Književne novine

KNJIŽEVNE NOVIN

LIST ZA KNJIŽEVNOST. UMETNOST |I DRUŠTVENA

{njiga ı poskupljenje . poštanskih

· troškova

NOVE PRIVREDNE MERE zatekle su izdavačka preduzeća prilično mespremma. Nedovoljno sposobne za bržu akumulaciju, sopstvemo bpomećanje obrtnih sYedstava i poboljšanje vlastite tehničke opremljemosti maše izdavačke kuće se, tt, obom, trenutku, u svom nadu suočavaju sa mnogobrojnim teškoćama. Posledice movih ekomomskih mera u izdavačkoj politici već se sa svim jasno uočavaju. U osetnoj meri će se smanjiti izdavamje knjiga koje me donose velika sredstva, i koje ne omogućuju brže realizovanje uloženih sedstava. Na udaru će se, DTe svega, waći dela iz oblasti esejistike, đyame i društuenih, maka, knjige mladih, medovoljno afirmisanih pisaca, kapitalna dela koja zahtevaju obiman i studiozam Tad.

· Veoma je zanimljivo da će move privredme mere mnogo jače pogoditi velika izdavačka pređuzeća koja su se u mogo većoj meri angažovala, oko realizovanja plamova naše Kkulturme politike, nego manje izdavačke kuće: koje su bile orijentisane na komercijalma dela čiji je espeh ma tržištu bio zagaramtovam.

+ Prema najnovijim, kalkulacijama cena, knjige će morati da poraste za oko 30 do 50 odsto. Zašto? Izđavači su, izgubih, đosađašnji povlašćemi položaj na kamate no, poslovni Jond, koje su porasle od 1 ma 2 odsto i kamate ma kredite Rkoje su porasle od 3 ma 4 odsto; predviđa se potbećamje cema, grafičkih us\uga za oko.l11 odsto, opšte režije za oko 40 odsto, autorskih, honorara za oko 50 odsto i ličnih, dohodđaka za oko 25 odsto; sem, toga utrosftručili su se troškovi poštarnine.

Ovako veliko i neočekibano povećanje cena poštanskih usluga veoma teško je pogodilo izdavačka pređuzeća koja su Yazvila sistem, pojedinačne rođaje Kkmjige putem preiplate i otplate. Pošto se ovaj deo posla odvija posredstvom pošte povećanje poštamske tarife veoma osetno se odrazilo ma ekomomsku stabilmost izdavačkih pređuzeća i imaće sasvim određene, negativne posledice, prilikom formiranja cene knjige. |

Poređ toga, svako PTT preduzeće određuje svoje cene, pa i to otežava yracionaWiji plasman knjige. Pošta. je, takođe, ukinula povlašćenu, ta-

vifu za knjige u unutrašnjem saobraćaju. OvG.

jedđimstvema tekovina 1 međunarodnom, boštamskom sšaobraćaju, kod, mas se više ne primenjuje, tako da se došlo u veoma apsurdmu, situaciju, da, slanje knjige iz jednog našeg građa u drugi, ili #2 'jedme ulice u, drugu %uU jedmom gradu, košta više nego slonje iste knjige Wu T'okio. Za slamje knjige do 2 kg težine do sada se plaćala DOMlavina od, 50 dinara; bo novoj tarifi plaćaće se 250 dinara. U strukturi cene knjige poštanski troškovi će iznositi 15 odsto, gotovo kao autor aki honora?ni.

Pisci Slovenije su pre kratkog vremena Uupuii otboremo pismo javnosti u kome se oštro protestuje proti move tarije i zahteva njeno sniženje: „Zabriwuti zbog mekultuvnog odmosa preduzeća za PTT promet Slovemije prema, slovenačkoj knjizi i kulturi, zahtevamo u svoje ime, a uveremi smo i u ime čitave slovenačke javnosti, da preduzeće PTT Slovenije bez odlaganja smižzi tavife za slamje knjige,“ kaže se, izmeđa, ostalog, u otvorenom, pismu slovemačkih, pisaca. OdgovoY koji je stigao iž Zajednice PWT preduzeća Slovenije pokazuje da bismo neće imati željenog efekta i da se 4, O0DOm krajnje neodgovoYnom tretmanu, knjige " Uunu– trašnjem, poštanskom saobraćaju upravo Š, radi o ' potpunom odsustvu kulturnog odmosa, prema tekovinama, i ostvarenjima kulture.

