Književne novine

| rntoensnueesmarisr size Za a erizareiiroa aI ha am aarirez za spa iranu Pie mauuroas serina sene: amunuair amaritez auuarei i ari==iaeı Or iegreeserEiaaa O anuPeaaenıcoerancrzı

U POEZIJI Tanasija Mladenovića, kako je ona pređstavljena izborom u knjizi „Vetar vreme-

na“, mogla bi se razlikovati tri, kruga poezije: ,

pesme ljubavnog nadahnuća, pesme Tspirisane ratom i pesme Irske kontemplacije. Kontemplacija i misaoni kontekst svojstveni su Mladenovićevoj poeziji u celini, ali čitav niz pesama može se izdvojiti kao refleksivna lrika u užem smislu reči. |

Pesme prvoga kruga, s jednog stanovišta, mogu biti tumačene kao izraz pesnikovog preispitivanja: svojih odnosa prema svetu, kao rezultat pomeranja pogleda pesnika s društva i istor je ka unutrašnjem čovekovom svetu. Sukob unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta u osnovi je pojedinih pesama. Spoljašnji svet, kojem se pesnik nekad gotovo i isključivo obraćao i u kojsm je tražio i smisao postojania i vrela svojih nadahnučća, docnije se predstavlja kao sila koja može razoriti pesnikov krhki grad ljubavi i zanosa. ; i \

·' Grad intime i ljubavi stvoren je od čovekovog i od ženinog tela i duha. Pesnik ga imenuje gradom feniksom, kao da se otkrivanjem, i izgrađivaniem fog grada ponovo pronašao 'zgubljeni smisao ili se, štaviše, otkrila mogu*žnost opstanka za individualnu 'egzistenciju usred „aveniia užasnutih“ i „pepelišta još nezapretanog“, Pesnik Revolucije i pesnik Obnove nesumnjivo je te avenije ! pepelišta. zaiedno s mnogim pesnicima, ugledao bod svodovima unutrašnjeg bića, kao što je ugledao i dvojnika koga nije mogao prepoznati („jesi li ti to kažem sebi je li to taj prad“), Grad ljubavi u ratom opustošenoj 1] nosti stvara se iz poepelišta: Tragične i sumorne tonove Mlađenovićeve liubavne poezije moguće je objasniti i tom činjenicom. n

Pored vizije simboličkog pepelišta izazvanog ratom, u Mladenov ćevoj ljubavnoj poeziji, i ne samo u ljubavnoj, dominantna je 1 opsesivna misao o ljudskoj prolaznosti i o ne-

BRATKO KREFT je jedan od najistaknutijih slovenačkih esejista. Aktivno je prisutan u slovenmačkoj literaturi punih četrdeset godina. Pa ipak, ovo je prva knjiga n„egovih eseja na srpskohrvatskom jeziku, Tu knjigu su, ne uvek srečno i ne uvek spretno, preveli Milan Rakoiević i Petar Zobec. U njihovom prevodu Kreftova kn„iga došla je do nas u jednom ruhu koje nije mnogo reprezentativno, Prevodioci su, na primer, prenebregavali činjenicu da ono što može “a se kaže na slovenačkom jeziku, i da bude knjjževno, na srpskohrvatskom ne može da se kaže a da ne zazvuči kancelarijski. Mnoge Kreftove formulacije prevodioci su na taj način učinili nespretnim i Kreft će morati da čeka još đa oni, koji ne čitaju slovenački, dobiju njegove eseje u onom ruhu u kome se dobijaju eseji pisaca koji, sa mnogo razloga, reprezentuju jednu književnost. :

Kre{tovi eseji predstavljaju jednu uspelu kom binaciju psihološkog ı sociološkog gledanja na literaturu. Kroita u pod,ednakoj meri intere'suje i cstetička vrednost. književnih dela i njihov, kako bi to Marko Ristić rekao, moralni i socijalni smisao. Istovremeno, on je spreman da prihvati gledište da biografija pisca obilato pomaže da se upozna, shvati, objasni i razume piščevo delo. Kao što je za to razumevanje neophodna piščeva životna istorija tako je potrebno i razumevanje društvene i političke istorije autorove zemlje u trenutku kada pisac deluje kao aktivni stvaralac. Služeći se, dakle, trima metodama: estetičkom, biografskom i sociološkom — Kreft uspeva da daš zaokruženu i zaokrugijenu sliku. književnog dela pisca o kome govori i epohe u kojoj je delovao. Ako su mu ove tri metode omogućile da dž sintetičke prikaze literarnog dela najvećih ruskih pisaca XIX i XX veka. one nisu i jedine tri metođe kojima se služio. Pozorišni čovek u punom značenju te reči, Kreft je, kađa je govorio o dramskom delu izvesnih ruskih pisaca (Puškina, „Ostrovskog, Turgenjeva, Čehova, Gorkog i Alekseja Tolstoja). u podjednakoj meri govorio i o njihovim pozorišnim i o njihovim Književnim osobinama

