Književne novine

KNJIŽEVNE NOVINE

intervju intervju intervju intervju intervju intervju infervju intervju inte

DRUŽE DUDAŠ, vi ćete boraviti u Jugoslaviji tri meseca, kao gost Komisije za kulturne veze sa ihostranstvom, Saveza prevodilaca. Šta vas posebho interesuje u našoj književnosti i šta biste voleli za to vreme da upoznate?

VRLO MI JE DRAGO što sam se mogao odazvati ovom pozivu, jer ću ovako biti u mogućnosti da na izvoru upoznam savremenu jugoslovensku literaturu.

POZNATO NAM JE da ste vi u Mađarskoj jedan od najrevnoshijih prevodilaca naše literature. Šta vas ili ko vas posebho interesuje u toj književnosti?

PRE SVEGA LIRIKA, i to savremena jugoslovenska lirika. Kako sam za razne antologijske izbore prevodio brojne vaše liričare imam dosta širok uvid u zbivanja u vašoj poeziji, no taj krug poznanstva želeo bih da proširim i da produbim i ličnim kontaktima, kao i najnovijim ostvarenjima jugoslovenskih liričara, među ostalima, Miodraga Pavlovića, Stevana Raičkovića, Tanasija ladenovića, Ivana V. Lalića (od koga sam ponajviše preveo), Dragana Kolundžije i drugih, a iz hrvatske poezije Goloba, Danijela Dragojevića, Mihaljća, Gotovca. Jasno, sem njih želim da upoznam i pesnike koji su mi dosad bili manje poznati i nedovoljno pristupačni zbog jezičkih poteš-

PREVODIOCI...

Nastavak sa 9. strane

radnja, rad izvan kulturnih centara, itd.), usled svog potpunog ili, bar, krajnjeg siromaštva. Pomoć koju dobijaju od zajednice sporadična je i potpuno neadekvatna troškovima. Zato je Skupština posvetila veliku pažnju potrebi razrade izvesnih samodoprinosnih mehanizama, ko ji bi koliko-toliko olakšali finansijske tegobe Saveza.

Nimalo bolje nije ni stanje u oblasti moralnih prava prevodilaca, kao autora umetničkih dela. Sve češće se dešava da se u odnosu prema prevodiocima krše osnovni stavovi Zakona o autorskom pravu (da se knjige, na primer, preštampavanju bez prethodnog sporazuma, ilegalno), kao i da se prevodiocima uskraćuju druga osnovna, pa čak ı neka ustavna prava — Ppravo uvida u proces proizvodnje (knjige ili drugog autorskog dela), u finansijsko stanje Pposla, tiraž, lagersku zalihu, itd., pravo neposredmog uticaja na formiranje izdavačke i opšte kulturne poltike, i tome slično, Poseban ic i potpuno nerešen — problem predstavljenosti prevodilačkog staleža u organima samoupravljania i drugim organima korisnika prevoda.

Napose je primećeno odsustvo društvenog priznanja prevodilačkog rada. Nije, na primer, poznat nijedan slučaj da je prevodilac kao takav dobio od zajednice na korišćenje stan,a broj nagrada i drugih društvenih priznanja koje su prevodioci Jugoslavije primili u smešnoj je nesrazmeri sa vrednošću njihovih ostvarenja i količinskim učešćem njihova rada u kulturnom životu zemlje (prevedena dela, primera radi, čine oko 800 naslov& objavljenih knjiga i oko 75% repertoara jugoslovenskih pozorišta; o mestu i ulozi prevoda u štampi, na radiju i televiziji bolje je i ne govoriti). Mađa je u nekim republikama — Bosni i Hercegovini i Sloveniji (a pokatkad i u drugima) — bilo nekih uzornih primera društvenog nagrađivanja i priznavanja, značaj ı obim prevodilačkog rada obično se grubo previđaju ili zanemaruju u svim našim sredinama, a naročito u našim najvećim kulturnim centrima — Beogradu i Zagrebu. Usled toga će i Savez i republička udruženja preduzeti energične mere da se »nagrade za književnost i prevodilaštvo« razdvoje, ı da se prevodiocima pruže i drugi oblici društvenog priznanja, te omogući stalno i valjano predstavništvo u Žirijima, savetima i formama društvenog upravljanja.' Konačno, na Skupštini je zaključeno da je tokom predstojeće tri godine — do sledeće Skupštine, koja će se održati u Prištini — nu. žno sprovesti neke značajne izmene u Statutu Saveza, a možda i u njegovu sklopu. Rečene izmene fiču se usklađivanja Statuta i sklopa Saveza sa novim društvenim kretanjima, shodno opštem kursu temeljne ili dalje demokratizacije društva u celini, a naročito saveznih Oorgana i instituciia. Jedan od ključnih momenata tih izmena biće pitanje predstavljenosti pojedinih republičkih udruženja u upravi Saveza, kako bi se svim društvima omogućilo podjednako ulicanje na formiranje njegove politike.

