Narod / Mirko Perković

РА =

čekaju otac mu Vukašin i stričevi Uglješa i Gojko. Svi se madaju, svaki napose od Marka. No Marko, prije nego će na Kosovo, sluša šio са majka savletuje, a ona mu сомот: | > '

»Marko sine. Jedini u majke!

Ne bila, ti moja rana teška,

Nemoj. sine ZOvYOTItI KrIVO,

Ni po babu ni Do stričevima.

Već po pravili boga istinogra.;

NemoJj. sine izgubiti duše,

Bolje ti je izgubiti glavu

Nego svoju ogriješiti dušu!

Kako majka Marku savietovala, tako on na Kosovu i odredio. Planu otac na m} i hijede да са posiječe. Marko se ne opire ocu i bježi pred mjime. da se zakloni u crkvu. Kome je Marko dosudio carstvo? Nejaku Urošu, jer je njemu po pravicći i pripadalo. Ni ljubav prema ocu, ni poštovanje prema stričevima. nisu ga zaveli, a ni samo prokletstvo očevo i očita smrt od razjarena oca me prepada ga. Om dosudi po pravdi Boga istinoga!

а je naš narod ispjevao samo ovu pjesmu, bila bi mu ona dovoljna da iskaže njegovu duševnu snagu. U mjoi nalazimo očito kao ma, suncu, kako misli naš prosti pul- o pravici, o Bogu, o duši. Bog mu je