimo pretplatnike „Književnih novina“ i „Savremenika“ da obnove pretplatu za narednu godinu. Godišnja pretplata za „Književne novine“ iznosi 600 dinara, polugodišnja 300 dinara; za inostranstvo dvo-

struko. Pretplata za „Savreme-.

nik“ iznosi 1.000 dinara, polugodišnja 600 dinara; za inostranstvo dvostruko.

Uplate slati na tekući račun | „Književnih novina“ broj 101-112-1-208

vih dana, na kraju godine, kad se i inače svode svakakvi računi, rad sam da ukratko, na temelju nekih činjeničkih podataka, progo= vorim o nekim problemima: s· područja međurepubličke književne saradnje, o problemima, dakle, što tako reći svakodnevno i svom silinom naviru u odnosima između naših nacionalnih književnosti, pisanih s jedne strane na slovenačkom i makedonskom, a s druge strane na srpskohratskom Književnom: jeziku. Činjenica postojanja tih književnosti, a i stanje kakvo je danas, pokreću vrlo konkretnu problematiku koje, kako se čini, nismo dovoljno svijesni niti smo za nju, što ću i dokazati, pronašli najprihvatljivija rješenja. Kako je riječ o osjetljivoj distinkciji, što je ovaj napis upravo potiče, ja bih

ustvrdđio kako je termin „međurepublič- „

ka književna saradnja”, mada pravilan u određenom suženom smislu, manjkav i neprihvatljiv, jer je nedovoljan, u našoj svakodnevnoj praksi, pa prema tome nepravilan upravo zato što paušalizira. On je preuzak, jer se u nas, Zbog više sasvim „samostalnih nacionalnih književnosti, ne može govoriti o isključivo međurepubličkoj saradnji u slučajevima kada se, u stvari, radi o međunacionalnoj saradnji. To su, po mom skromnom mišljenju, dvije sasvim različite stvari, pa valja, prema tome, upotrebljavati dva konkretna naziva za dva razna pojma. .

Nema nikakve sumnje da valja u nas uvijek davati prvenstvo mnogo kompleksnijoj , međunacionalnoj „Kmjiževnoj saradnji. O njoi i govori ovaj napis. Pod pojam međurepubličke saradnje spadaju npr. književne manifestacije svake vrste na području istog književnog jezika, to jest na relacijama Beograd, Cetinje, Sarajevo, Zagreb, dok su takve manifestacije između npr. srpske odnosno hrvatske, slovenačke odnosno makedonske, ili slovenačke i makedonske Književnosti, međunacionalne, u kom slučaju iskrsavaju (mislim da je to evidenino i da ne moram dokazivati), i to opet zbog one osnovne razlike u jeziku, sasvim drugi, mnogo značajniji i mnogo zamršeniji, problemi i momenti, pa i dužnosti, na kakve kod međurepubličke saradnje u gore izloženom logičnom shvatanju uopće ne nailazimo.

Prije nekoliko mjeseci pojavilo se na slovenačkom. deset Knjiga probranih Andrićevih tekstova. Bar trećinu tih tekstova trebalo je za OVO izdanje prvi put prevesti, pa valja Državnoj zaloložbi Slovenije čestitati i na tome što je s ovim izdanjem izišla na tržište prva od četira jugoslovenska izdavača, a i zato što je knjige objavila u zaista doličnom izdanju. Da se jedan od prevođilaca „nije ogriješio o svoju savjest i da nije jednostavno prepisao svoje loše prijevode od prije desetak godina i za OVO Seriozno izdanje, isto bi bilo zaista na visini.

Što se tiče Slovenije, evo još nekih radosnih podataka! Ovih dana pojavila se u Ljubljani prva knjiga poezije Va-– ska Pope na slovenačkom. Nalazimo se

· neposredno pred izlaskom Deoba DOo-

brice Ćosića. Uskoro izlazi izbor poezije Oskara Daviča. Samo što se nije pojavio prvi deo Seoba Miloša Crnjamskog, nagrađena Lelejska gora Mihaila T,alića, Velika deca Antonija Isakovića i još neki značajni tekstovi. U toku godine izišla je značajna i uspjela antologija | makedonske poezije, ArYeitčj Miroslava Krleže i obimam izbor novelistike Vladana Desnice.