ever a PipNAiJ n enuiSk ur sere ar aie R—Ee go Pr ae ee aa nea E eri enreeze eee —

TOMISLAV LADAN kaže na jednom „mestu svoje knjige „Premišljanja”: „Kako je kritika uvijek — u većoj ili manjoj mjeri — poruga, ironija, satira, polemika, pamflet, raskrinkavanje, n ko je ne voli..” Njćn glavni zadatak je, dakle, u tome, da ismeva gluposti, da žigoše ograničenosti, promašaje, neuspche, da razobličava razne predstave i sudove, da se podsmeva preteranim pohvalama... Posao koga se latio Tomislav Ladan „neobično je rizičan i težak; autor mora unapred da računa na usamlicnost, neprijateljstvo moćčnika, svakojaka nerazume-> vanja. Na mnogim stranicama ove knj ge, koja oće da sruši mnoge mitove, Ladan „neobično slikovito i tačno prikazuje našu književnu klimu. Kao svaki negator i pamfletist od izuzetnog dara, on preteruje u gomilanju crnih boja; preuveličava ncdostntke ' slabosti; karikira da bi mogao što jače da udari. Ali mi tu jednostranost, privremeno bar, zaboravljamo, jer je ona i te kako efikasna, Tako ponekad stvara crna> · bele slike zbivanja, događaja i ličnosti, koje su više konstrukcija jednog satiričara no nbiektivno rasuđivanje jednog sm'renog i'analitičkog kritičara, Ladđan otkriva “mnoge žigoše mnoge slaboumnosti, kukavičluke i boezbojnoeti... Mada ponekad upravlja udarac u prazno ili na pogrešnu metu, on bar snažno i od. lučno udara. Buđući rasni negator, u svakol prilici vrlo je zajedliv. Njegov sarkastični stil odaje neobičnu inteligenciju i kulturu.

'%Lađan je filološki obrazovan kritičar: otuda, između ostalog, u njemu onolika ljubav za pre-. niznost, i jasho izražavanje., Daleko je više 'ntelektunlan nego senzibilan (neka ove reči Ladan ne shvati kao 'uvrodu! On s pravom kaže na jednom mestu da mnogi danas, kad hoće' nekog da ocrne, kažu da je logičan, razuman... Ja samo želim da odredim prirođu njegovog \kritičarskog bića, a ne nikako da se nei m entno okomim na racionalnost duha, što #% marta u jednom delu naše kritiko u velikoj

w.MOZJ L:Ž 3 VNEBE. NOVINE

zablude, ·

"i traži

TANASIJE MLADENOVIC

minovnosti smrti. U kontekstu takve misli i

'opsesje ne samo ljubav već.i život izgledaju . nestvarno i bez unutrašnjeg smisla. Malo je

pesama, u celoj ovoj knjizi, u kojima se može naslutiti pokušaj preovladavanja pesimističkog raspoloženja. Mogućnost životnog rasvetljenja pesnik je osetio samo u saznavanju i doživljaju tajni nagonskog sveta, posredstvom emocija, drhtaja, senzacija. Ali. pojavna objektivizacija afektivnih i strastvenih damara više še naslućuje i saznaje u svetu bilja nego u svetu čovekovih čeznuća i strasti. U intimističkoj ljubavnoj lirici ovog pesn ka rasvet)ienia su skoro potpuno potisnuta metafizikom smrti. Intimistička raspoloženja pesama Drvog kruga iskazana su romantiičarska obojenom leksikom, a misaoni kontekst često se iskazivay

