Književne novine
pOEZ
Radivoj S. Jovanović
SAZNANJE (čitaj polako i pažljivo)
Između neba i zemlje je šupljina,
U nju sunce ta, zalasku,
presipa svoju zlatnu, sadržinu,
1 ona. se napne
Tako masta,e boja | | Zavisna od, sunca, boja se proređuje u nijanse
i cepa, Tako bude oslobođen plamen,
Plamen balacavim, prstima odgurnut u prostor počinje da živi zasebnim, životom.
Ptida na, grani gleda, u vatru
š mialič, o
To je belike svetla Yavnica.
Ona. preleće prostor, I pada, spoaljenih, krila,
To je bol. A zatim, smrt
koja potpomogmauta vetrovima razlaže bića.
Ali ako nema smrti (jer ptica. može ponekad i da ugasi vatru)
dSaznanje se rodilo. Sonja Manojlović
TAKO PROLAZI TIJELO
Ljepotom proboden tisuću planova,
za prošlost ma, |
i male vatre pali wa, ugnutin, leđima,
oko suodoba bikke se gone ak ] zasićene vjetra što had, glovom plodnost byomosi i vječnošću, se YTU(0G,
dubokih, je ustiju kob
is koje teku mrtve grudi rotnika,
pobratimstvo koo stara podlost sa čela se Yuši u, znaku, daYivoonja slijeđenje je mučno
srce kristakan, je cvijet. :
Slobodan Jovalekić
KLOVN
Pretpostaevka: UBIJEN Ne bi se pitali
Kad umiru laste Tordnja: MRTAV JE
Obesili ga za, šmeh, Kad je hteo
Da iskrca Mne Ispod smeha (4.
Da sy. da. bagiH Našli zelena
U flašu Bio bi poruka
I niko nije 2nao | s. Ja Mito fosfor gori
No obesil ga „agyivći '
samo da je pobegao smehuw Bio bi porukd Makavr i mečitka
u
Zove se klovm'
Čedomir MINDEROVIC
DALEKO JB, do svanuća, daleko, a on se javlja, kalikatski petao, kao što Se javlja svuda pred svanuće, prvi petao — i.u predgrađima Kabula i Klevelanda, i u palilulama Kišenjeva i Kra'Bujevca, i u pelčania PASIVA dvorištima na sedam koraka od Piramida.
Još je skoro potpun mrak. Noćni vetar, sa
arnih · granitnih grebena na istoku, stao je. Odozdo, sa obale, kao da se ćuje disanje Ara> bijskog Mora. E NI . ' Oko bele mreže nad crvotočnim izrezbarenim krevetom zuje khomarci, pored glave, kao što su: zujaii celu bogovefnu noć. U korpi za papir šuška. Cijuk u starom plakatu, podbulom od monsunske vlage kroz decenije, Ba iznenadnim prekidima, prodire oštro, jetko, višestruko, kao da kroz njega prolazi ne jedan, nego nekoliko paćova, ; ;
Noć je počela sa usplabirenim, izbezumljenim kreštanjem, ptica — sada se, he čuju, Palme kraj prozora, prozor — sve je još mrak. :
Kalikat spava, Zabravljene su, zakatančeme su magaze sa tapiokom,. biberom, lorberom, čajem, kafom, slonovačom, zlatom, korespondencijom sa trgovačkim kućama širom globusa, kao u Kvilonu, Alepiu, Ernakulamu, Kočinu, Krenganoru — drevnom pomuorskom centru gde se, sa krstom, iskrcao u Indiju Sv. Toma, a za njim sledbenici Muhameda podigli svoju prvu bogomolju, Svetlost retkih sijalica duž bazara u uskim vijugavim Rkalikatskim ulicama popločanim potamneim kamenom, sa. usnulim posrednicima, nakupcima, prekupcima, agentima i zaslupnicima u kućama iza isto tako potamnelih kamenih ograda + podrhtava, mutna Od insčkata koji vrve oko nje, udaraju u aljaiijari lepe se za ujirejJano, Vrelo staklo, izđišući. U kolibicama od bambusovine i palmovog lišća — kalikatskim slamovima, spavaju oni najniži, koji imaju samo komad plaina, i ruke, Tu nema sijalica, |
Hoće li ikađa svanuti?