U Zagrebu, u izdanju „Naprijed“, upravo se stavlja u knjižarske izloge značajan izbor djela Juša Kozaka na hrvatskom u tri toma. Prve dvije knjina nekih 800 stranica, obuhvataju

ge, i l roman Šemtpeter i bogat izbo novelistike pod naslovom Maske, dok treća

izlazi za

koja sadrži esejističku prozu, koji dan. U Sarajevu, odnosno u Beograđu, izišle su u poslednje vrijeme dvije knjige književnih rasprava, ese= ja i kritičkih tekstova Josipa Vidmara, dok se u pripremi nalazi još veći broj 'značajnih djela.

Kao izuzetno simpatičam primjer međunacionalne Književne ' saradnje smatram postupak kruševačke „Bag-

dale“, koja je u sedam silnih knjiga štampala sedam slovenačkih poslijecatnih liričara: Janeza Menarta, Kaje= tana MKoviča, Toneta Pavčeka, Cirila Zlobeca, Lojzeta Krakara, Ivama Minatija i Gregora Strnišu. Treba. istaći da je ovih sedam knjižica, sa paralel= nim fekstom na slovenačkom i prijevodom Saše Trajkovića, a u redakciji Ivana Minatija, znak osobite pažnje i rezultat gostovanja slovenačkih kKknjiževnika u Kruševcu potkraj novembra 1962. godine, jedan nezaboravam čin aa liniji bratstva i pravilnog međusob= nog razumijevamja.

Istina, slovenačiko=srpskohrvatski rje čnik, što ga obećava „Prosveta“, čekamo! kao ozebli sumca, 'TFoliko čvrsto obećamje samog izdavača, da će OVO

' potrebno djelo izići potkraj, 1962. go-

dine, nije se obistinilo. Deset godina je zaista mnogo za objavu jedmog rječnika, naročito toliko potrebnog! Upravo saznajem, i to s izvora, da je doštampano 76 ftabaka “(1216 stramica) ovog rječnika, da su korekture stigle do riječi „zavarovati“. dakle gotovo do zraja abecede, ali da je krivica do

' zakašnjenja' i u štampariji. Sve se bo-

KNJIŽEVNE. NOVINE

e Direktor i odgovori 'aređiniiz: Palavestra. Tmehničko-umetnička oprema: Dragomi! Miloš IL mBanđić, Božidar Božović, Dragoljub S. Glavko Mihalić, Pređrag

+ Sarajuć, Pavle Stefamović, Dragoslav StioJanović-

đakecelomi ođbor: Ignjatović, Bogđan Dušan Puvačić, lize

komentari

Tone POTOKAR

TRGNIMO

SE VEĆ”, EDNOM

Poglavlje o takozvanoj međurepubličkoj književnoj saradnji

jim da će biti ovaj rječnik pomalo za~ starjeo već kod izlaska iz štampe.

Sve su ovo, osim pomenutog rječnika, radosni trenuci, dokazi da se stvari ipak kreću, mada sa zakašnjenjem i nekim nedostacima. Ostavljam po strani pitanje zašto sve do danas nisu na slovenačkom izišli npr. izbori pripovje= dačke proze Ranka Marinkovića, Vjekoslava Kaleba i Petra Šegedina, kad se pojavio podugačak niz literarno manje vrijednih djela. Otvoreno je i pitanje predstavljanja pripovjedača mlađe srpske i hrvatske generacije, s opsežnijim informativnim uvodima na slovenačkom, kao i izbor savremene slovenačke proze na srpskohrvatskom i makedonskom jeziku.