U ovom tremutkw. kao neodložna potreba mameće se uvođenje jedimstveme poštamske tarife za, slanje knjiga u celoj zemlji i smanjenje troškova mpoštarine, odmosnmo izjednačavanje cena poštarine za knjige s jedme + movine i časopise g druge strane, kao što jo rešeno u međunarođ-= nom, saobraćaju. Rešenje 1oga pitanja ne samo đa je od velikog značaja za Yad izdavačkih DpDTeduzeća već, šire gledamo, i 2Q našu kulturu i odnos prema njoj u celini.

ODO DD LD gu u LI IJ uuuuuuuuuuuuuUUULUUU|LU”CE"U_"T FLLUTYTqNqLNL UVU UquUUUUuuruuuupgupuppuuuuuiuuuuuuuuuuuuuuuuzu"TUUL"TU—U_UTUUuUUUUuULNquNUUULLLULLLU}ULLLLUUJuUL uu HU|T|!!"”"_- UC"C"RxROTFFF_"" "_T"T""T-

—--_SN. 3.

ćovek i robot

PITANJA

BBOGRAD, 2. OKTOBAR 1965. Tust imlami svake druge subote

· Gena pojedinom primerku 50 dinara ·

"TEMA OVOGODIŠNJEG, XX. ŽENEVSKOG MEĐUNARODNOG SUSRE-

TA, POTEKLA JE, U STVARI, IZ JEDNOG VEOMA UZBUDLJIVOG PITANJA, PITANJA OD SVEOPŠTEG ZNAČAJA I KOJE ZADIRE U SAMU BIT LJUDSKBN KULTURE TI SAMU SRŽ EGZISTENCIJE ČOVEKA: ŠTA JE TO LJUDSKO, ŠTA, U STVARI, KAŽEMO KAD RAŽEMO: ČOVEK. PROBLEM SE NAMMNTAO IZ SVE UPORNIJE KONSTATACIJE, U OVIM NAŠIM I ONAKO UZBUDLJIVIM DANIMA, DA, SUDEĆI PO KIBERNETIČARIMA I NEKIM BIOLOZIMA, ČOVEK BI SE, NA KRAJU KRAJEVA, MOGAO SVESTI ILI NA ROBOTA ILT NA NEKU VIŠU VRSTU IZ ŽIVOTINJSKOG CARSTVA, NETIZBEŽNO JE, DAKLE, BILO DA SE MNOGI ZAPITAJU: DA LI JE ZAISTA MOGUĆNO KONSTRUISATI JEDNOG: ROBOTA KOJI BI BIO RAVAN ČOVEKU

GOSTI „KNJIŽEVNIH NOVINA“

U OKVIRU međunarodne razmene

urednika književnih listova, u na-

šoj zemlji se, kao gost „Književnih movina“, nalazi Oleg Prudkov, “urednik dnostranog odeljenja jetskog lista „Literaturnaja gazeta“, Pored Beograđa, gde je s člas movima ređakcije našeg lista. Vo=> dio razgovore o unapređivanju me= đusobne saradnje i razmene ”\materijala između listova „Literatur=

maja gazeta“ i „Književne novine“, drug Prudkov posetio je' Sarajevo,

Dubrovnik, Ljubljanu i Zagreb. Neposredno pre dolaska druga Prudkova, iz naše zemlje je, nakon dvoneđeljnog boravka, Jirži Šmidt, urednik · lista rarni noviny“ iz Praga, s kojim „Književne novine“ već drugu go-= dinu održavaju prisne i korisne drugarske kontakte. Kao gost našeg lista drug Šmidt je, pored Beograda,

posetio Titograd, Dubrovnik i Split

SIMPOZION O DELU KARELA ČAPEKA

ČOVEK PROTIV UNIŠTENJA bio je naziv simpoziona održanog 7. i 8, septembra ove godine u Marijanskim Laznjima, posvećenog Karelu Čapeku, povodom 75-godišnjice njerođenja (1890—1938). Na simPOSONu su, pored čehoslovačkih, učestvovali pisci, kritičari i filosofi iz jedanaest zapadnih i istočnih zemalja (i naše), a među njima bili su R. Caillois, M. Duras, M. Nadeau, R. Garaudy, A. A. Surkov, V. A, Kaverin, A. Wilson i drugi.

