Narod / Mirko Perković

теут jezik pišući epske, lirske рјезте 1 drame. Koliko su god oni imitirali talijanske pjesnike, ipak su i samostalno stvaTali, pak imamo bogatu liriku i dosta }aku dramsku poeziju, koja se može da takmi– sa ftalijanskom. No 17. vijek rodi nam tri velika pjesnika: Ivana Gumdulića, Džona Palmotića i Bunića, 4amedju njima je onda, pa: do danas, jeđan od majvećih mpjesnika cijelog slovemstva Ivan Gundulić. Njegov veličanstveni epos Osmanl njegova lirsko-refleksivna рјезша Suze sina ragmefnoga i krasna pastirska drama Dubravka mogu da se uporede s najljepšim toga vremena u Evropi. Ta djela, osim književne vrijednosti imaju i veliku slavensku nacijonalnu važnost. Njegov je Osman u mnogim dijelovima himma: srpskom dijelu пабео патода, хеПсапје зјаупог зјоџепеКос р]етеma. poljskog ı sticanje sveslavenske ideje. U Osmanlı i Dubravci njegove su uzvišene misli o sl olb od i (uopće ljudskoj kao najvećem daru božjemu), a парозе о slobodi Dubrovnika i njegove iskrene suze nad ropstvom ostalop našeg naroda — pjesničko \biserje. Gundulić i Palmotić doftjeraše naš mpjesnički jezik do savršenstva umijetne dikcije i ritmičke glazbenosti. U Djesničkoj umjemosti s mjima se fakmi