_Valia posebno pomenuti da je u povodu i uoči Skupštine formirana Vojvođanska sekcija Udruženja književnih prevodilaca Srbije, čiji je osnovni cili unapređivanje prevodilaštva u toj našoj sredini bogate kulturne tradicije; uvereni smo da će ta sekcija s obzirom na višeiezičnost sredine — bitno doprineti poboljšanju vrlo nezadovoliavajuće situacije prevodilaštva u odnosu prema nacionalnim maniinama. Skupštine, koja će se održati u Prištini — nulošu N. Đuriću, jednom od najvećih srpskih prevodilaca, oda majviše priznanje Saveza za plodonosan rad u toku više decenija. Zasedanje je završeno izborom nove uprave, koja je, konstituisavši se, poverila dužnost predsednika Saveza dr. Slobodanu A, Jovanoviću.

Aleksandar. I. Spasič

a e rose a rice aas ese y ya re rane Neifte arez nrGiperifPG ip erryremu ara auera iri r ru ye er rei rrrza er Omar una iteraNoi

prevodenju

koća; ovde misilm na slovenačke i makedonske liričare.

VI SVE UPRAVO dovršili prevod Lalićevog romana »Lelejska gora«, što mam dokazuje da se vaše ihteresovahje me svodi samo na poeztju.

POSEBNO ME RADUJE što sam ja preveo Mihaila Lalića, pošto ga smatram jednom od

najznačajnijih ličnosti savremene jugosloven-

ske proze. Po meni, »Lelejska gora« je sinteza svih književnih kvaliteta tog vašeg velikana, kvaliteta koji su prisutni i u ostalim njegovim delima, no koja u ovom remek-delu dolaze do potpunog izražaja. Mišljenja sam da će iz tog romana mađarska čitalačka publika naslutiti više iz zamršenog kompleksa događaja za vreme NOB-a, nego iz svih dosad prevedenih jugoslovenskih romana koji se odnose na to razdoblje.

KOJE STE ROMANE dosad preveli iz Savrćmene jugoslovenske književnosti? ı

DA NAVEDEM SAMO NEKE, od njih: Ćošićeve »Korene«, Davičov roman »Beton i svici«, »Usamljenike« od Šegedina, Konstantinovićev roman »Čisti i prljavi«, a sada prevodim »Baštu, pepeo« Danila Kiša.

OVAJ BOGAT prevodilački bilans, čak i Oovdko fragmentarno, pokazuje da je vaše intere-

sovanje za jugoslovensku književnost počelo još ranije. ;

DA, VEĆ KAO STUDENT počeo sam da prevodim „iz „jugoslovenske lirike: Dučićeve »Plave legende«, Krležu, Tina Ujevića, Krkleca i druge, a posle oslobođenia dao sam Pprevode Krležine dramske trilogije (»Gospoda Glembajevi» — »Leda« — »U agoniji«), kao i Nušića, Obrenovića, Lebovića, Ivaniševića i

Bazgovor sa

Kalmanom Dudašem

intervju intervju intervju intervju

drugih dramskih pisaca. Pošto i interes peštanskih. pozorišta za jugoslovensku dramu izuzetno snažan, naročito posle uspeha Krležinih komada na peštanskim scenama, želim da svoj boravak kod vas iskoristim da bih pobliže upoznao dramsku produkciju vaših savremenih

autora.

BEZ SUMNJE, vi biste mogli da preporučite pažnji naših izdavača neka dela za koja smatrate da bi mogla da reprezentuju savrehenu mađarsku literatu?rti.