Ovaj simpozion rezultat je sve većeg: interesovanja koje u ČSSR, i u svetu vlada za književno delo K. Čapeka; ono se U autorovoj domovini ponovo olkriva i doživljava svoju drugu mladost. Jer, jedno vreme, u godinama | 1948—1956, ukoliko se o Čapeku nije potpuno ćutalo (kao da nikad nije postojao), o njemu se govorilo kao o „buržoaskom“ i „reakcionarnom“ piscu, čime je takođe ” stavljen na indeks opasnih i nepoželjnih. Posle 1956. situacija se bitno izmenila, i otada su se njegova dela pojavila u bezbroj novih izdanja, a o njemu je objavljeno i nekoliko mo-

SOV-

otputovao „Lite-=

Dba

| nografija, među kojima Ivana 'Kli-

me (196))) i Alexandra „Matuške (1963) — „Čovek' protiv uništenja“, po kojoj je i. ovaj simpozion dobio ime.

Jedan od osnovnih impulsa na njemu bio je da se vidi u čemu je Čapek i danas još živ i delotvoran u čehoslovačkoj i svetskoj kulturi; zatim, da se ponovo sagleda Čapekov stav prema čoveku ugroženom uništerijem i zlom, prema čoveku koji se protiv tog zla i uništenja bori, kako je to Čapek i pokazao u svojoj kasnijoj antifašističkoj fazi koja je došla posle pasivno humanitarne i filosofske. Na simpozionu se povodom Čapekovog dela govorilo — navode praške „Literarne novine“ u broju od 9. septembra o humanizmu i udelu pisaca u nje= govom razvijanju, o tehničkoj revoluciji i njenom pozitivnom i ne= gativnom delovanju na današnjeg čoveka, o shvatanju umetničke angažovanosti, o etosšsu istine i pravednosti kao suštinskom moralnom poslanju književnog stvaranja u modđernom vremenu, itd. Neki zapadni učesnici naročito su isticali vezu između Čapeka i PF. Kafke, i mada — kako kaže beleška u listu Rudć pr4vo od 19. septembra -- preko toga ne treba preći olakim odmahivanjem ruke, ta veza je ipak proisticala više iz. nepoznavanja K. Čapeka nego iz stvarnog odnosa među stvaralaštvom te dvojice pisaca. „Literarne novine“ od 18. septembra donose šesnaest a bratislavski

. „Kulturni život“ u broju od 17. sep-.

tembra devet kraćih ili, dužih odlomaka iz referata i izjave čehoslovačkih i stranih, učesnika na simpozionu, zaključujući time ovaj značajan međunarodni kulturni događaj. (B.)

KONFORMIZAM „AVANGARDE“

U POSLEDNJE VREMB meki pisci nastoje da na svoju ruku tumače

'polemike koje su se pre desetak

godina vodile među beogradskim piscima i :donekle polarizovale, a ,i danas polarizuju, čak i pisce van Peograda. Ta njihova tumačenja ne donose prođubljene ocene, nego predstavljaju pristrasne improvizacije, Zato se može reći da tek pred-

· stoji napor'da se: dokumenfovano;,

ina temelja "eejištičkih -i lgeritišicih.

: ' tekstova 'i·književnih priloga ured · " nika i' saradnika naših najistakmnuti-

jih' književnih. ' glasila, utvrdi pravi smisao književnih tendencija u toku poslednje decenije. i ;

Ohrabrujuće je, međutim, što se već pojavljuju napisi koji razbijaju famu.o revolucionarnosti i progresivnosti „avangardista“ i. onzerva-– tivnosti i regresivnosti „trađicionalista“. Čakiljudi koji nisu učestvovali u polemikama pre desetak godina sa=

· da otvoreno i jasno odbacuju poku-

šaje pristrasnih „tumača“ tih mpolemika da prema simpatijama i anti-

·patijama lepe etikete revolucionar-

nosti i konzervativnosti.

