Narod / Mirko Perković

Ио на

kazivali da im je sveto jedno i drugo imepak su širili naše duševno jedimstvo osla- . vivši budućnosfi pitanje imena. No ne smiјето да zaboravimo, da se je naš narod u Srbiji i Crnoj Gori mogao mnogo lakše vaspitati u macijonalnoj svijesti, gdje |Dijaše sam sebi gospodar, nego li onaj u Hrvatskol, Bosni i Dalmaciji, gdje je tudjm Dio gospodar. U Srbiji |e na pr. mogla зуака umjelna i mzamstvena Кпроа ujedmo да bude i najzanosnije uzgojno sredstvo srpskor rodoljublja i poticalo protiv tudjina, dok je u Hrvata: trebalo da svaka naštampana stvar iprodje sirovu cenzuru i Nijemaca i Madžara i Talijana! Pa ipak, iako kadkad malo prikriveno, sva mailepša umjetnička ајеја- пити zamosnim тобоljubliem i želiom za slobodom i za naručajem braće u slobodi.

Bramko Radičević prvi poče da pjeva po nauci Vuka i Dianičića, onim čistim pučkim govorom. kojim сђоге maše pučke pjesme. Njecov »Djački rastanak . koji je mailjepše svjedočanstvo plesničkog mu falemfa, ujedno je i dokaz kako su onda mladi Srbi iz Omladinskog pokreta ljubili braću Hrvate. Branko je nažalost mlad umro, ali |e stvorio pjesničku školu Dpodražavanja: narodnoj pjesmi u pučkoj dikciji pjesničkih ukrasa i u lbiramnmju motiva