Poslije ovih barem utješnih podataka treba se pitati gdje su korjeni (i ka= kve. su prirode) za potpuno oglušenje redakcija naših književnih časopisa i Ostalih književnih publikacija o tekuće književno stvaranje? Na jednom je mjestu ovih dana opravdano zapisano kako naši književni časopisi „ne deluju dovoljno efikasno i radno u našoj kultumoj atmosferi“, a pale su i riječi o „mudrom ćutanju“ i o „prividnom ignorantskom odnosu“ (Petar Milosavljević). Na mom radnom stolu nagomilalo se desetak i više godišta najviđenijih jugoslavenskih književnih časopisa i drugih glasila, Godišta 1968. uglavnom su zaključena. I? I ništa! Tako reći ništa! Prelistavam ljubljansku „Sodobnost“, centralni slovenački Kkmjiževni časopis, i razočaran konstatujem da na 1152 starnice, koliko ih godište sadrži, nije. nitko, pa ni čisto informativno, ni riječi progovorio ni o jednom izdanju s hrvatskosrpskog ili makedonskog jezičnog područja, što su se pojavila prošle ili ove godine. Da nije bilo Steri-

jina POO Cao malih pozornica |

u Sarajevu i skog filmskog festivala, ne bi bilo u ovom inače reprezen=fativnom književnom časopisu kroz godinu dana pomenuto tako reći.ni jedno književno ime sa-hrvaiskosrpskog je= zičnog područja. Jedini prijevod predstavljaju četiri pjesme PFlorike Štefan, koja je rođena”... kod Aligonara u Banatu”. Jest, tako piše tamo, i nitko u redakciji ili van nje nije mogao odgonetnuti da se mjesto „Aligonar” nikako ne može pronaći ni na našim specijalkama, pa se uupitati nije li to možda ipak — Alibunar!

Ali okrenimo list! Beogradski časopis „Delo” (godište od 1608 stranica) nije, pa ni najoskudnijom glosom, popratio nijedno slovenačko izdanje, samo što je, zahvaljujući ličnoj inicijativi Dejana Poznanovića, Rokse Njeguš i Vere Nikolić, donio nešto više prijevoda (nekoliko pjesama Gregora Strniše, Vena Taufera i Cirila Zlobeca, jednu novelu Andreja Hienga i esej O filmskom novom talasu u Francuskoj Tarasa Kermaunera) i još četiri stranice Rokse Njeguš o Hiengu.

Sarajevski „Izraz” (ulog, domet i vrijednost mu znamo) objavio je do 12. broja šest priloga slovenačkih autora (po dva Josipa Vidmara, Tarasa Kermau-– nera i dr Jožeta Pogačnika). Bar se ovdje očekivalo nešto o savremenoj teknićoj književnoj problematici. Ali ništa. Baš ništa. Objavljuju se dva Vidmarova zapisa o Gorkom i Andrejevu (zato jer „Svjetlost” priprema knjigu Vidmarovih književnih studija), pa se dva priloga prethodno štampaju u kućnom časopisu, dva opsežna mada ne u cijelosti prihvatljiva traktata o stvaralaštvu dveju milađih slovenačkih likovnih umjetnika i dva napisa dr Pogačnika s područja slovenistike. O savre-

menom stvaralaštvu u, slovenačkoj književnosti, dakle, ni riječi.

Tako bismo mogli okretati stranice časopisa i dalje, pregledati zagrebački „PForum” i „Republiku” (sa dvije bilješke o tekućim slovenačkim izdanjima), ljubljanske „Perspektive” (s prijevodom nekoliko pjesama Vlade Gotovca i još dva prevedena teksta), pa T,etopis Matice srpske”, „Kolo”, „Književnost” i „Savremenik”, a i sve ono manje značajno. Slika se ne bi promijenila. Rezultat, u pogleđu praćenja, kontinuiranog i smislenog praćenja savremenog kajjiževnog stvaralaštva u vidđu Krilič. kih ili barem informativno-kritičkit napisa — ravan je čistoj ništici.

