Narodno blagostanje

Страна 706 НАРОДНО

vilnici (pravila, uredbe, statuti , i kako se sve već Zovu) tih fondova, a još više, kad se ima u vidu gore pomenuta činjenica da ima fondova koji nemaju u opšte nikakvih pravilnika, čovek mora doći do uverenja da neki upravni odbori tih zavoda nisu uopšte stigli da se zanimaju pitanjem organizacije fonda, dok su drugi to učinili površno.

Danas nije jasno čak ni to, čija je svojina penzioni fond. U tom pogledu jedna od beogradskih banaka nije dala maha sumnji, jer je fond nazvala: „bančin fond za činovnike”, čime je dovoljno jasno izrazila da je fond imovina bančina.

Kod banaka koje nemaju pravilnika za penzioni fond, ovaj se zasniva na odredbi bančinih statuta, da se jedan deo čiste dobiti ima upotrebiti za obrazovanje toga fonda. Ako pak banka ne primi obavezu prema činovnicima da ih obezbedi, kao što je to u praksi uvek i slučaj, onda taj fond ne pretstavlja običet rezervi bančinu.

Kod banaka koje imaju pravilnik fonda, isti se obrazuje ulozima banke i činovnika, prema tome on je zajednička svojina ulagača. Međutim interesantno je pitanje, da li fond pretstavlja jednu zasebnu pravnu ličnost. Po izvesnim odredbama koje se nalaze u svima pravilnicima, moglo bi se doći do toga zaključka. Fond je obrazovan u obliku jednog društva, koje ima svoj cilj, svoj kapital, skupštinu članova i upravni odbor; na slučaj likvidacije banke, svi pravilnici fonda predviđaju da članovi fonda imaju doneti odluku o sudbini njegovoj, pošto je to imovina članova, a ne bančina. Ali s druge strane pravilnici sadrže i odredbe koje isključuju postojanje jednog društva koje bi imalo pravnu ličnost. Tako, na prvom mestu, pravilnik fonda ne donose članovi fonda već banka: isto tako banka zad:-

žava pravo da menja pravilnik bez ikakvog ograni-

čenja (sem visine penzije članova, koji je već uživaju). Iz teksta ovih pravilnika proizlazi da je imovina fonda zajednička svojina osiguranika i banke i da је роуеrena banci na rukovanje, a ova njome upravlja po odredbama pravilnika, koji sama donosi, pa prema tome i sama može menjati. Odredba, koja se nalazi u nekim pravilnicima, da upravni odbor mora saslušati upravu fonda, pre no što izmeni pravilnik, ne menja suštinu stvari.

Ali ovi pravilnici ne pretstavljaju samo propise za upravljanje fondom, nego i jednu vrstu kolektivnog ugovora osiguranja osoblja bančinog. Tako pravilnici predviđaju da je svaki činovnik bančin dužan uplaćivati u fond jedan deo svoje plate (od 5 do 7%). Banka takođe ima po pravilniku obavezu da unosi izvesnu sumu svake godine. U tom pogledu ima različitih sistema: po nekim pravilnicima. banka je dužna uneti samo procenat čiste dobiti, određen društvenim pravilima, s ograničenjem, da taj ulog ne može biti mahji

od jedne utvrđene sume; po drugim ulog bančin mora.

izneti jednu sumu, koja stoji u unapred utvrđenoj pro-

porciji sa ulogom činovnika; najzad, po nekim pravil-. у о. је 51 Фопеје posle rata u Austriji, Čehoslovačkoj i Poljskoj.

nicima ta se suma uopšte ne određuje, već banka prima

obavezu da, ako prihod fonda ne bude dovoljan za is- ,

platu penzija, taj manjak pokrije iz svoje imovine na teret računa troškova. Pravilnici najzad predviđaju i

БЛАГОСТАЊЕ Бр. 45

uslove, pod kojima činovnici i njihove porodice stiču pravo na penziju, kao i visinu te penzije.

