Književne novine
TAKO SB „Slučaj Gajšek“ odigrao u slovenačkoj kulturnoj sferi, ipak su njegova suština i pitanja koja se neophodno nameću u vezi s njime šireg, ne samo jugoslovensko socijalističkog, nego i svetskog značaja. Ovo utoliko pre što je slučaj sovjetskih književnika Sinjavskog i Danijela uzvitlao toliko prašine u međunarodnoj kulturnoj areni i što izvođenje italijanskih gimnazijalaca pred sud zbog ideja izloženih · u školskom listu „Komarac“ prevazilazi italijanske okvire i izaziva komentare na stranicama svetske štampe. Zato se iznošenjem slučaja Gajšek pred širu jugoslovensku publiku ne plašimo eventalnog mišljenja da se ovim mešamo u interne stvari slovenačke kulture, tim manje što se nameravamo držati samo hroničarskog iznošenja činjenica bez pretenzija zauzimanja vlastitog stanovišta i uticaja na ma koga i Što opisivanjem ovog slučaja ispunjavamo želju znatnog dela napredne slovenačke, u prvom redu omladinske javnosti.
List ljubljanskih stuđenata „Tribuna“ je u svom 14—15. broju, 19. maja 1965. godine, objavio pesmu „Sveta porodica“ već zapaženog talentovanog pesnika Vladimira Gajšeka, rodom iz Maribora, studenta svetske književnosti u Ljubljani. Pesma je izazvala protest studenata Teološkog fakulteta u Ljubljani, upućen uredništvu „Tribune“, kojim su osuđivali Gajšekov način izražavanja i tvrdili da se ne slaže s osnovnim načelima našeg Ustava koji poštuje i uvažava lično uverenje svakoga građanina. Zatim su tri slovenačka biskupa protiv pesnika podneli prijavu Okružnom javnom fužilaštvu u Ljubljani koje je Gajšeka optužilo zbog Krivičnog dela po čl. 119/III Kriv. zakonika, tj. zbog širenja verske netrpeljivosti. Na javnoj raspravi 25. januara 1966. godine Okru-
Žni sud u Ljubljani, odbacujući odbranu pes-
nika, osudio je Gajšeka na 14 dana zatvora, uslovno za godđinu, dama.
Da bi neupućčeni čitaoci mogli da stvore predstavu o čitavom slučaju, ovde donosimo inkriminisanu pesmu u prevodu za koji, u pogledu tačnosti, snosimo punu odgovornost. Gajšekova pesma glasi: ia
SVETA PORODICA
Sja julsko sumce i u prašini koračaju.
paradni konji i wwiforme
u ritmu marša ljudi odlaze ulicom
Duške svetlucaju,
u memiru vetra vetra
drveća i Yuševina.
u stopama dečaka što jure #a muzikom,
u memiru trave što uzdiže glavu
grozmičavo odlaze
nekud na sve strame
možda i put smrti
put' golemog kamenja grobova
smeju se
plakaće sa psima wu žućkasti mesec
sami i zaboravljeni
Iza kuće je drveni nužnik
drveni mužnik otvorenih, vrata
vrata su išarama kredom,
neko peva psalme
neko mrmlja molitve
možda samo zuje Tube
ne mije to. je ljudski glas
U drvenom mužniku o zarđaloj kuki visi
muškarac oko trideset godina
probodena vrata
po prašnjavom telu mu kyYvu meosušena,
muve zuje' muve zuje
zariaju mu sisaljke u telo
kako je lepo živeti govore
ON samo moli samo moli
dođi bože oče ili spasitelju.
ili sveta djevo marijo ili sveti duše
skinite me s kuke pustite
da bar ljudski umrem,
znam. da ste w kući
pa šta radite što me dođete
oh spasite me
Gologlavi bog otac ga čuje mapolju je ovvraćina kaže
ustane i ode iza kuće
šta veliš čoveče pita ga bezvoljnim glason,
pomozi mi uzdiše obešenmi
meću da prljam, Tuke kaže bog
ljudi su me ionako oteYali
svi mi se podsmevaju
9idi moja bezuba izjeđena usta
frule mi desni mi jesti više me mogu
samo još mogu da pijem
meka te sišu muve mije me briga
ja samo gledam i slušam
prošlo je vreme vreme detinjstva
moja ljubav i sam o boga kakvoj slavi
Peče letnje sunce
čovek se još moli i nada
muve su mu, izgrizle ruke
kako je život slađak. goboyYe
u daljimi megđe dwwačka muzika i oblaci
ma uzvišenom tuđem mebu
on i dalje moli
spasiteij ga čuje i izađe iz kuće
baš me sa ručka dižeš progunđa
ko si me poznajem, te
ko si
oiđim . da ti dosađuju muve
bežte mute bežte
to je sasvim, običan, mučenik
sad vidim
čeka)
da i ja pokušam,
Čovek. ostavi spasitelja ode u kuću
sveti duh, leži na mariji
nečeš roditi sterilizobama si kaže Joj
stari bog otac pYoba da piše besme
senilam je i bolestam
devico liubi svetoga duha
ljubi mu snažni vYat Yuke
volim. te wolim. te volim fe govori
vlažnim glasom,
pa kako je zatim, pita spasitelja
ute |
ZAŠTO JE OSUĐEN JEDAN PESNIK?
