Književne novine

DANA

Nastavak sa 1. strane

pak. U stvari, radi se o tome šta košta jedna kobasica a šta knjiga i za koliko se sredstava može jedno ili drugo dobiti. Radi se, znači, o materijalnim odnosima, a ne o litsrar– noj i umetničkoj vrednosti stvari. Najzad, ni cipele ni kobasi-e ne noss se odnosno ne jedu se zb-g novca, nego zbog upolrebne vrednosli, kao što se i knjiga čita zbog njene upotrebne vrednosti. A svvani problem je — kako finansirati. Sve zavisi odi toga koliko je društvo spremno dy3 izdvoji sredstava kad je re bilo o književnicima, bilo o pozoriš u, bilo o kojoj drugoi delatnosti. Naravno, sve treba brižliivo proučiti. Ne mbže nam se prebaciti da ne dajsmo za kulturu ili da se u tom pogledu vraćamo natrag. Vodili smo dosta diskusija o tome. Pokazalo se da moramo imati neku računicu koliko sve to košta i kako sve to plaćati. Jesam za društvenu potporu onoga što je početničko , za potporu mladih. Međutim, kod nas su najčeš“e vođene diskusije oko aostraktnih stvari. A i sada se vođe. Na primer, oko pozorišta. Dobijao sam i protestna pisma. Jednom sam rekao da ne bih dao 800 miliona #2 program · koji ima Zagrebačko kazalište. A to je onda protumačeno kao da sam re\ kao đa ne bih dao ništa, Mislim da | neke stvari treba subveneionirai. ) Recimo, treba finansirati Klasiku. ı Ali, ako pozorište želi stvarno da se plasira, onda mora ići na ak'usIne \ teme. Pre rata se u Zagrebu davala jedna opereta koju smo išli da gledamo samo zato što js negde u trećem činu bilo političkih viceva Koji su bar na takav način odražavali nešto što je bilo akruelno. I đanas ireba biti aktuelan. Svako ko želi da se plasira, mora da podešava robu prema tržištu. To važi i za ovu oblast.

| Citirano iz razgovora Vladimira || Bakarića sa novinarima „Borbe“, || na dan 6, marta.

MONOLOG SA NACIJOM

NA POČETKU svoje move televi. zijBke serije „Crni. sneg“, humorista. Radivoje Lola. Đukić izjavio je pred očima nekoliko miliona Jugoslovena, da je odlučio da u svojoj seriji obuhvati sve dramske žanrove, sem antidrame, za koju nema afiniteta.

Ako smo đobro shvatili, izgledam, da dobijamo novog „labuda sa Ejivona“, ier je jeđini on bio u stanju da pomiri u svome delu toliko raznorodnih inferesovanja. Poznato je đa je velikom Šekspiru u interpretaciji njegovih dela pomagao mno= so pokojni Garik, dok Radivoje Lola Đukić ima dostojne Gar:kove naslednike u ličnostima Đokice Mi-

· lakovića, zvanog „Međeni“, i Bogića Boškovića. Takođe se sa rađošću pozdravila pojava naše najbolje Antigone, Marije Crmnobori, kao i

| Robespjera, Steve Žigona.

ii Ovo uobičajeno uvodno izlaganje pisca o svome delu, pred emitova-

· nje, trebalo bi da postane običaj i u drugim „međijumima scenskog

- stvarania. Za početak neka naša pozorišta trebalo bi da dozvole piscima drama da pre predstave ispri= čaju publici šta su hteli. Jer, kao što je poznato, publika nije obično ma visini dramatičarevog genija.

Ne znamo samo da li će diskriminacija Radivoja, Lole Đukića · prema antidrami izazvati proteste Jo-

Nastavak na 19. strani

Irena VRKLJAN

i mimo zaspati,

i o% bi brzo ostario, .

REBALO BI se pomopo vratiti u iP sačuvame ma, dn, mrežastog raslinja, okd, u meke šume pomalo uvele SG, sili, po mekoj cesti mimalo PRO woufiti še do Yazmobojm l0,

PO termitskog zdanja meke bivše sobe obojene sadrom, trebalo bi uzeti JBT SEAN samo trag mrmljajuće WmJeseć š potrčati u moć, W zavojite aleje glasa, koji je bio, trebalo bi poći matrag u oblu posudu uspomena.

ine bo Dodu

sve dok. brod me otplovi od one druge obale. brod, u mutnu zemlju sjećanja, i ništa, se naročito tamo ne bi dogođilo, nikakvo veliko otkriće, nikaleva tajna, ipak, netko bi se nasmijao jetko i glasmo, gledajući stave, prašne dopisnhlee od kojih se, kao da su kolač, mrve wzdast, netko bi ofkrio da je postojalo mešto što mi sam nije 2mao, kliupko šećera umjesto nekađašnje svjetiljike,

IZGLEDAŠ OMORNO..