U tom pogledu karakterističan je članak „Konformisti i nekonformisti“ Stevana Majstorovića objavljen u „Borbi“ od 26. septembra ove godine. Majstorović s pravom tvrdi da pojam avangarde „nije samo estetička nego i moralna kategorija“

i da zato formalni estetički kriteri-

jumi „više ne mogu da se apsolutno primene“, Na osnovu toga on kaže da „postajemo svedoci svojevrsnog paradoksa: da estetizam koji je do juče bio revolucionaran sada sve više postaje oblik novog konformizma, ali u starom revolucionarnom ruhu“, A iz toga zakljužuje da ta konformistička „revolucionarnost“ u stvari predstavlja „regresivne tendencije umetnosti u našem društvu: „IZ OVOg paradoksa rodio se nov oblik konformizma, formalno estetičko revolucionarstvo sa konformističkom sadržinom. sa kojim se lako srodio i uz koga spokojno koegzistira birokratizam i sve što pruža otpore suštinskoj humanizaciji umetnosti i njenoj pravoj funkciji u vremenu“.

Ne znači li to da „konzervativci“, „bradicionalisti“ i „realisti“, koji su se prvenstveno borili za tu „SUŠfinsku humanizaciju umetnoti i njenu pravu funkciju u vremenu“, time dobijaju priznanje i satisfakciju? I

' to, u ovom slučaju, od čoveka za

koga se nikako ne može reći da je

„konzervativac“, „iradicionalista“ i

„realista“, y

Izgleda da se Književna shvatanja kod nas tako razvijaju da će svi ljudi koji se nisu isuviše zalagali za apologiju avangardizma morati da priznaju da se književna „avangarda“ u konačnoj liniji sve jasnije

pokazuje kao kcnformizam, koji promašuje pravi cilj umeinižkog stvaralaštva.

S. 4.

.potreba i teatra uopšte.

NI KOJI DOLAZE I ONI KOJI ODLAZE „ ·

| DA BBOGRADSKI televizijski stu-

dio nije emitovao onu Bpompeznu emisiju o mogućnostima studenata Pozorišne · akademije · još uvek bi mnogi neupućeni ljubitelji teatra verovali da se. u toj učenoj institu= ciji spremaju zaista nove genera= cije pravih i modernih umetnika. Ovako — razočaranje i u jedne i u druge je potpuno. Naciji je demonstrirano jedno demodirano vežbalište, tehnika izveštačenosti i peda= gogija od pre 200 godina. Prosto je neshvatljivo kako je moguće da Be neguje takav stil i nastava. koja mladom. čoveku ne pruža ama:· baš ništa od onog što bi mu bilo potrebno za njegovu afirmaciju i Ulazak u svet umetnosti. :_Ria Nije bitno da 1li je neki od ovih nesrećnih mladića talentovan ili ne — već da Akademija, ovakva, ka=kva nam se predstavila, deluje. mi= mo umetnosti, njenih savremenih PON: OSETLJIVOST

U BROJU od 924. septembra glavni urednik „Telegrama“ Mirko Bošnjak objavio je komentar o članku „Časovničar — ignorant“ objavljenom u prošlom broju našeg lista. Članak M. Bošnjaka prenosimo u celini, izuzev dela u kome je citiran: po menuti članak iz „Književnih novina“: i

„Iako je autor rubrike „Na matginama štampe“ u posljednjem broju „Književnih novina“ (18. IX) malim brojem riječi optužio „Telegram“ i njegove redaktore, ni u kom slučaju ovim napisom ne želim ulaziti u polemiku, i to iz više raZ-

loga. Među njima su svakako i oni

koji su navedeni u redakcijskom Komentaru u prošlom broju (i da ne bi, unatoč tome, bilo nesporazuma, zamolit ću redakciju „Književnih novina“ da objavi ovaj tekst), ali najuvjerljiviji su oni koji zapravo ne dopuštaju da se od neopravdane i neosnovane preosjetljivosti stvara– ju novi nesporazumi, jer je u svakom slučaju suvišan i ovaj iz „Književnih novina“. [...] S Ne bih smatrao potrebnim javno reagirati na ovaj, po mom mišljenju, neopravdano oširo mapisan tekst da to nije u kratkom vremeskom razmalm (a nakon Embarga II iz zagrebn"kog „Večernieg lista“) vcć drugi slučai da se „Te-

legramu“ imputira „nap»d“ na dru

Nastavak na 2. strani

A "al da ZC u Sb 0 Vi aa