LUCAJ ry=pi/a LIVDUNMI|R\ GAJOŠeĆKA
VLADIMIR GAJŠEK
pokrivši se čaršavom
duge joj se kose tako lepo svetle
kao fazamovo perje ma sumcu
dobro odđurati čovek čudeći se što ga
nisu prepoznali
kako to da zaborave obličje spasitelja
šta ono htedoh Yado bih ma paradu Yeče
pusti lude junake ma miru kaže marija
i poljubi svetoga duha
Čovek izađe ma sumce
šeta se, dosađuje se
zatim ode u mračnu crkvu punu svečamosti
među velike stubove i posmatra weliko večno svetlo
JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ bio je verovatno prvi srpski pesnik čije je stihove u prevodu upoznala američka publika XIX veka. Inicijator ove akcije bio je Nikola Tesla, koji je posle jednog srdačnog susreta sa Zmajem u Beogradu 1892. godine, pokušao da prevodi neke njegove pesme na engleski. Svoje nevešte prozne prevode pesama „Tri hajduka”, „Ciganin hvali svoga konja”, „Tajna ljubav” i „Dva sna”, pokazao je svome prijatelju, američkom izdavaču i pesniku Robertu Andervudu Džonsonu, koji je devedesetih godina Uure= đivao njujorški časopis „Senčeri magazin”. Oduševljen ovim pesmama, Džonson ih je prepevao i objavio u majskom broju SsvoB časo= pisa 1894. godine, uporedo sa 'eslinim biografskim člankom o 'Zmaju koji je iste godine Milenko Vesnić preveo i objavio u „Delu”,
Pored primerka časopisa, Džonson je 3. ma= ja poslao Zmaju jedno dosad nepoznato pismo na engleskom (koje se čuva u Narodnoj bi= blioteci u Beograđu), koje u prevodu glasi:
Dragi gospodine,
u irenutku kađa Vam ovo pišem, ne znam da li Vas je moj prijatelj Tesla obavestio o našem zajedničkom frudu da kroz „Senčeri magazin” predstavimo američkoj publici uzorke Vaših izvanrednih pesama. Njegovi prozni pre+ vodi ovih i ostalih pesama pobudili su u meni takvo divljenje, da nisam imao mira dok ih nisam prepevao na engleskom. Ove parafraze (ne usuđujem se da ih nazovem prevodđima) baš su izašle u majskom broju časopisa čije sam Vam primerke poslao. ostavljam Vam i rukopis samih pesama i kratkog uvodnog članka koji je Tesla rado pripremio. Šaljući
Vam ovo, nadam se da nećete osuditi naš po-
duhvat. Što se tiče detalja ovog literarnog rada mislim mog udela — jedva bih se mogao na>
dati da Čete ga odobriti. Svestan sam ozbilj-
nih nedostataka mojih stihova i znam koliko je beznadežno misliti da se Vaše fine misli
mogu precizno prevesti na naš nezgrapni je>.
zik. Ja sam ipak morao da ih prerađim, kako bih našoj publici objektivno predstavio sliku
koju sugerirate. Pa ipak, pored svih defekata
x
ljudi kleče pred oltayem
zo juče za damas ža sutra
čekaju mobo vaskrsenje
a ma beskrajnom, mebu svrkuću lastavice
iz sudskog obrazloženja presude navođimo sledeće činjenice, Pesnik se između ostalož branio i time da pesnik nije dužan da odgovara za svoju pesmu ako je ona umetnički rad i da način pristupanja pesmi ne sme da se profaniše. Pesma se ne sme tumačiti kao politički, filozofski, sociološki itd, izraz. U umetnosti mora da preovlađuje slobodno izražavanje koje istovremeno mora da bude čovečansko i opšte. Pesma kao umetničko delo. kaže Gajšek. ne može da vređa versko uverenje studenata Teološkog fakulteta, biskupa i vernika. Sigurno je da svaki građanin, s obzirom na svoje shvatanje, svoj stav prema svetu i svoje versko ili neversko uverenje pesmu shvaća i interpretira drukčije. Konačno je optuženi Gajšek predlagao đa sud kao veštaka sasluša prof. svetske Kknjiževnosti ma Filozofskom fakultetu u Ljubljani Dušana Pirjevca-Ahaca koji bi dao ekspertizu mjegove pesme. Sud je zauzeo stanovište da Gajšek nije ni tužen ni, osuđen „Zbog svojih pogrešnih pogleda na umetnost“ već „samo zato što je u svojoj pesmi načinom izražavanja otišao toliko daleko da je njime pobuđivao versku netrpeljivost“, U toj je pesmi . na zarđalu kuku u nužniku obešenog muškarca probodena vrata povezao s imenima, izrazima i pojmovima koje u svojem venskom učenju upotrebljava katolička crkva, i to na takav način da time nedvoummo ismejava i sramoti, pa čak i vređa verska osećanja i uverenja koja | se zasnivaju na tim pojmovima. Izrazi „gologlavi bog otac“... „kaže bog vidi moja bezuba izjedena usta, trule desni, ni jesti više ne mogu, samo još mogu da pijem“... „sveti duh leži na Mariji, nećeš roditi, sterilizovana si...“ „stari bog otac proba da piše pesme, senilan je i bolestan“ itd,.. ubedljivo potvrđuju ovaj zaključak suda. Optuženi Gajšek kao student Filozofskog fakulteta je po mišljenju suđa bio pobpuno svestan da će takvim načinom izražavanja izazvati versku netrpeljivost i zato njegova odbrana da delo nije napravio namenno nije ubedljiva. S pravnog gledišta su u postupanju optuženog dati svi znaci krivičnog dela po čl. 119/III Kriv. zakonika. Ovakav zaključak suđa ne bi mogao pokolebati ni veštak kojeg je optuženi predložio, pa je zato njegov predlog i odbačen“,
Na presudu je odmah reagovala „Tribuna“ čije uredništvo smatra da je „Crkva sama u ovo vreme prekršila princip ravnopravnog 1 na međusobnom poštovanju i toleranciji zasnova-
moga Dposredničkog rađa, prodire sjaj Vašeg genija i naši pesnici vide u njemu Apolonov znak. Nađam se da će ovo opravdati moju prenagljenost. aca posebno da se izvinim za slobode koje sam dvaput koristio u Vašoj priči: jedno je neznatna izmena, a drugo prerada.
U „Tri hajduka”, koliko ja razumem, slušalac priče se krsti od straha i groze. To teško može da se prevede na engleski a da se ne izmeni okvir dela. Najpre sam pogresno razumeo prevod gospodina Tesle tako da su se kod mene sami kosturi krstili, a zatim mi se učinilo da se naglašavanjem verske netrpeljivosti i jezovitosti toliko pojačava napetost dramatskog efekta, da sam sa izvesnim opiranjem odlučio da fako ostavim. Vašem narodu, kome nisu potrebna nikakva uputstva o ponašanju hajduka i hrišćana ovo može izgledati suvišno, ali kod naše publike time će se stvoviti neophodna predstava o rasnom i verskom sukobu koji čini srž balade.
Tz sličnih pobuda učinio sam da stari Bidar u „Dva sna” steže handžar na čijem je balčaku ispisana molitva iz Korana. Nađam se da Vam ovo neće izgledati suviše teatralno. Naš
nog dijaloga i u konkretnoj društvemoj situaciji političkim pritiskom postigla optužbu studenia Gajšeka“. Istovremeno je „Tribina“, uz izjava Univerzitetskog odbora Saveza studenata Ju, goslavije i UK. SK Slovenije, donela i opšiy, nije izlaganje A. Jana u kojem autor pore ostalog ovaj slučaj povezuje s mešanjima ka toličke crkve u pitanja slovenačke kulture u prošlosti (kad je ljubljanski biskup 'To; Hren spaljivao protestantske, na slovenačko jeziku pisane knjige, ili kađ je drugi ljubljan. ski biskup Amtun Bonaventura Jeglič Spalia prvo izdanje Cankareve pesničke zbirke „Bro, tike“ itd... Pored toga je javno postavio pita, nje slovenačkom PEN klubu zašto ima rYazu. mevanja za mnoge druge stvari, a za Pitanja ovakve vrste nema interesovanja.
Reagovanje napredne studentske omladine
je podržao i slovenački list „Naši razgledi“, ı
kojem su 12. marta 1966. istupili poznati pri, poveđač Ivan Potrč sa člankom „Tiha pobeda Rklerika“ i pesnik Herman Vogel sa člankom „Protestiram (i bojim se)“. Poanta Potrčevog članka je u sleđećem: „Ne znam kome će sada koristiti ovo glosiranje, ovo naše negodovanje i protest, kad se narodni sud pobrinuo za to da klerici slave svoju tihu pobedu. Kome? 1 zašto? Žalili su se teolozi, žalio Se osvećeni kler, ža, J1ijli su se zbog pesnikove blasfemijske kafarze (a ne zbog nepravilne misli!) — i narodni sud jie osudio. A moram kazati i ovo! Naš društve. ni dogovor, koji treba da osigura trpeljivost prema verskim osećanjima naših ljuđi, nije u Gajšekovom slučaju dobio pravu — Pskladnu potvrdu. Tako se nismo dogovorili“. Ovom set. nom .uzđdahu starog revolucionara i renomira. nog književnika pridružuje se oštrije glosiranje čitavog slučaja dz pera pesnika Hermana Vo. gela koji ističe da se kao stvaralac sada plaši uopšte stvarati, jer nikad niko nije siguran da se neće svojim umetničkim radom nekome za, meriti. _
Gajšekov slučaj je izazvao žive komentare među ljubljanskom omladinom, osobito onom progresivnom i politički zrelijom. Dok kon« zervativnija omladina u čitavom slučaju vidi jačanje moći crkve i time dokazuje da su statistike verskog lista „Družina“ o porastu po. sete crkvama tačne i iz svega toga izvodi lo. gičke zaključke, progresivna omladina želi stvar ftumačiti kao dokaz đa se crkva i vera u sOcijalističkoj Jugoslaviji ne progone kako to još uvek lansiraju reakcionarni krugovi u ino. stranstvu. S druge strane se baš u tome nalazi potvrda Titovih reči na III plenumu CK. SKJ o potrebi budnosti i daljeg boja protiv klasnog protivnika. Zato bismo želeli čuti i mišljenje šire jugoslovenske javnosti, a osobito naših vodećih kulturnih i političkih radnika,
Na samog pesnika presuđa je izazvala đubok utisak: pogodila ga je i smutila, ali nei obeshrabrila. Nelagodno mu je što ga je jedna njegova pesma i nehotično postavila u centar žireg interesovanja, i to ne svojom umetničkom stranom, već elementima koji s umetnošću ne bi smeli imati veze. U tom smislu je autoru ovih redova poslao neke vrste pesničku poslanicu o kojoj ćemo progovoriti, možda, drugom prilikom, A sađa bismo rado čuli mišljenje drugih.
Dr Milan Rakočević
Snežana KIČĆOVIĆ-PEJAKOVIĆ
narod nema foliko mašte kao Vaš i pofrebno mu je očiglednije tretiranje tako delikatne teme.
Osetivši zadovoljstvo koje su mi pružile Vaše pesme, usuđujem se da Vam pošaljem primerak knjižice svojih stihova i molim Vas da mi učinite čast primajući ih.
Izvinjavajući se sada za nedostatke prepe• va koje verujem da nećete pripisati mome Uglednom i dragom prijatelju Tesli, ostajem dragi doktore,
s osobitim poštovanje i odanošću Vaš Robert Andervud Džonson
Odušževljenje kojim odiše pismo ovog skromnog američkog pesnika i vatrenog poklonika Zmajeve poezije, bilo je iskreno i trajno. Džoh” son se u svom docnijem radu vraćao ha nŽnš“ šeg pesnika. U februarskom broju istog časO“ pisa 1895. godine, objavio je svoj pesnički pre vod „Luke Filipova”, a njegova zbirka „Pesme slobodi i druge pesme” (Njujork, 1897) obu hvata i trinaest prevođa Zmajevih pesama. Najzad, zbirka „Pesme” (Njujork, 1908) sadrži ne ke Zmajeve pesme na engleskom. Svi ovi pre pevi rađeni su prema „proznim prevodima Džonsonovog prijatelja Tesle.
Ognjen LAKIĆEVIĆ
PTICA
AO TAČKA u vazduha
o bolna o neprebolna u letu: Kakve sve smove sanjaš kakav mi but crtaš o hoćeš li se vratiti po moju smrt? Otkuda ti tolika hrabrost da menjaš snove kao pravac leta Otkuda tolika toplina u tvome pogledu o besmrima o visino I swnce se okreće oko tvoga oka kako je duboka tvoja misao o Dporazžw Kako uzvišena metafora o letu Ptico mome padu majsličnija zaboravi jutro koje kasni ali me ponovi nijedan, svoj let dok ecituješ moj pad i snimaš moje DonmorTe.
večanm.
DAN
D O PODNE kopam grob | đa dam sahranim. Od podne do moći gradim
spomenik damu da bude
Do bodne iskopam vaku sebi do ramena i mikad veću da ceo dam stane. Noć sažmem u jednu tačku da bude plava kao jedmo dobro znano oko...
Kad kažem: noć: sve zvezde mi kroz glavu prolete.
Do podne kopam gyob da dan sahranim.
Od podne do moći gradim spomenik. jedmom dawu, da bude večanm.