Narodna milicija

izgovorom značilo bi revizionizam i izdaju stvari ne samo rad-

. ~

шеке klase već i čitavog progresivnog čovječanstva,

U čemu se mi razilazimo u teoriji sa Sovjetskim Savezom? Da bi se na to pitanje odgovorilo bar djelimično, potrebno je vidjeti njihovu i našu praksu u vezi s naukom marksizma-lenjinizma, | to: a) po pilanju uloše države u prelaznom periodu i njenom odumiranju; b) po ptanju uloge partije, odnosno njenog odnosa prema državi; c) po pitanju niže laze komunizma ili, kako se danas kaže, socijalizma; i d) po pitanju državne ili socijalističke svojine,

Uzmimo najprije primjer naše zemlje, Mi smo, kao što je već naprijed rečeno, uništili staru državnu mašinu i stvorili novu, narodnu državnu mašinu, bez koje radni narod naše zemlje ne bi bio u stanju zadržati vlast u svojim rukama i izvršiti eksproprijaciju sredstava za proizvodnju i množa druga revolucionarna djela bez kojih se pobjeda socijalizma u jednoj zemlji ne može zamisliti.

Lenjin kaže: »Proletarijatu je nužna državna vlast, ceniralizovana organizacija sile, organizacija nasilja za ugušivanje otpora eksploatatora i za rukovođenje ogromnim masama stanovništva, seljaka, sitne buržoazije, poluproletarijata, a takođe i za uspostavljanje socijalističkog gazdinstva«, (Lenjin, »Država i revolucija«, strana 142, Izabrana djela na ruskom jeziku), »Ali, ne treba zaboraviti — kaže Lenjin citirajući Marksa — da je proletarijatu nužna samo država koja odumire«.

Tako postavlja stvar Lenjin, A. šta je nužno buržoaziji? Buržoaziji, eksploatatorskoj klasi potrebna je država kao trajna sila za održavanje u poičinjenosti izrabljivanih' klasa, to jest većine naroda, Buržoazija ne misli na slabljenje svoje državne mašine, a kamoli na odumiranje, jer ona s”xatra svoj sistem, sistem eksploatacije, vječnim i savršenim, Prema tome, razlika između buržoaske države, ma kako se ona zaodijevala u demokratski plašt, i, recimo, naše države je u tome što buržoaska država, to jest aparat sile u rukama jedne manjine, odnosno klase eksploatatora, ugnjetava većinu naroda i ima tendenciju da se sve više pojačava, — dok kod nas, iako država ima zadatak da drži u potčinjenosti manjinu eksploatatora i neprijatelja nove Jugoslavije, ona postepeno odumire, jer njene lunkcije, najprije privredne, postepeno prelaze u ruke trudbenika.

Prema marksističkoj nauci, država je produkt »klasnih sukoba« i ona će odumrijeti kad nestane klasa, kad više neće biti koša ni zašto držati u potčinjenosti,

U čemu je kod nas početak odumiranja države? Ja ću navesti samo ove primjere, Prvo, decentralizacija državne uprave, naročito privrede, Drugo, davanje fabrika i privrednih preduzeба uopće na upravljanje radnim kolektivima, itd, Već sama decentralizacija ne samo privrede, nego i političkog, kulturnog i dručog života nosi u sebi ne samo duboko demokratski karakter, već i klice odumiranja ne samo centralizma nego i države uopće, kao mašine prisiljavanja, Evo, to je činjenica u čiju realnost se može uvjeriti svako kod nas, ako to želi,

A kako stoji stvar u Sovjetskom Savezu 3i godinu poslije Oktobarske revolucije? Oktobarska revolucija omogućila je da država uzme sredstva za proizvodnju u svoje ruke, Ali ta sredstva nalaze se i danas, poslije 31 šodine, u rukama države, Da li se tu ostvarila parola »Fabrike radnicima«? Razumije se da nije, Radnici nemaju još ni danas nkakvog udjela u upravljanju fabrikama, već to vrše direktori koje je postavila država, to jest činovnici, Radnici imaju samo mogućnost i pravo da rade, ali se to ne razlikuje mnogo od uloge radnika u kaj} italističkim zemljama. Razlika je za radnike samo u tome što u Sovjetskom Savezu nema besposlice — i to je sve, Prema tome, rukovodioci Sovjetskog Saveza nisu ni do danas izvršili jedan od najkarakterističnijih akata za jednu socijalističku zemlju, kao što je davanje fabrika i drugih privrednih poduzeća iz državnih ruku u ruke radnika radi upravljanja, Pošto rukovodioci SSSR smatraju državnu svojinu kao najviši oblik društvene svojine, onda to nedavanje sredstava za proizvodnju u ruke radnika ma upravljanje proizlazi vjerovatno baš iz tog shvatanja o državnoj svojini. Osim toga, to je potpuno u skladu s jačanjem njihove državne mašine, To je činjenica u koju se također može svako uvjeriti, ako želi da upozna istinu,

Moram da naglasim da mi, kad govorimo o 31 godini otkako je izvršena revolucija, ne uzimamo kao glavni elemenat za kritiku Sovjetskog Saveza samo sporost ekonomskog