Ostaju još „Književne novine” i „Te, legram”. Istini za volju valja reći di se na njihovim stranicama u toku go, dine ipak pojavilo nekoliko, ali sami nekoliko, napisa kakvih bismo za godi nu dana željeli barem deset puta to, liko. ! Uz ove tragične konstatacije ireb, povući i neku paralelu. Treba se os vrnuti malo u prošlost, čak i priličn daleku, pa usfvrditi da su Se, sporadič no doduše, ali ipak nekom ponesenotr inercijom u slovenačkim (čak ne is ključivo književnim) časopisima sedam desetih, osamdesetih i devedesetih B( dina prošlog stoljeća pojavljivali, ak ne baš kritički a ono barem informati\ ni, prikazi, pa i godišnji pregledi n( vih hrvatskih, srpskih itd. izdanja. O prijeloma stoljeća, a naročito posli 1904. gođine, takvih je napisa biva sve više, sve produbljenijih, a još d( sam učio gimnaziju, poslije prvog rat pa i kasnije, između dva rata, rezult fi u tome pogledu bili su već i pom planski, praćenje novih knjiga tako obavezno, kanalizirano od strane sam redakcija. Kao dopunu sa srpske str ne neka navedem da je npr. „Srps književni glasnik” samo u svojih p sljednjih deset godina izlaženja obj vio više od 300 napisa i raznih prilo o slovenačkoj književnosti. |

Gornje kontatacije ne mijenjaju. niukoliko. ako se osvrnemo i na prik ze novih slovenačkih knjiga u nai dnevnoj štampi (isto vrijedi i.za hrvi ske i srpske mu slovenačkoi štami Mađa se pojavilo („Borba“, „Vjesni itd.) nekoliko prikaza, ovi su sporadi ni prikazi mezadovoljavajući u veći ne kazuju gotovo ništa, čak ni kao formacija, smušeni su i sročeni ad bh, a događa se da su i česte dezinform cije („Borba” npr. ovog ljeta dvije M novele, objavljene u jednoj Knjizi, pr glašava ništa manje nego — } manom!). ~ |

„Stoji jedno: mi danas živimo u i zetnoj oskudici stručnog kadra, koji mogao i morao obavljati ovaj i te ko značajan posrednički posao.Naši? lozofski fakulteti godišnje izbacuju ? liki i toliki broj slavista, svršenih z laca. Kuđa oni odlaze, što rade, čE se zanimaju, velika je tajna kojui trebalo odgonetnuti. Gdje su rezuli lektorafa na univerzitetima u Beogr du, Novom Sadu, Sarajevu itd.? Is je jedna: da u Beograđu nema So njaka npr. za slovenačku književm» nema ga tako reći ni u Zagrebu, d govorim o Sarajevu itd. A ako i nega ima, postavlja se pitanje što li rade? Gdje su rezultati? |

Upravo zavidim Makedoncima imaju jednog Vladu Uroševića, koje pokazao kao izuzetno uspjela kariku povezivanju savremene „makeđote književnosti s asrpskom i, pos hrvatskom, Jedan Vučenov,jedan ) znanović, jedna Roksa Njeguš neće?” javiti proljećeineće spasiti ono što?”

ĐORĐE ISAKOV: VINJETA

AN eee ere ana Anea eee ee

velimfp Lukić,

Dragan Rolundđžija, ređakeljeb

i; Popović (sekretar

Bip ı Kosta 'Trimotijević,

wamasije Mlađenović. Urednik: Predrag a Dimitrijević. Be-

plata Dim. 600,

0 Lisi tzdaje No' Protić, grad, Francuski čum 101-142-1-20/

ba spasiti. Ciril Zlobec, sam, u Ljubljani, | moći će možđa nešto malo učiniti samo na sektoru savremene srpske i hr= vatske lirike. Itd. Ali radi se o kompleksnom i vrlo razgranatom „poslu. Nama: treba stotinu takvih samopregornih poslenika, pa da stvari krenu kuda bi krenuti morale. Potrebna je čitava armija radnika, predđanih i stručnih, ispunjeni voljom i, naročito, ljubavlju, pa da se počne orati ova knji-