Za pzazız STAMPE

PRINCIP

U ZIVOT

Božidar BOŽOVIĆ

PLENUM Centralnog komiteta SKJ bio je i dalje u centru pažnje naše javnosti. Štampa, i pre we radio i televizija, odužili su svoj dug javnosti punom merom, donoseći ne samo činjenične izveštaje, nego, kroz naslove, prelom i fotografije, a zatim i propratne tektove i komentare, i deo opšteg duha u kome se ođvijao ovai značajni skup koji se u dva maha sastajao da bi što bolje pretresao izuzetno značajnu materiju kojom se bavio.

Obično je, posle ovakvih skupova, ranijih BO» dina nastajao makar i kratki vakuum, period 8ubiranja i razmišljanja, dok bi se u štarapi pojavili: prvi detaljniji članci i komentari, a na terenu sa reči prelazilo na dela. Ovoga puta, mora se istaći, taj period vakuuma nedostaje (hvala bogu da postoje i korisni nedostaci) i štampa, kao ni praktična delatnost među proizvođačima, nije pravila pro>dah za razmišljanje: novine su krcate materijala koji odiše problemima o kojima se i na plenumu diskutovalo. Novinari, profesionalci, vole da im se u ovakvim pril kama nađe pri:ruci nešto što može. da'bostane, makar i na silu, vest dana.. Ovog“puta. su vesti sa udaljenih kontinenata, koliko god inače bile od značaja ili zanimljive, imale nedvosmisleno da pokleknu pred istinskim vestima dana: to je putovanje Predsednika Republike po Srbiji, koje je najbolji od svih mogućih načina da se u žiži istinskog interesovanja građana nađu ne samo dobro plasirani izveštaji vezani za njegovu ličnost, nego i obime informacije o njegovim razgovor:ma na ovom Dputiu, informacije koje su Dpre= pune stvarne suštine. Pod suštinom ovde valja podrazumevafti i taj pojam u njegovom najužem značaju, jer je reč o činjenici da — shodno shva= tanju koje je pobedilo na Plenumu — kod nas pro= izvođač, njegova ličnost i njegovi interesi, pređstavlja jedini cilj i motiv razvitka, i da je konač= no pobedilo shvatanja da je njegova osnovna rad= na organizacija osnovna proizvođačka ćelija, u kojoj se ostvaruje proširena društvena reproduk-

cija. vw

Događaji sami potvrđuju koliko su teze sa Ple= numa realne. Upravo u vreme plenuma pojavilo se više novinskih izveštaja koji to potvrđuju. Jedan od takvih slučajeva je i onaj sa izveštaiem Komisije za društveni nadzor Skupštine Crne Gore. Reč je o zloupotrebama koje su izvršene u ovoj republici oko građevinskog zemljišta u primorskim mestima, upotrebe besplatnog građevin=skog materijala i korišćenja, naopakog, kredita namenjenih za razvoj turizma. Nešto više o tome ovaj list beleži i u svojoj rubrici Petnaest dana. Rečeno je na plenumu, sasvim ispravno, da se sađa ne treba baviti lovom na veštice. to jest istraživati ili izm'šljati ljudima krivice i gde jesu i gde nisu krivi, niti pojedince formalno optuživati za pogrešne poteze učinjene u dobroj veri i nameri. Štampa, međutim, beleži jednodušno da se

_je prosto: neverovatno kakva

. terane da bi sme

u ovom slučaju rađi o — to niko izričito, baš ovim rečima ne kaže, ali se stvari na to svođe postupcima koji su ili na granici, ili čak s onu stranu granice kr:vičnog dela, a da se ipak nikako da „iziđe iz vrzinog kola anonimnosti“ („Politika“, dopisink A. Pušonjić). Bilo bi neumesno ovde štampu optuž:vati za neefikasnost, kad su, očigled= no, neefikasni i za to pozvani organi. Izgleda možda preteran, ali je u svetlosti III plenuma jedino moguć ovaj zaključak: umesto što je zaključeno — kako novinski izveštaji kažu — da se materijali sa pomenute sednice upute Izvršnom komitetu SK Crne Gore, Izvršnom veću, Glavnom odboru SSRN Crne Gore i „drugim političkim forumima u republic:“, bilo bi bolje đa je zakliučeno da se oni obelođane, to jest da se „upute“ radnim ljudima, ukoliko nisu već zreli za upućivanje organima krivičnog gonjenja, *

Prirodno je da o raznim pitanjima pod kapom mebeskom može da bude svakojakih mišlien ja, ali

gu da budu. Jedan prmer od ov ev doneo nam je, u broju od 13. marta OV beogradski neđelini list „Svet“. Pod nasiovom „Nagrada mitovima“, anonimni „Hroničar“ napa= da punom merom dodeljivanje NIN-ove nagrade Ranku Marinkoviću za njegov roman „Kiklop“, lako je taj roman, veli, „neosporno dobar i solidan“, Argumentacija? Pa, prvo, zašto, pita autor, dodeljivati ovakve nagrade ljudima već poznatim i priznatim, „ljudima koji su. pred penzijom“, a o mladima i mlađima, o novim talasima i pojaV isli niti ga je briga“. Dalje: „ko=-

vama niko i ne mi ga može da zan ma, danas i ovde, naša predratna

rnost i grčki mitovi. pogotovu ako su isuviše SVO Oe uBlikiramlM, I ponovo: „Nije li tu zaista cenjenu nagradu mogao da odnese i neki mlađi,

žan romansijer?“ ČOGLO 6Č tiče mitova i mitologije, „Hroničar“, bojim se, knjigu nije shvatio, ako je uopšte bpažljivo čitao; treba li naslov razumeti tako da se na= grade daju mitovima kakav je i onaj o vrednosti književnog dela Ranka Marinkovica: Inače, „iHro» ničar“ je zaista novator. On nam preporučuje liteYaturu koja nije „isuviše izintelektualizirana ne dajući, doduše, svoju definiciju tog pojma, ili bar one druge literature u kojoj ie intelektualno svedeno na manju, neškodljivu meru. A. još je veći novator kad kao kriterijum u literaturi MOC pod brojem jedan, godine starosti pisca, Čin mi se da su sve ove nesuvislosti malo prele da se pojave u listu kakav je „Svet“, osobito u ovakvoj prilici i kad je reč o

” iscu, i OVAA TO sva ostala štampa dočekala je — kao i sva naša javnosti — iskrenim apauzom odluku kojom je NIN-oV žiri zasluženo nagradio jednog od najbolj:h prozaista koje je dala hrvatska i ju-

goslovenska književnost,

Za naše uspomene

neke đavne predđjele

»ršcima, krošanja,

ono se odmaYa u

nepomična bol,

netko bi zaplakao zbog jasmina,

koji više ne raste ma onom stolu,

te niti njega više nema u krotkom, kri, sobe,

ne, ništa se tamo me može dogoditi

što već me mamo,

pa ipak je taj put uvijek malo bolan,

i dok brišem suhu bpelud, sa zaustavljenih satova, vrijeme zarobljeno wu mjima me može da poleti,

ftrošnim, pretincima. tijela,

koje je poharala meka %9atrda,

i ja se okrećem i ovraćam mafYad,

š već sam vrlo daleko, | oaa

bez imalo utjehe za moje ovdašnje perivoje ljepote, kao putnik koji je došao i pokucao na vraia što me bostoje, kao kamen koji još uvijek pada prema dnu neke tvijeke i ne može doseći mjemo korito,

kristalnu, stazi koja bi ga odnijela

do priče o njemu samom,

bez uspomena ja sam, kao ptica u zraku,

samo crno, točka za, daleki odsjaj meba,

'mišljanje?

ŽIVOT OKO NAS

IR I(Rel

Ljubiša MANOJLOVIĆ

Titove reči

„POČELO SB stvarati nepovjerenje prema na. ma komunjstima, kao da više nismo Ono što smo bili. Naprotiv, pokazalo se na ovom Ple. numu, a to će rad komunista u praksi još više dokazati, da smo mi isti kao Što smo bili“.

Mislim da su ove Titove reči, izgovorene na Trećem plenumu CK. SKJ, doista prodrle u suštinu našeg današnjeg društvenog tre. nutka.

Stvar je jednostavna — u Jugoslaviji se bar zna šta je komunista. I, ako želi da se u njega ima poverenja, onaj koji se nazvao komunistom mora mnogo da liči. Biti neskroman, čak gramziv, odvojen ođ životne borbe vad, nika, gvakome je jasno đa je to nešto sup. rotno od komuniste. Pa još ako kao Srbin spo minje maiku hrvatsku, kao Hrvat srpsku, a u oba slučaja slovenačku, u njemu ne bi pre. poznali komuništu ni Vujković i Kosmajac, akamoli čestiti radni narod.

Položaj žena

NA DAN ŽENA u štampi su intervjujšane mnoge žene i objavlieni dugi napisi o njiho> vom (dobrom)položaju. Toga dana objavljena je i vest iz Okružnog suđa u Svetozarevu: „Pi» jan šofer spasao vola, a pregazio grupu žena,"

i

Uvaženi Niko i Ništa

TRAVNIČANIN Marko Zelić, koji stanuje w Kalibunaru — znači li to bunar za ram> — zamolio me da mu javno odgovorim na jedno pitanje.

Pitanje je političko. Zelić, po obrazovanju pravnik (o čemu će svakako više znati Trav» nik), upotrebliava i dosta pravno-političkih izraza. To možda obavezuje na odgovor u sliče nom fonu. Ali sumnjam đa bi tako nešto meni ležalo. Uzimam slobođu đa i samo Zelićevo pitanje (nađam se, ne izneveravajući ga) saop» štim nešto uprošćenije.

Zelić ima utisak da kođ nas ne može Dprodreti jedno mišljenje u koliko ne potiče od kakve ustanove ili foruma. Šta fu može DOjedinac da učini, kako da se probije sa svojim korisnim predlogom? Ako bi rešio da nešto sruši ili ukrađe, lakše bi mu uspelo.

'Zeliću se čini da još može malo (ne mnogol vredeti ako ovakvo zapažanje iznese ugleđan društveni radnik, kakvim mene smetra (hvala mu), 8 «svoju sopstvenu _ MHJOBU sasvim briše („Mene ne bendaiu, jer Sam za institucije i forume njko i ništa“). OH

Pokušaću đa odgovorim. __

Druže Zeliću. vi, m'slim, imate pravo i u isti mah — jako grešite.

Pojedincu nije lako da prodre sa svoim poštenim predlogom, to jie tačno. Ali nije tačno da on nema moći: nema je samo ako ćuti,

Pri svemu, međutim, imajimo u vidu da smo i mi članovi foruma, i to onog naijšireg, Meni ovakvo pripadanje forumu ne smeta i VOleo bih da ne smeta ni vama, druže Zeliću, Jer, na koncu konca, nas ne treba da zanima toliko oblik nego više sadržina. Nama je v8žno da sve izlazi na dobro. A to jie da se mo» raju — baš tako: moraju — uvažavati i naša mišljenja.

Takozvani „niko i ništa“ ovredstavlja neophodan začin. Bez njega život ne bi imao pra• vog ukusa. mirisa i boje. \

Druže Niko i Ništa, dakle, budimo aktivni: dajmo životnoj pozorn'ci ulcus, miris i boju, Tu ulogu ćemo najbolje odigrati bez krute kragne, u odelu kakvo nam jeste: ne;spegla» nom. U svemu tome mi dođemo kao nekakvi klasični proleteri. Član ustanove može nešto i da izgubi, mi nemamo šta, mi možemo sami da dobijemo. :

Naš svetski dinar

DA NEKU STVARI ufančanile osetimo opet nam pomaže pojedinac. U ovom slučaju' Ana Ružaj — osnovna škola, Poturen kod Čaknvta,

Ana Ružaj uzela je kao povod jedan mnj raniil napis u kame sam se zalagao da nam ljudi ne napuštaju đomovinu, đa ne odlaze. Ana se sa mnom slaže. Ali, da bi isterala i n drugo na čistinu, nametnula mi je ovakvu raž” govormu igru: a

— Neka ostanu ovđie,.. Ali, ako osta nu, gđe da zarade devize? |

— Ne razumem, što će im devize!

— Kako, što će im? Eto, koliko je moje mesfo. m»lo, dve trgovačke radnie, a u njiho" vim izlozima piše· „Ovde možete kuniti sVU potrebnu robu za devizna sredđsiva uz 10% por pusta.“ TI još irgnovac prvo trči da usluži onoga koji plaća nemačkim markama. |

Čitatelika Ana na kraju pita:

— A šta će naš dragi dinar? Ne čini li vam se da je na početku svog životnog puta dobio snažnog rivala. Trebalo bi pripaziti na, njeg4. Ta on je još mlad! |

Uzećemo da Ana Ružai nema većeg smisla za pitania ekonom'ie (izvinite, Ana). Ali u ne" nom pitaniu ipak ima dublieg razumevania 4 nešto drugo, o čemu bi isto tako morali da povedu računa ekonomisti. A fo je mwitanje: kako se oseća Čovek sa dinarom u džepu,

Onako, uzgred

DRESIRAJ ti majmune; nemoj satiričare!

%) Predratni policijski agenti specijalizovani oikrivanje komunista,

KNJIŽEVNE NOVINE