Iz ovoga što smo izneli o sadržini pravilnika, vidi se da postoje svi bitni uslovi ugovora o obezbeđenju penzije činovnicima. Pristanak zainteresovanih strana na ugovor postoji takođe samim fim, što ga i banka i

·| njeni činovnici izvršuju ulažući u fond predviđene sume.

Iz obaveza, koje banke primaju po pravilniku u pogledu unošenja uloga u fond, proizilazi, da postoje dva tipa tih kolektivnih ugovora o osiguranju. Po jednom

tipu banka prima samo obavezu da unosi u fond рга-

vilnikom utvrđeni ulog, tako da samo sredstva fonda imaju da služe za isplatu penzija; dok po drugom tipu iz prihoda fonda se imaju isplatiti penzije, u koliko su ti prihodi dovoljni za tu svrhu, a ako nisu dovoljni onda banka ima da doplati manjak. U stvari, u ovom drugom slučaju banka prima na sebe ulogu osigurača.

U svima pravilnicima nalazi se međutim i jedna odredba, koja se ne slaže sa pojmom kolektivnog ugoVora o osiguranju. Naime, kao što smo već naveli, postoji odredba u pravilnicima da bančin upravni odbor ima prava da menja odredbe pravilnika u pogledu prava i dužnosti članova, odnosno ugovorfača, skoro bez ikakvog ograničenja. Jedan dvosiran UgOVOT за оуаkvom klauzulom ne može postojati, jer on ne obezbeđuje jednoj ugovornoj strani nikakva prava, te prema tome ili se ove odredbe pravilnika, koje govore o pravima činovnika na penziju, ne bi mogle smatrati UgOvornim obavezama, ili pak odredba, koja daje mogućnost jednom saugovoraču — banci da može menjati ugovorne obaveze, nema pravne važnosti, pošto je protivna samoj prirodi ugovora. Mi smo skloni da verujemo da bi na slučaj spora pretegnulo ovo drugo miŠljenje, jer postoji dosta osnova za verovanje, da su saugovorači imali nameru da zaključe jedan ugovor o osiguranju.

Ovi pravilnici sadrže još dosta drugih inferesantnih odredaba, ali smatramo da bi nas daleko odvelo da ih ovom prilikom izbliže rasmatramo.

Međutim ovo što smo izneli dovoljno pokazuje u kojoi meri je neracionalno rešeno pitanje osiguranja činovnika beogradskih banaka. Dodajemo uz to, da kod ostalih preduzeća stvar stoji još i mnogo Zore, jer u ogromnom broju slučajeva osoblje nije osigurano ni na kakav način. Jedan zakon, koji bi rešio ovo pitanje trebalo bi doneti u što skorijem vremenu, i to u toliko pre, što takav jedan zakon već postoji na teritoriji bivše Austrije — t. |. u Sloveniji i Dalmaciji, tako da nameštenici u ostalim krajevima Jugoslavije u toliko teže podnose svoju sudbinu poredeći je sa onom svojih sretnijih kolega iz Dalmacije i Slovenije.

Donošenje ovoga zakona ne bi, sa tehničke strane, pretstavljalo težak i dug posao. Stari austrijski zakon mogao bi se proširiti na celu teritoriju, pošto bi se prethodno novelirao. U tom pogledu naš zakonodavac bi se mogao inspirisati novelama toga zakona, koje su

Dodajemo da је, Како smo obavešteni, Ministarstvo socijalne politike, već izradilo jedan projekat takvog zakona.

12У0%

АРЕЈАТТС ОУЕВ5

{Telegrami: ADRIACORP LONDON Kodeks: ,„,A. B. C.“ 6, ed.

POVEĆAJTE

КАЗ СОЖБРОВБАТТОЋ тла.

FIRMA LONDONSKIH JUGOSLAVEMA ODGOVARA: BESPK, AT NO. BT O, STVARNO 24,Haymarkef., LONDON, S, W. L

огуО%

сместити 1

Разне: НАУМАКЕКЕТ НОПЗЕ