BRATKO KREFT

š karakiexistikama. eda ae ava do.o teatarskim

vrednostima tih dramšxih dela Kreft se ,dosledno pridržavao onog shvatanja pozorišta i dramske umeinosti koje su zastupali i za koje su se zalagali Stan.slavski i Nemirnovič-Dančenko. Ipak, dobija se utisak da je kod Krefta pre-

sudno socioioško sava.xcanje literaiure. Polazeći od određenih soccio.oških pretposlavki i istina, Kre:rt dolazi do svojih estetičkih stavova. NjeBova estetičxa shvatanja, dakle, proizilaze iz njesovih socjo.oških snvatanja. Pri tom njega ne interesuje samo u kojoj je meri jedno umetničko delo izraz odrecene društvene situacije, nego i to kako i na, koji naLin ono određuje društvenu situaciju i u njoj.deluje., Kada je u pitanju ruska literalura XIX veka, u kojoj su pisci, bez obzira na društvenu, klasnu i političku poziciju, sebi stavijaii u zadatak da u određenoj društveno-političkoj situaciji budu delujući faktor, onđa ovaj problem postaje jedan od bitnijih problema koji se otvaraju pri prouča-

TOMISLAV LADAN

modi). Ima kod Ladaha nešto od Nedičeve neumoljive logičnosti, njegove slalno superiorne ironije, nezadovoljstva i upornosti u dokazivanju svojih stavova. }

Ladan piše jasnp, razumlj vo i odsečno. Zato ži od drugih da pišu' „čitko i pametno“. On se buni protiv poplsve nemuštih, zbrkanih, praznih kritičkih tekstova u časopisima, listovima i knjigama. Preplavlieni bujicama nerazumnih i nerazumljivih rečenica, izloženi po plavi glagoljivosti kao nikad dosad u našoj književnosti, mi ponekad postajemo žrtve takve „lirske“, 'kitnjaste, lažne poetske kritike. I Tom'slav. Ladan s mnogo razloga. ustaje protiv fe bombastične i besmislene' kritike, nesvesne i svoje sadržine i svojih ciljeva. On ne osuđuje verbalissm. to treba narrito istaći, u ime prež'velih shvatanja. On nije reakcionar ili konzerva»

Tri kruga” poezije

Tanasije Mladenović: „VETAR VREMENA“; „Prosveta“, Beograd, 1964.

ekspl citno iznesenom mišlju ili racionalnim objašnjavanjem unutrašnjih stanja i raspoloženja. Racionalno tumačenje ne samo da je umanjiivalo moć pesničke sugestije, već je i osiromašivalo semantički kontekst pesama, Dugovanje pesnika romantičarskom prosedeu i uobrazil!ji uočljivo je u slikama, metaforama, poređenjima, u opštem leksičkom tonu („I ko cmi jahač mrak se tiho prikradđa“; „cvrkut tica“; „pregršt suza“; „ponoćni čas“; „uznemirena pučina“). U pojedinim pesmama mogu se konstatovati i.opšta mesta pesničke metafiz'ke, standardna osećanja, jednostavan ili siromašan ima“inativan tok, prozaičnost u negativnom smislu reči. i

Eksplicitno iskaz vanie misli nije autentičan postunak Mlađenovićeve poezije. Mladđeno= vić, takođe, nije pesnik uđvojenog sveta,

Esejistika Bratka Krefta

Bratko Kreft: „PORTRETI RUSKIH PISACA“ „Grafički zavod“, Titograd 1965.

„vanju“ ruske 'književnosti, Jer, 'kao 'BtO še zna,

svi ruski pisci, od Puškina i Ljermontova do Gorkog i Pasternaka, osećali su potrebu tražehja izlaza iz jedne određene društvene situacije, kroz svoja dela zalagali se za jedna i napadali druga verovanja, rešavali etičke probleme na način koji im je najbolje odgovarao i koji im se činio svrsishodnim. Zbog toga je Kreft morao da sociološko gledanje na literaturu učini relevantnijim od drugih pogleda na književnost, Kreft je neumorno pratio sve kritike i komentare koji su sledili proučavanje dela klasičnih ruskih pisaca u njihovoj domovini i svu književnu kritiku i književnu publicistiku koja se bavila delima ruskih pisaca ili knjigama, o njihovom delu. Neki od njegovih napisa su upravo reagovanja na nove rezultate sovjetskih kniiževnih kritičara i književnih istoričara. U sluii'aju Gonžarova Krefta je interesovao odnos između konzervativnog pisca i njegovog progresivnog dela, Kod Turgenjeva on je zastupao

lettkta —_—e i duhovita” razmišljanja Tomislav Ladan:

· „PREMIŠLJANJA“, 03 „Matica hrvatska“, Zagreb 1965.

tivac u estetici; još manje neznalica, iako prkosno ističe da je nemodđeran: „Danas pak, u ovim trenuc ma ishitrene i „naručene modernosti, prava. je mođernost — još jednom — biti nemoderan“. Za njega je moderna književnost, u našim \relacijama, postala jedan oblik terora, kao što je pre petnaestak godina to bila pragmatistička i utilitaristička književnost: „Neđavne su pojave da su pjesnici spaval kraj telefona, čekajući glas koji će naručiti pjesmu o kukuruzu, riži ili lovu na vrapce i muhe. I pjesnici su pisali. ali to nisu bile pjesme. No, postoje. nasuprot takv'ma, pjesnici posve prepu-

šteni sebi. Oni nikoga ne slušaju, pa ni sebe ·

same, nego kao zžagonetni uređaji nepoznatih sila proizvođe čudne glasove i zamatpoiu ih u zagonetne riječi, kroz koje m' — uz najbolju volju i uza svu ljubav — nikako da prodremo,

· zvanu : nekomunikativnu literatuPu, Osuđuje

·

pesnik koji bi svoju poeziju gradio od jave”i od sna, ili negac jom pojavne strane objektivnog 'sveta. „Vizija pojavnog sveta, 5 Ovu stranu, ostvaruje se u njegovoj poeziji znat-

. no celovitije nego svet viđen kao simbol, kao

privid, ili igra neshvatljivih sla. U Mlađenovićevoj poeziji svet ·se ne doživljuje slobođnijim :i spontanijim tokom asocijacija, već preko opsa, konkretizovanom emocijom. Pesme drugog kruga Mlađenovićeve' poezije, inspirisane doživljajem rata, znatno se razlikuju od pesama prvog kruga. Ne po svojoj filo= sofiji, svom viđenju sveta, po svojoi metafizici, već po poetskoj realizaciji metafiz'ke. Eksplicitne informacije („gladan sam“), koje znatno sputavaju poetsko delovanje, mogu se povremeno konstatovati i kod pesama ovog kruga, ali znatno ređe i u drukčijem kontekstu. Pesnte ovog kruga svesno su prozaične, a narativnost, govorni ritam. ob'lje realističkih, ili čak naturalističkih detalja, deskriptivnost, svojstva su autentičnog pesničkog postupka. Kako je već rečeno, poezija se može stvarati i od svojih nedostataka (samo nedostataka u kontekstu intiriističke poezije). i Konkretizacija emocija i misH u bo!iim vesmama ovog kruga („Pogled u ćuvik“, „Kad bokori se šuma“, „Cveće rata“) ostvaruje se gradenjem kompleksnih i razvijenih metafora. U pesmi „Kad bokori se šuma“ doslovno je razvijena metafora „oseće noći“ („zmverđe kao psi počnu da šene“, „bacamo prve kučiće...j), au pesmi „Pogled u ćuvik“ dosledno je sprovedena slika smrti, nizom varjiiant. kao kvočke koja leže svoja stravina jaja. Unutrašnja psihikka i fizička stanja ljudi „mrivremeno živih“ ostvaruju se personifikaciiom tih stanja. Doređenima s fenomenima repmmng svefa. ali uvek maksimalno konkretizovanim, razvijenim, pla-