MIŠLJENJA SAM da bi prevodi iz lirike Lajoša Kašaka, Đule Ilješa, Milana Fišta mogli isto tako da zainteresuju jugoslovenske čitaoce kao što je to bio slučaj i sa izborom iz li. rike Šandora Vereša koji ie tu nedavno izišao u izdanju novosadskog »Foruma«, u prevodu Karolja Ača i Ivana V. Lalića. Od mlađih mađarskih liričara, smatram interesantnim pojave Ferenca Juhasa, Lasla Nađa, Mihaija Vacija, Gabora Garaija, Mihalja Ladanjija. Ne znam kakvu će sliku pružiti o savremenoj mađarskoj lirici antologija koju upravo sprema »Nolit«, no ona će u svakom slučaju ispuniti prazninu koja je vladala u toj oblasti.

POSEBNO NAS INTERESUJE stahje u mađarskoj prozi koja je, barem što se tiče dela mladih i majmlađih autora, manje poznala našoj čitalačkoj publici nego i sama lirika.

IMATE PRAVO. Sem Magde Sabo, koja je i prevođena, mlađa generacija proznih pisaca jedva da je poznata kod vas, premda tu ima nekoliko talentovanih pisaca. Da spomenem tek neka imena: Ferenc Šanta, Lajoš Galamboš, Laslo Kamondi, Karolj Sakonji, Berta Buču.

Razgovor vodio D. K.

zoki DANA

Nastavak sa 2. strane

dan od majboljih i najuglednijih prosvetnih zavoda u južnoj Ugarskoj. Kroz 175 godina rada kroz nju su prošle hiljade i hiljade učenika i ona je dugi niz godina predstavliala neku vrstu i Pprosvetnog i patriotskog zavoda iz koga su svake godinc kretali u svet mladići i devojke nadojeni ne samo ljubavlju prema nauci nego i ispunjeni iskrenom željom da se bez rezerve posvete radu koji će biti. koristan čitavom našem mnarodu. Iz ove škole izišle su desetine i desetine pisaca, naučnika, političara, javnih i društvenih radnika koji su u životu svoje zemlje, ne fako retko, igrali vrlo značajnu ulogu. I onda kada su već davno zaboravili školu i školske dane, svi oni koji su iz karlovačke gimnazije izišli — celog života su sa ponosom govorili da su bili karlovački đaci.

Kroz 175 godina svoga postojanja karlovačka gimnazija je Dprestala da bude obična škola kakvih danas ima na. stotine i stotine Širom naše zemlje. Ona je postala institucija kojom se možemo, sa mnogo razloga, ponositi i zato Dproslava karlovačke gimnazije nije samo jubilej jedne stare škole, već i datum značajan za čitavu našu kulturu.

BLAGO OSKARU

POZNATI PESNIK Oskar D. čuven je po svojim raznovrsnim odama, između ostalog. Sada je i on dobio svoga »odadžiju«. U »Mladosti« od 5. oktobra ove godine Dragiša Ra:· dosavljević objavio je sledeće sočinenije: OSKAR DAVIČO

Grom

zapetljan među vazđusima Cvet koji se smislom množi sa .

prostorom oduzima,

Naučio momak računicu!

PRAZNIK »MLADOSTI«

NAVRŠILO SE DESET GODINA od dana kada se pojavio prvi broj »Mladosti«, list omladine Jugosla-

vije. Od 10. oktobra 1956. godine

pa do danas »Mladost« je stekla ugledno mesto u našem društvu i svojim smelim i nekonvencionalnim tretiranjem problema, ne samo omladine i mladih, dobila veliki broj čitalaca. Deset godišta

»Mladosti« sadrže bogate materija. 'le o našem javnom i društvenom

životu u minulom periodu, »skicu

. za desetogodišnju biografiju mlade generaćije« i građu za društvenu .

istoriju protekle decenije.

Redakcija »Mladosti« nikada se nije ustezala da problemima koji su na dnevnom redu otvoreno Dpogleda u oči i danas, kada se otvoreno rašpravlja o mnogim greškama, slabostima i deformacijama. Ovaj list se nalazi među onima koji najsmelije i najhrabrije Pprimenjuju nove koncepcije društvene kritike.

»EKSPRESOVA« BEBA

SAZNAJE SE da je, uprkos hronmičnom kaskanju za »Večernjim novostima«, tiraž drugog beogradskog večernjeg lista »Ekspres politikee ove nedelje naglo skočio otkako je· ovaj list počeo da objavljuje, u svojoj nedeljnoi (opet u zakašnjenju) reviji, najznačajniji i najblistaviji literarni tekst koji se od rata na ovamo pojavio u našoj sredini — memoare čuvene filmske zvezde Desanke Lončar. U konkurentskoj trci oko prava objavljivanja ovog neponovljivog memoarskog dela »Ekspres« je odneo pobedu kojom. je zapanjio sve čitaoce svoga lista.

· Čestitamo!

PIJANI SLAGAČI

NEDAVNO SE. POJAVIO prvi broj obnovljenog časopisa »Polete koji je sve svoje čitaoce iznenadio »smelošću« i »nekonvencionalnošću« preloma. Pun ispremeštanih naslova, rečenica koje počinju malim slovom, besmislenih belina, »Polet« je hteo da iznenadi i šokira sve one koji o novinarstvu i grafičkoj OPpremi listova imaju »tradicionalistička« i »konzervativna« shvatanja. Sve što je »Polet« prezentirao SVOjim čitaocima, pre tridesetak-četrdesetak godina prezentirala je recvijalna štampa na Zapadu svojim čitaocima. Iako list mladih, »Polete kasni za vremenom dobrih četrđeset godina kada je u pitanju grafička oprema. lista, jer kopira ekscese u grafici a ne ono što je odista savremeno i moderno.

Dosad se znalo, dođuše samo u |

kinematografiji, za takozvane »pijane kadrove«..»Polete, međutim, nastoji da nas uveri da postoji i »pijani prelom«. |

STUDENTSKE NEVOLJE

»STUDENT- u broju od 4. oktobra donosi otvoreno. pismo redakcije direktoru Fonda za školstvo Soci ialističke Republike Srbije Dobrivoju Miletiću povodom njegove izjave da ove godine neće biti sredstava'za izgradnju paviljona .movog studentskog: doma kod Pančevačkog mosta u Beogradu. U pismu

se ističe da je ova izjava izazvala opravdano negodovanje među studentima i podvlači se da su sredstva namenjena studetskom domu otišla na drugu stranu i u svrhe koje su verovatno manje korisne no što su to studentski domovi.

Šta se upravo dogodilo? Upravni odbor Fonda za školstvo doneo ic na svojoj sednici od 5. jula 1966. godine odluku da se za izgradnju studentskog doma kod Pančevačkog mosta dodeli 300. miliona starih dinara i da se s izgradnjom otpočne u 1966. godini. Međutim, preko leta »ispostavilo se« da nema para i studenti su prepušteni na milost i nemilost čitavog niza cksploatatora koji ih svakog meseca pljačkaju naplaćujući im za sobc i do 40.000 starih dinara.

Ostaje nekoliko stvari da se raspravi. Prvo, na osnovu čega je dodeljena studentima pomoć ako para nije bilo i koji novac je bio predviđen za pomoć pri izgradnji studentskih domova? I druga, kud su otišle pare koje su bile namenjene izgradnji studentskog doma? Stadion »Crvene zvezde« jeo je go· dinama dobar deo beogradskog stambenog fonda. Trebalo bi sada pronaći onoga ko jede studentske fondove.

Napomena: u »Studentu« od 11. oktobra 1966. Dobrivoje Miletić nije odgovorio na otvoreno pismo kojc mu je upućeno.

PRIPOSLANO

WYY380 A 3WO3H 3HYVO4YH

OVO SB FILIP. VIŠNJIĆ PREVRNUO U GROBU. ZAŠTO? ČITAJ TEKST!

OD POč. FILIPA VIŠNJIĆA, narodnog guslara (bližu adresu i broj lične karte nije naveo) naša redakcija dobila je pismo, u desetercu, koje, na žalost, zbog epske opširnosti nismo u mogućnosti da štampamo (a i zbog nekih narodnih izraza koji se i danas koriste samo u usmenoj književnosti). Smatramo ipak svojom obavezom i prema njemu, i prema čitalačkoj publici, da saopštimo predmet tog pisma. Poč. Višnjić je čuo od poznanika, a budući slep nije u mogućnosti da to i lično proveri, da je njegov portret u jednom velikom jugoslovenskom listu objavljen uz tekst koji, tobož, iz njegovih usta izlazi, a koji glasi: »Ni plenumi više nisu kao što su negda bili«. Koliko on poznaje zbivanja u svojoj đedovini otkako je napustio, to bi bio komentar na neke sađašnje skupove narodnih gla-

ODMAH PO PRIMITKU

vara, a sam stih (on kaže i nešto na račun samog stiha, ali ćemo preko toga preći jer nije značajno za suštinu) je parafraza (on veli: sprdnja) neke kojekakve (...... ) sevdalijske i meraklijske žalopojke koju su kukale (neke izraze i ovde moramo da izostavimo, jer ni posle najnovijih proznih i dramskih priloga našoj literaturi ne mislimo da su za javnost pogodni) i pevaljke po Bosni, a ne on koji je uz gusle gudio o slavi i junacima.