KNJIŽEVNE NOVINE
'Dokaz: NIJE VIŠE ŽIV
Poslednja tačka programa,
Pr Hi RUN = M Vk = S = | | ezuannInar ip auuu nane anne ewe en une Jene Tušak Svetislav Nenadović ROĐAKA TONKA I SEOSKI PESMA O BIKU POGREB Mi ga me poznajemo, odnekud, su ga kupili da prati krave wa oljuštiu livade žena u sanduku tonka u sanduku i senkama najvećom, rikom, da se. pomoli u noć piolazi 2X1 metar « on je sada stabilam, kralj kojeg psuju skakavci o kroz etar obavešteni smo da je ma. suncu podivljao ho šeta se vetar o đauvolska sliko progonstva, o vatro podatna! owoho gavran, nadleće donas kada polje donese Wu zubu i velike klupe rogova
live misu livade više
pesnik mora da piše
šume nisu Šume više
pesmik mora da diše e brže
nego
što ureba,
o
ho
ohoho
smaiyaćiće se prebrzo
žena u sanduku, avion dvomotorni u vazduhu tonka u sandu,k/u liči na avion
od smreke prkos za tren
u, žbunjemoj travi 3, kravi
koja mAsli
baš me briga,
tonkima krava u travi tonkina Krava w travi klima, glavom,
Milenko Miliko Mitrović
POSTOJNSKE JAME
padam niz najlepše stablo iz očevog zabrana,
padam,
kao kad izgovaram, pada kiša
padao noć
pada držowa,
padam a u mojoj zemlji svečanosti ·tek, počinju
GODINE
i ne primetih, toliki Oosmovci nprođoše
kroz moj život
PP
I opet —L l krik petla, praiskonski krik kalikatskog petla.
To pema veze 5a Svanućem, Ni u Kalikatu, mi u Kabulu, ni u Kievelandu, ni u Kišenjevu, ni u Kragujevcu, ni u Kairu, na sedam života od Piramida.
To nije krik.
povorka skreće dugo će ga oplakivati šarene žeme
u grob vatromet mirišljuve moći predskažuje ljupko zlo 3 | | 1 ovce. će moćas šašavo brogovoriti
1} ohoho eno veče već i
tone mema tiše pesnik i to piše
pesnik posle briše ftonka,
bumbar na cvetu silazi miz stepenice kraljevstba.
: Ljiljana Nadrljanski sahranili smo ženu
u središte zemlje
vw središte slamenog stoga pokošenih žita ubuduće
% središte nemirnog svemira u središte večitog mira,
| MRTVO LIŠĆE
Vetay u sumrak dann, vime jedam list u, visinu, mosi ga. i diže.
izgleda kiši Na jednom, dalekom,
pesniče piši nepoznatom, bDUtU, \
bro la ze vwhvatiše ga i prve kapi kiše
pro la ze me mogavši da se penje. mokrih, krila, pro la 26 i lica žuta, (
žene u crnom, sruši se ma zemlju, baš kao ranjena ptica.
stišalo se selo I evo pao je poslednji list
nebo vreme ga odovlači noć odvlači u dubinu, vremena a belo % oho što je prošlo
i ostalo tomo nepoznato.