Nastavak na 4; strani

Aleksandar Petrov

· stanovište da liberalna pozicija Turgenjeva ni

„u kom Ssuucaju nije sme.ala ovom ve.ikom rus~

kom p:scu da vidi rusku stvarnost u onom viđu ina onaj način na koji je prikazivao u svojim romzgnima. Oni ko,i su u „Ocevima i deci“ videli pam{fiet prolivu rusiih revoiucionara, po Kreftu, nisu bii u pravu. Razumijivo je da je Dostojevski najveca književna simpalija i najveća knjizevna l,uDav ovog slovenavukog esejiste. Zato.je Ixreft i u.ožio veliki napor da delo njegovo odoxzani od onih kritičara koji su u Dostojevskom videli reakcionarnog pisca, pravoslavnog mistika i neprijatelja. progresa. Uno što je, tvrdi Kreit, Dosvo,evski mislio o ecajevu i Basunjinu, sa kojima se obračunavao u „Nežčistim .silana“, to isto su o ovoj dvojici rusk;h nihi.ista mis:ili i Marks i Mngels. Za Krefta Dostojevski je, u sužiini, bio utopijski socijalist, što je, uosualom, ne boz velike ironi,e tvrđio i "oistoj podsmevajući se Dostojevskom što se „od onog glupaka lurijea ul_io da misli“. U stvari, Rreftov napis o Dostojevskom, koji je ujedno i najinte„resantniji esej u ovoj knjizi, predstavlja prećut-

' nu polemiku sa onim de.om savremene marksi-

stićke kritike koja je u Dosto,evskom, od 1949. godine na ovamo videla iskljuU! ivo. pravosiavnog mistika i nepr:jatelja revolucije.

Kreft piše poletno i nađahnuto. Kada je inspirisan njegova rečenica može đa zazvuči i po> etski i da inspiriše onoga koji prati njegovu misao.. Kada govori o ljuđ:ma „sa dna“ Maksima Gorkog, o promašen.m ljudskim životima koji su interesovali i mučili Ćehova, on govori pomalo patetično, i to paletično izlaganje osetno pođiže temperaturu. Iza svakcg Kreftovog porizeta ruskih pisaca nazire se i portret Bratka Krefta,'i ta ližna boja i taj' lični ton daju ovim esejirna izuzetnu draž i posebnu vrednost. U pitanju je jedan zaljubljenik literature koji o literatari

· ume da govori kao'pesnik i da istovremeno Ye-

zonuje kao isključivo racionalistički duh, Taj spoj pesnika. i racionaliste i daje MKreftovim

| napisima sve one odlike koje oni imaju.

Predrag Protić

da štogođ. osjetimo, dož'vimo ' 1 spoznamo: ww prvom slučaju — kao što je već rečeno — imasa~+

| mo. vujgarnu pragmatiku, u drugom ' totalnu

hermetiku,.a u oba slučaja nema pjesme, neman umjetnosti“, 3 J |

| Teško je, gotovo nemoguće, ne složiti se sa Lađanovom negativnom ocenom pomodnih neoriginalnosti i izveštačene dubokomislenosti ko. ja, se maskira obiljem metafora. AFP, i tu počihju neslaganja: Ladan smatra da je najveći dee naše savremene litorature potonuo u močvarama 'mulnog i praznog muotaforisania, da je nestvaralački i, samim tim. neumetnički. Zac nesen svojim žestokim rušilačkim 'strastina } idejama, on brani jedno netačno stanuvište, Dag bi'se njegov krajnji teorijski zaključnk TROgač

. razumeti, potrebno je, bar ukrntko, ukazati i n

njegovu opštu estetičku. koncepciju. anime odbacuje. hermoet zam, pocziju "Redeipao raj ORO E (čitaj: sorjjalno | MoRlthkyea usmerenu) i „šifriranu“ (čilaj: moderi 10dernist čku) književnost. 2otUBrAOJE. Don BB vlastiti individualni svet, tn useblynnje“, kako. Ladan kaže, taj subjektivizam i individunlisası predstavljaju poraz i kraj stvaralačkog duha, U: SVOJOJ racicnalističl:oj zabuktalosti ji nepomirljivosti, obara se Čak i na jednog Hožea' Kajoa-a, esejistu koji pošiuje tradicionalne i klasične vrednosti. Veoma inteligentan i obrazovan, dobar polemičar, Ladan' je i vešt taktičar: đa ne 'bi izgledalo da osuđuje modernu književnost uopšte, on sužava njene granice na” naše 'socijalne okvire i onda je u tim 'suženim. prostorima, poriče; ili. pak konstatuje đa je mo> derni stil u Francuskoj i Kncleskoi tek „bubuljica na temeljitom i izdržljivom tijelu. koja. može. da uznemiruje, ali ne ugrožava“. Kod naš,y.. međutim, takav stil, razara snme estetske Osno>:

Nastavak na 4. strani

Pavle Zorić. \ 3: