Književne novine

' tribine

i

LIST ZA KNJIŽEVNOST UMETNOST | DRUŠTVENA PITANJA

IMUIM/CNRJCI (IIIJIMA} Id UMI

DANA

_ ~~~ |

OSAMNAESTOG FEBRUARA ovc #0dine navršiće se dvadeset godina. od izlaska prvog broja »Književnih novima«. Pokrenuo ih je, tada, Savez Književnika Jugoslavije i poverio nihovo uređivanje Jovanu Popoviću i Milanu Dedincu. Prvi urednici su već tada odredili osnovne principe kojih su se »Književne novine« pridržavale tokom proteklih dvadeset godina. Osnovna

mamena lista je bila da prati zbivanja

u našem kulturnom životu i da okupi oko sebe što veći broj saradnika iz svih naših republika. Svi oni koji se bave kulturnom problematikom, bez obzira na njihove orijentacije i sredine u kojima deluju, imali su u »Književnim novinama« svoju tribinu i svO-

je glasilo. Sa izuzetkom jedne godine,.

od septembra 1951. do njihovog rivremenog obustavljanja, oktobra 1952, »Književne novine« su se trudile da budu tribina sa koje se mogu čuti i

protivurečna mišljenja i da se na nji-.

hovim stranicama. oseti prisustvo PDi-

·saca različitih književnih orijentacija

i literarnih opredeljenia. Razume se,

'da je vreme koje protiče donosilo nove potrebe i da jc zadatak različitih : redakcija bio da prate i ta nova Kre-

tanja. Ali, osnovni princip otvorene i opštejugoslovenskog. glasila ostao je kao neka vrsta ideje vodilje ı do današ neokrnjen. Takva politika uurodila ie dvema posledicama. Prva je da gotovo:ne postoji jugoslovenski Dpisac, od mlasa i ugleda, koga »Književ ne novine« ne beleže kao svoga saradnika; druga je da se čitava

nih, pozorišnih, i likovnih kritičara

prvi put javila na stranicama našep

lista. Dvadeset godina postojanja jednoga

leiadia mladih pesnika, pripovedača, Kknjižev- ,

lista, u sređini u kojoj se kontinuiteti ·

relativno teško održavaju, samo sobom

dosta znači. Nije mali broj naših knji- :

ževnih listova i časopisa koji su se, u-

prkos značajnim saradnicima i pozi.

tivnoj istorijskoj ulozi koju su odigrali, ugasili posle godinu-dve izlaženja ili čak i posle nekoliko brojeva. Dvadesetogodišnje prisustvo. »Književnih novina« u našoj sredini moralo je, zato, da ostavi izvestan trag. Razume se, da nije stvar »Književnih novina« da daju ocene rezultata svoga delovanja u našoj sredini. U toku proteklih dvadeset godina menjale su se mnoge stvari oko nas, pa se menjala i fizionomija »Književnih novina«. Otkad su obnovljene, na godišnioj skupštini Udruženja književnika Srbije 1954. godine, ı njihovo uređivanje od strane Udruženja povereno Tanasiju Mladenoviću i Djuzi Radoviću, »Književne movine« su promenile dosta urednika od kojih je svaki, prema svojim shvatanjima i opredceljenjima, uvodio ponešto novo

i prilagođavao list potrebama vremc- ·

na. Ne ograničavajući se nikada samo .

na usku kulturnu problematiku, prateći zbivanja u svim našim kulturnim centrima i negujući podjednak odnos prc-

ma svim našim nacionalnim kultura-.

ma, naš list je na taj način želeo, 1 ŽUli, da bude glasilo javnih radnika iz cele Jugoslavije. Nekada je ta saradnja bila intenzivnija, nekada manie in· tenzivna, ali je uvek postojala. Nekc zajedničke akcije, koje su pokretali udruženi »Telegram«, »Odjek« i »Knjiživne nmovine« samo su Jedan u mizu primera takvog delovanja.