Nadamo se da će Višnjićevi Dpoznanici da mu pročitaju i ovu našu belešku, pa želimo da mu i ovim putem iskažemo osobito poštovanje redakcije.

KOME PRIPADA SLAVA

»Borbe« od 23. septembra Semjuel Beket, kako se saznaje, podneo je redovnom pariskom sudu zahtev da ovo nepristrasno telo ustanovi ko je autor poznate mono-drame »Poslednja vrpca« — Semjuel Beket ili Bertold Breht. Sve do 23. septembra (tog istorijskog datuma) čovečanstvo je živelo u blaženoj iluziji da je Beket pisac ovog teksta. Toga dana anonimni novinar »Borbe«, u okviru pregleda radio i TV programa, argumentovano je sledećim tekstom dokazao da slava pripada Bertolđu Brehtu:

BREHT NA MALOM EKRANU

Kazališni izraz Bertolđa Brehta uvijek je pobuđivao interes kod velikog broja gledalaca, Njegova razbijena dramaturgija ni-

kada nije mogla da sroza njegovu filozofiju i učini je nerazumljivom i neživotnom. Česti gost kazališnih scena Breht je rijedak gost na televiziji, a otuda i dragocjeniji i zanimljiviji nego i jedan drugi dramski pisac. Stuđio Zagreb nam je omogućio da idućeg tjedna vidimo Brehtovo djelo »Po• sljednja vrpca« u kome.se pojavljuje svega jedna ličnost. Režiser Zvonimir Bajsić da bi na mali ekran transplatirao svijet Breh“ tovih vizija, glavnu ulogu u »Posljednjoi vrpci« povjerio je poznatom zagrebačkom. Svakako što će jedno veče u određenom vremenskom samo jedna

dramskom glumcu Sven Lasti.

rasponu programa da ispuni ličnost vrlo je zanimljivo, bilo kao ekspćYriment, a i kao poseban umjetnički đoživljaj, koji uvijek pruža susret sa izvanred• wim aumjetnikom Sven Lastom. Na slici Sven Lasta u TV drami »Posljednja vrpca« Bertolda Brehta.

Slava, ipak, pripada »Borbi«.

ZA DECU VITETNAMA

ISTAKNUTI SARATEVSKI KNJI ŽEVNIK Vladimir Ččerkez, koji se u movije vreme počeo baviti i sli: karstvom. otvorio je ovih dana u Saraievu izložbu svojih slika, Cilič vi ove izložbe su prevashodno humanifarni: čist orihod sa izložbe Čerkez je namenio deci koja su iž gubila roditelje u vijetnamskom ratu.

aaa iranu irr renee i arapi aıizi aa sie e — UK KOMP" xi ama ta =P 4 047 i razara i htre:rr:2– reverse Ve NOes are rum i Lp Nr oan ee raje eure ei Ca

Glavni i adgovorni urednik Tamnasile Mlađenović. Sekretar ređakcile Bogđan A. Popović Tehničkn-umetnička oprema Dragomir Dimitrijević. Redakcioni odbor: Božidar Božović Mom. Kapor, Dragan Molundžila Velimir T.ukić Aleksandar Petrov. Predrag Protić. Dušan Puvačić Vladimir Rozić Pavle Stefanović. Kosta Timotilević 1 Petar Volk. Tviist izlazi svake druge subife Potedini

primernk 50 marm !5C dinara» G.wiičnla Dretplata 10 novih dinar (i 000 starih dinara) polugodišnia 5 novih dinara preduzeće „Kujiževne novine“, Beograd, Francuska 7, Telefuni: 627-286 (redakciia) 1 626-020 (komercijalno odeljenje

»Glas«, Beograd, Vlajkovićeva 8

(500 starih dimara) Za inostranstvo dvostruko. List izdaje Noavinsk+ i 1avačko i administracija). Rukopisi se ne vraćaju, Tekući račun broj 601-1-208. Štampa