Vinko Gajčević | Aleksandar Đorđević
SAN I DAN
U svakoj žorhi
odi se jedam, saw, i U svakoj noći kćeri moja tu uhu zelenom.
umre jedan dam Kolevku ti pesmom, vetar ljulja, , | U svakom, jutru ·
ii Spavaj. DOM A a Veče piruje w šuštanju trava,
& mesec seo pod beo žbun neba, zaboravi sa jeđam sam,
čeka, da, sve u dolini pospe, Domi iščezvu, kao sam, pa đa mrak. ko pesak iz torbice bYospe. Snovi nestanu kao dan 750
Sutra će opet -5 ra, še
USPAVANKA
Spovoj,
Spavaj | | Planina u nedra mesečina, krije, dj da te!d "hoaljiyu, svitanja „Gbuče o a mi lepša budeš kad golub,zaguče. . Spavaj. ; 0 Dok cveće mirisom, Yosu moći traži, ljubav Je moja kraj tebe ma, straži.
Don će biti sam, Zore ; Kuda. odlazite?,
KO ĆE NESTATI,
TRČILITI 1
U TOM MORU BEZ NADE,
BEZ POVRATKA, BEZ ZNAKA?
<
Gde? .
Ko će to doći kad svane — hoće li doći, iz jutarnje izmaglice, sa crnih granitnih planinskih grebena u daljini nad kojima, samo kroz nekoliko trenutaka, treba da se uzdigne sunce, ogromni kotur žeženog zlata; ko će se pojaviti iz dalekog mutnog horizonta bez ijednog jedra, gde se zeleno Arabijsko More spojilo sa metalnosivim. nebom — i ko. će nestati, išžileti u tom horizontu bez nade, bez povratka, bez znaka — kad svane?
Pod mojim gradom, u takvim intervalima, ustajala je moja mati, davno, pre sedam života, i ja sam, već budan, osluškivao njene korake kako se gube, kako zamiru, kako se pretvaraju u stravičnu tišinu. Onda bi se opet začuo petao, u tom crnom predsvanuću dunavskih močvara. Nisam više ništa imao da osluškujem. Strava stvaranja odzvanjala mi je u ušima. Strava. početka podrhtavala je u svakom damaru dečačkog tela. Strava smrti šumela je u meni kao beskrajni crni vodopad. San se nije vraćao kad bi. njeni koraci zamrli. Ne, ona ne sme umreti, nikad, ja moram da umrem pre nje.
I opet kukurik, stravični doziv, groza jednog polaska — bez povratka, bez nade.
Išao sam za crnim mrtvačkim kolima koja je vuklo. četrnaešt konja u zlatu. U jedno takvo predsvanuće. Sam, Ona je ležala, bela, u kolima, i tužno se, slabašno osmehivala iz mrtvačkog sanduka. Ulazio sam tako, za njom, u neki metalno-sivi, čudovišno prazni, beskonačni dan bez ijednog drveta, bez ijedne ptice, sivkastoplavičasti beskonačni dan bez sunca. i
Išao sam, išao — i ništa se nije čulo — četrnaest konja u zlatu kao da nisu dodirivali kopitama zemlju, a onda bi stravična zvonjava odjednom prestala, šum beskrajnog crnog vodo= pada u. meni nestao bi u ponovljenom čudesnom, sudbonosnom dozivu petla i, u mraku predsvanuća, čuo bi se njen dah, na korak od mene: još je spavala, bila je nedelja, nedelja, bila je kod kuće, nikuda neće otići!
Spava Kalikat.
Vetar je stao.
„Crni granitni grebeni u ovoj noći bez dna, noći Indije, kao crno krdo džinovških slonova, čekaju sunce, kao što su ga, svakog bredsvanuća, vekovima, očekivali, Arabijsko More je. bez ijednog nabotra, ravno i crno, kao beskrajno potamnelo ogledalo zasečeno u telo Indije id, požarne daljine gde to isto sunce zapada, negde ispod horizonta, ispod života, ispod vremenm
I opet — krik betla, i tišina. i
Nastavak na 10. strani
To je, sa neobičnim, sudbonosnim. intervalima, produženi, fantašmagorični kukurik, neki znak, neka java nad vremenom, neka strava stvaranja, početka, i smrti.
Zašto se neko neće više nikada vratiti?
'Ko će to, kad svane, krenuti?
Kuda?
9