Od osnivanja do danas »Književne novine« su uređivali Jovan Popović ı Milan Dedinac (1948—1949), Jovan Popović sa redakcijskim kolegijumom (1040—1950), Dušan Kostić (1951), Milan Bogdanović i Skender Kulenović (1951 — 1952), Tanasije Mladenović (1954), Risto Tošović (od sredin» 1954 —. 1957), Dušan Matić (od 1957—1959), Čedomir Minderović (1959—1061), Tanasije Mladenović (1961 — danas). Kao potpisani urednici, list su vodili i Marijan Jurković, Djuza Radović, Miloš 1. Bandić-·i Predrag Palavestra. U tom periodu “Kroz redakciiski kolepijum »Književnih novina« prošlo jc preko sedamdeset književnika, slikara, novinara, naučnika, i ostalih javnih radnika. Izmećdn ostalih, članovi rednkciiskog kolepiiuma našeg lista su bili Alaksandar Vučo, Petar Šegedin, Isak Samobkovlija, foža Horvat, Dimitar Mi trev, Fran Albreht, Jovan Boškovski, Slavko Janevski, Viekoslav Kaleb, Oto

Bihalii Merin, Peđa Milosnvliević,.A- ·

leksa 'Ćelebonović, Zoran Gluščević, Vicko Raspor, dr Mihajlo Marković,

O

Univepsito? oogetogaz ĐeoZčĐuloevavč #&..

+,

Eli Finci, Vladimir Stamenković, dr Milan Damijanović, Radomir Konstantinović, Miodrag Pavlović, Ivan Potrč, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojanović Sip, Izet Sarajlić, Vlatko Pavletić, Slavko Mihalič, Kosta Timotijević, dr kajko Tomović, i mnogi drugi. Sigurno

je da je njihovo učešće u radu redak- · cije dosta uticalo na fizionomiju lista

i da doprinos svakog od njih zaslužuje određeno priznanje.

Redakcija se, kao što se vidi, povrcmeno obnavljala, menjala. se i osvežavala novim članovima. Tako je i ovih, dana izvršena još jedna reorganizaciia. Novi članovi redakcije postali su istaknuti pisci mlađe generacije Branimir Šćepnnović, Mirko Kovač, Radomir Smiljanić, Borislav Pekić i

dramski pisac Djorđe Lebović. A po'

= NOVINE

Cena primerku 50 para (50 dinara)

LAZAR VOZAREVIĆ: CRTEZ.

svojoj želji redakciju su napustili Vulimir Lukić, Aleksandar Petrov i Vladimir Rozić.

Delovahje »Književnih novina« u lOku ovih dvadeset godina izazvalo je, i izaziva, ,r različite komentare i ocenc. Neke akcije imale su, punu podršku

· Javnosti, druge su bilc propraćene 'kritičkim komentarima. Kao što su »Knji-

ževne novine« podržavale različite aAkcije drugih listova, ili se upuštale u polemiku sa shvatanjima sa kojima sc nc slažu, tako. su ı drugi listovi podržavali »Književne novine« ili polemisali s njima. Naši čitaoci su često davali

ocene bilo lista u celini, bilo pojedinih Yubrika ili priloga. T pohvale i kritičke primedbe naših čitalaca bile su vedak

ciji dragocene; usled toga, ona-je uvek želela da održava što prisniji kontakt

x

je}

sa njima. Gotovo svakodnevno rcdakcija »Književnih novina« prima pisma čitalaca iz cele zemlje. Neka od njih su objavljena, druga čekaju da dodu

„na red. ||

· Obeležavajući dvadesvetogodićnjicu izlaženja, »Književne novinc« žele da stupce lista otvore i svojim ćitaocim: u većoj meri nego Što su fo do sada činile. Već od idućep broja poč-ćeno

'da objavljujemo odgovore naših ćiln-"

laca, njihova mišljenja, sugestije i kritičke primedbe. Pitanja nisu prccizno formulisana da bi se čitaocima ostavila puna sloboda davanja mišljv.

nja i da bi odgovori bili što raznovi-

sniji. Potrebno jc saznati od naših či. talaca šta, nairadjie Čitaju u nošem.|istu, šta im se u »Književnim nWnvina· ma« svida, Šta nam zameraju i kakve

BEOGRAD, 6. JANUAR 198. ·

ML

720

Godina XX Nova serija Broj 318

+

List izlazi svake druge subote .