ževna ledin5sIpak, prvo treba da se trgnu ređek| cije književnih časopisa i ostalih periodičnih glasila. Treba da kKkanaliziraju | takvu saradnju. Treba da pronađu saradnike. a treba reći da ih nešto malo i ima — samo što nisu pravilno iskorišćeni. Treba promijeniti i politi· ku informiranja. Treba izići jednom iz | uzanih, lokalističkih sektora i sama malo se razgledati duž Jugoslavije. Da se poslužim primjerom! Brojni naši časopisi i druge publikacije objavljuju informativne, pa i kritičke OSvrte na strane časopise („Delo”, „Letopis Matice srpske”, „Književne novine”, ljubljanski „Naši razgledi” itd.) a ponekad i dnevna štampa. Ali ova vrlo korisna djelatnost nekako je pristrasna, nepotpuna, U svakom se časopisu itd. raspravlja o časopisima svega nekoli= ko zemalja, pa se u svima zajedno može pračitati nešto o čemu pišu časopisi Engleske, Francuske, USA, SSSR-a,

Pp

UT] a AAA|

CAN

VINJETA DRAGOSLAVA STOJANOVIČASIPA. Poliske, Mađarske. Dok ćete tamo naći podatke čak o Indiji, Egiptu, Španjolskoj, pa čak i Južnoj Americi, nećete ih pouzdano naći o našim susjedima, o Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj, a kamoli o nekim drugim zemljama. Nipošto, međutim, tamo nećete naći, u „časopisima na srpskohrvatskom, o čemu pišu slovenački časopisi, kao što nećete u Slovenaca naći o čemu se raspravlja u časopisima hrvatfskosrpskog jezičkog područja. Šetamo dakle, kojekuda svijetom, dok o nnome što se zbiva kod kuće nemamo fako reći ni pojma.

Tvrdim da su npr. naši muzičari, kompozitori, što imaju svega jedan stručni časopis u zemlji, da su naši likovni umjetnici, koji uopće nemaju svog stručnog časopisa, daleko bolje obavješteni međusobno (a i ostala publika) u pogledu novosti u savremenom stvaralaštvu njihova područja nego književnici. Po strani ostavljam činjenicu od kolike korist bi informacije o našim Književnim „zbivanjima bile i školskoj omladini, i studentima (kad uopće nemamo. pogodnih pregleda književnosti), pa i samim redđakcijama izdavačkih pođuzeća, koji bi na taj način, prateći savremena zbivanja na području književnosti u cjeloj zemlji, mogli biti barem približno obavješteni. Predlažem jednu praktičnu mjeru. Posljednjih godina mskrsavala je u nekoliko navrata ideja o osnivanju nekog reprezentativnog, međurepubličkog književnog časopisa. Nama treba prvenstveno međunacionalni književni časopis. Mišljenja sam da bi nam bio ovog časa daleko potrebniji jedan, ma i najskromniji, časopis koji bi se bavio isključivo problematikom informiranja srpskohrvatskog jezičkog kruga o zbivanjima u slovenačkoj i makedonskoj književnosti, a s druge strane o isto takvom informiranju slovenačkih i makedonskih interesenata o problematici na području književnosti hrvatskosrpskog jezičkog kruga. Smatram da bi takav časopis, dobro uređivan, ispunio ogromnu provaliju koja zijeva već godinama i decenijama.

Na kraju još jedna napomena. Ove retke nisam pisao da bi ih netko eventualno pročitao, nabrao čelo, naljutio se ili zastiđeo, već da se o tome, .sada pre početka nove godine, poveđe javna diskusija, da se iskristaliziraž1 mišljenja i realmo utvrde mogućnosti istinske bratske saradnje, koja nam Je toliko potrebna.

| | i šnja pret" e List i kdirugog petka. Pojeđini broj Din. 30 Gođi st izlazi 5val godisnja Din. %/

dko-tzđavačko pređuzeće „Književne novine" Beo+ Ređakcija Framewska i. Tel. 626-D20. wekući ra” || «

za inostranstvo dvostruko.

e Stampa „GLABPOeOgrađ, Vlajkovićeva M.