4

razvitka, sporost stvaranja materijalnih uslova za socijalizam. Ne, jer uzimati to kao glavno, a ne uzimati u obzir sve faktore koji uslovljavaju sporiji ili brži razvitak bilo bi nepravilno i nepravedno, Prvo, mi znamo da su klasici marksizma polazili od pretpostavke da neminovnost društvenog preobražaja, to jest socijalizam, dolazi u vrijeme kad su proizvodne snage razvijene do visokog stepena, kad su industrija, elektrižHikacija i drugo na tako visokom stepenu da nužno zahtijevaju njihov prelazak u društvenu svojinu, Mi znamo i to da je sovjetska vlast naslijedila jednu od industrijskih najzaostalijih zemalja i da je prema tome jasno da je tamo bilo potrebno stvaranje materijalnih uslova za socijalizam, koji već postoje u visoko razvijenim kapitalističkim zemljama, a što se ne može postići tako brzo, Ali, s druđe strane, ne može se raditi o tome da država mora imati sve funkcije — i privredne — tako dugo u svojim rukama dok ne stekne taj visoki stepen industrijalizacije i stvori sve potrebne materijalne i druge uslove za socijalizam, Tako mogu postaviti stvar samo oni koji hoće da revidiraju učenje o odumiranju države, koji smatraju da se u socijalizam ide u skokovima i da se tačno mogu odrediti granice niže | više laze Коmunizma. Mi kritikujemo, u prvom redu, i najviše, nešto drugo; 1) mi kritikujemo način upravljanja koji sa svoje strane, između ostalog, smeta i bržem razvitku ekonomike u Sovjetskom Savezu, jer da je način bio bolji i uspjesi bi u ekonomskom razvitku SSSR-a do danas bili veći; 2) mi kritikujemo način vaspitavanja ljudi u SSSR; 3) mi kritikujemo njihove pojmove o ulozi velike nacije itd,

Kako stoji stvar sa odumiranjem države kao takve u Sovjetskom Savezu? (Ovdje se država uzima ne kao geograiski ili nacionalni pojam, ona nije identična s upravljanjem). Da li tamo ima tendencije prenošenja državnih funkcija, bilo privrednih ili političkih, na niže — to jest da li ima znakova decentralizacije ili ne? Razumije se da dosad nema nikakovih znakova o svemu tome. Naprotiv, ide se sve krućem ceniralizmu koji je svojstven najizrazitijoj, buržoaskoj birokratskoj centralističkoj državi, Kao najjači izraz te centralizacije jeste: a) koncentracija svih funkcija, privrednih, političkih, kulturnih i drugih u jednom centru; b) ogroman birokratski aparat; с) јаčanje umjesto smanjenje oružanog unutrašnjeg državnof aparata, kao što su milicija, oružane snage ministarstva unufrašnjih poslova NKVD, itd. Pri tome bih napomenuo da je jedina državna funkcija koja još ne može doći u obzir da odumire funkcija armije, jer stepen njenog slabljenja ili jačanja zavisi od vanjskih okolnosti, od tofa kolika opasnost prijeti jednoj socijalističkoj zemlji izvana, da bude spriječena mirna izgradnja socijalizma u njoj ili čak da bude ugrožen njen opstanak, Ali ta funkcija može doći u obzir samo za odbranu jedne socijalističke zemlje, a nikako za agresiju bilo protiv koga, jer u tom slučaju fubi socijalistički i dobija imperijalistički karakter, ako ide za osvajanjem tuđih teritorija i ugnjetavanjem drugih naroda,

Takav centralizam svojstven je i najizrazitijoj centralističkoj buržoaskoj državi, Lenjin kaže: » Centralistička državna vlast, svojstvena buržoaskom društvu, nikla je u epohi pada apsolutizma«, (Lenjin, »Država i revolucija«, strana 144, rusko izdanje sabranih djela),

Otkud taj centralizam | stagnacija u daljem razvitku Sovjetskog Saveza u socijalizam? To proizlazi iz interpretacije Mark50706 ; Lenjinovog učenja o državi, od strane sovjetskih rukovodilaca, Staljin ima drukčije gledište o odumiranju države, Marks, Engels i Lenjin uče nas da država počinje odumirati od časa kad proletarijat dođe na vlast, Razumije se, radi se o tome da proletarijat odista dođe na vlast u svakom pogledu, To odumiranje države počinje prvo u »njenim privrednim funkcijama«, u upravljanju proizvodnjom od strane proizvođača, u 'postepenom prenošenju privrednih funkcija sa države na radne kolektive, ne skokovito, odjedanput, već postepeno, jer bi inače došlo do anarhije. ·

»Kad ne bude više ni jedne društveme klase koju treba držati u polčinjenosti, kad skupa s klasnom vladavinmom i s borbom za individualni opstanak zasnovanog na dosadašnjoj anarhiji u prodzvodaji budu uklonjemi sukobi i elkscesi koji otuda proističu, onda nema više ko da se tlači, onda iščezava potreba za državnom vlašću koja danas vrši tu funikciju,

Prvi akt, akt. u. kome. država stvarno. istupa kao prefstavnik cijelog društva — prisvajanje sredstava za proizvodnju du me