sugestije daju, da bi njihov i naš list izgledao. bolje nego što izgleda. Zbog toga ih molimo da se u što većem broju odazovu našem pozivu. ' Možda bi bilo bolje da je redakcija »Književnih novina« raspisala konkurs povodom dvadesetogodišnjice lista i najkorisnije sugestije čitalaca nagradila novčanin nagradama. Ali, na žalost, »Književne novme« misu u mogućnosti da to u ovom trenutku učine. Više od jedne trećine troškova oko izdavanja lista snosi NIP »Književne novine«, autodotirajući list prihodom iz ostalih delatnosti. Zbog toga će odgovori kojt budu štampani biti samo honorisani po uobičajenim normama. Pored poziva na anketu, upućenog našim čitaocima, »Književne novine« nameravaju, ukoliko se pokaže da za to postoje materijalne mogućnosti, da organizuju i jedan razgovor naših saradnika, čitalaca, prijatelja, javnih 1 političkih radnika o našem listu. Iz jednog: takvog razgovora, u kome Će. sc, očekujemo, povesti otvorena i kritički orijentisana razmena mišljenja, redakcija »Književnih novina« moći će da izvuče određene zaključke. Takav jedan razgovor bice, upravo u OVO Vreme polemika i diskusija oko »Književnih novina«, nesumnjivo koristan i višestruko zanimljiv. U jednoj drugarskoj atmosferi, gde će se dobronamenrnost i poštovanje tuđeg, suprotnog, mišljenja unapred podrazumevati, moći će da se otklone mnogi nepotrebni nesporazumi i komstatuju rezultati i promašaji redakcije »Književnih movina«. y S tim i takvim mislima i nadama »Književne novine« ulaze u svoju jubilarnu godinu, očekujući u svojim nastojanjima pomoć i razumevanje našć javnosti,

ZABLUDE, MRTVIH I ŽIVIH .

U »BORBI« je ovih dana okončana neprijatna polemika povodom komentara tog lista »Posle pola veka«. Ova polemika nije mogla, naravno, da donese promenu istorijskih, naučnih, činjenica, već samo neke druge Dposledice. I posle izmenjenih mišljenja, ı datih argumcnata i protivargumenata, »Borba« je u svom zaključnoni komentaru ostala pri mišljenju da »Pregled srpske književnosti« Pavla Popovića, »u kome provejavaju određenc šovinističke tendencije i sumnjivi književno-Istorijski i estetski Kkriterijumi« nije Irebalo da sc vrati na spisak preporučenog obaveznog štiva za sludente jugvoslovenske književnosti (uostalom, ! nije vraćen). Neki su učesnici polemikc zamerili listu što nije zauzeo isti slav i prema drugim knjigama sa iste liste, a sa sličnim manama. No to nije bitno. Nama se ćini da stav »Borbe«, ne prema ovoj ili drugim knjigama sa pledišta njihovog sadržaja, nego Ppremia tretiranju tih knjiga, nije opravdan. Ma prvom mestu, laj stav znači apsolutno nepoverenic prema mladim liudima koji su rešili da studiraju jugoslovenske Književnosti i prema njihovim nastavnicima. Na drupom., zaista je nejasno kakav bi to bio prolcsor književnosti koji, kad je reč o dubrovačkoi mnjiževnosti, ne bi oročitao, pored ostalog, i Popovića ı Kombola. Na trećem, taj stav je nedosledan, jer postoji Čitav niz, gotovo beskrajan, knjiga iz oblasti kniiževnosti, kao i iz drugih naučnih disciplina, čije idujc i sudovc, iz raznih razloga, mi danas ne možemo da prihvatimo, delimicno ili UODŠIĆ, a koje su apsolutnu neconhocdnc onima koji žele da studiraju tc disci-

pline, a ponekad, i pored svih svojih

mana, ideloo neprihvatljivih stavova, nacionalističkih · zastranjivanja' td. predstavljaju i istinsku vrednost, Lnko bi bilo, iz istih razloga, studentima skimuti sa spiska knjiga koje treba obaVezno da pročilaju i neka ela Mvrka, i Skevlića,i Stoiana Novakovića, | Bogdama Popovića, i tako redom — *amo što bi te značilo da penocracije profe-

sora, osin što bi bile lišene nekih vre-

dnosti. ostanu slepe pred činjenicom da se, kroz istoriju. nije uvek i u sVemu mislilo ·kao.danas:; primere iz, .Fecimo, filosofije ili fizike i da ne navodimo. i | Smatpmo, suprotno nekim' drugim mišlienjima, da nije neumesno ovakve teme iavno raspravliati ipri Čemu suštinu naučnih pitanja, naravno, treba da. naucnim | metodama raspravljaju oni koji su za to znanjem opremljeni), ali nam sc čini da je polemika, nočetnim komontarom, dobila ton koji nije wa mostu i na koji su se, iskreno i s nravom, požalili neki učesnici polemike. počev od Volikhora: Glieorića, Ontužiti, i tona ovakvoj osnovi i nebiranim Nastavak na 2, sltani % ki

Šo e Aa

e