Narodno blagostanje

Страна 708

zacija trguje žitom? — Jeste. — Vaše društvo podpada pod nadležnost komesarijata za trgovinu u Rusiji? — Ovo je nezavisna organizacija koja stoji pod visokim savetom za narodnu ekonomiju. — To je ipak pod komesarijatom za frgovinu? Visoki savet nema s njim ničeg zajedničkog. — Primate li naredbe od amerikanske sekcije komesarijata u Rusiji? — Ja nemam pojma o kakvoj sekciji, ja primam naredbe iz Rusije. Pa zar vaši poslovi ne potpadaju pod komesarijat? — Ja mislim da ne. — Dobro, pa kako primate vi naredbe? — Od Tekstilnog sindikata iz Moskve — A ko njih kontroliše? -– Vrhovni savet. Dakle, naredbu za prodaju dobili ste od ruske agencije za prodaju žita? — Jeste. — Vladi Sovjeta pripada Sveruski tekstilni sindikat? — Pripada državi. — Što niste prodali to žito u Liverpulu? — Ne znam, ali verovatno da je Čikago smafran za najbolju pijacu. — A zašto je vršena fa prodaja na vrat na nos? — Verovatno da se obezbedi valuta da se plate nabavke. — Pa zar vi poričete da je ta prodaja izvršena samo zbog toga da se napravi panika na čikaškoj berzi i obori cena što jače. Očigledno je da je ta akcija vođena političkim obzitima? — Ni najmanje. Ja sam robu terminski prodao zbog toga da obezbedim cenu, i imao sam potpuno pravo, jer prema ceni koju sam ja dobio, zarada iznosi punih 7 poena. Mi smo znali da će cene pasti, zato smo tako postupili. Mi mislimo da imamo pravo da prodajemo robu pošto kupujemo robu, jer Sveruski tekstilni sindikat, kojim ja rukovodim, kupio je od 1924. godine do danas za 222.000 dolara pamuka, 5 miliona dolara šećera, 2,5 miliona dolara mašinerije, a prodalo je žita za svega 7 miliona dolara. Mi mislimo kad imamo pravo da kupujemo, imamo pravo i da prodamo. Vi ste nam prodali poljoprivredne sprave, zato da povećamo proizvodnju pšenice, kao što i vi to radite, i svakako se moglo očekivati da ta pšenica mora biti prodata negde. Zahvaljujući vašim poljoprivrednim spravama proizvodi se pšenica mnogo jeftinije, pa se može jeftinije da proda.

Италија, и ако претежно индустриска држава са јако развијеним тржиштем капитала, још увек мора с времена на време да апелује на светско тржиште капитала, нарочито кад су у питању потребе јавних радова. Италија одавно, није закључивала зајам. У последње време избијају гласови да су њезини покушаји да у Америци дође до зајма пропали. С друге стране се говори да ће Америка одобрити Италији зајам, ако споразум о разоружању између ње и Француске не буде успео кривицом последње.

Нама се чини да питање талијанског зајма у Америци није баш тако просто. У чланку „Два финансиска великаша“, ми смо истакли, да је законом забрањено пласирање облигација страних држава на американском тржишту, ако исте: 1) врше дампинг према Америци, или 2) нису регулисали своје ратне дугове или 3) употребљавају зајам за наоружање. Питање употребе зајма за наоружање врло је деликатно у конкретном случају. Али сада после поморске конференције у Лондону где је опште разоружање пропало због опирања Италије и Француске, не би могла доћи у обзир емисија француских и италијанских облигација на американском тржишту. То наравно не искључује могућност, — од чега се уосталом чини обилна употреба — да самоуправна тела и велика подузећа апелују с успехом. на американско тржиште капитала.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ |

Бр, 45

„Natodno Blagostanje” ima čast da se njegovi pojedini članci i natpisi preštampavaju u domaćoj pa i sttanoj štampi. Ono se tome raduje ne iz sujete već

Po {jednoj neprijatnoj stvari

zbog cilja kome ono služi.

'xwmni proizvod je predmet svojine kao i materijalna stvar; i tu svojinu štite pravni poredak i moral. Kod nas se o tome ne vodi uvek računa. I naše su stvati preštampavane bez pomena izvora. Mi smo do sada prelazili preko toga, pretpostavljajući opšti interes našem ličnom; premda nas revoltira sama pojava kao takova; buni nas to posuvraćeno gledište, po kome je naznačenje izvora jedne ideje ili jednog napisa poniženje. Oseća se nek* strah da se izgubi od autoriteta, ako se kaže da je misao, koja se zastupa, svojina određenog lica. Naiveća koncesija, koja se čini autorskom pravu svojine kod nas, leži u rečenici: „kao što je kazao jedan stručnjak ili jedan pisac ili jedan književnik”. To je rđav znak za naš javni moral.

To je preteglo pri našoj odluci da izuzetno od дозадапје prakse ukažemo na jednu grubu povredu prava svojine „Narodnog Blagostanja”. Nedelini list „Selo” za kulturno i ekonomsko obaveštenje sela i zemljoradnika donelo je u broju od 1. novembra ft. g. na uvodnom mestu članak pod naslovom „Industrija žita” a pod potpisom „Zemljoradnik”, koji je pfepis našega članka iz br. 40. pod naslovom „Fabrikacija žita”. Nigde se ne pominje „Narodno Blagostanje”.

Mi smo mogli pravnim sredstvima, od suda, da dobijemo satisfakciju za povtedu našeg prava svojihe od strane „Zemljoradnika”. I svaki bi drugi na našem mestu to uradio. Odnosni članak pisan je s jednoga puta, koji košta. Mi se radujemo što su saopštenja profesora Setringa preko „Narodnog Blagostanja” našla mesta i u drugim domaćim listovima. Ne gubimo mi ništa time što je „Selo” preštampalo naš članak ne pominjući nas ni jednom reči. Ali se revoltfitamo fom nemoralnošću metoda. Šta bi falilo „Selu” i ,Zemljoradniku”, da su označili da je članak uzet iz „Narodnog Blagostanja”.

Dok se i danas ceo svet pita, kako je nemačka industrija mogla, pod onako katastrofalnom inflacijom i zatim onako skupom kamafnom stopom, da izvrši onako dalekosežnu i skupocenu fehničku reorganizaciju racionalizaciju; —dotle su nemačke vlade u ekonomskoj politici činile grešku a greškom. Ekonomska politika nemačke stoji u obrnutoj srazmeri sa privatno-privtednnom delatnošću pojedinaca. Sledeća priča ie jedan lep prilog za to.

Još pre rata bile su grandiozno razvijene dve industrije u Nemačkoj: šećerna i špiritusna. Obe su odavna u stadiumu hiperprodukcije. Međusobna konkurencija u špititusu bila je tako bezobzirna, da je država pribegla uvođenju monopola trgovine špiritusom — sličnom našem monopolu duvana. Špiritus se proizvodi u privatnim preduzećima, ali celokupnu količinu kupuje isključivo država — po ufvrđenoj ceni. Kao što kod nas ne može niko saditi duvan, dok ne dobije ođobrenje od топоpolske uprave, niti može saditi više nego na koliko glasi odobrenje, tako i u Nemačkoj — u ostalom i kod nas je to već po= slednju godinu dana u industriji špiritusa — niko ne može proizvoditi špiritusa ako nema odobrenja od monopolske uprave za špiritus, — koje je zasebno nadleštvo — niti više no što glasi odobrenje. Sa ograničenom proizvodnjom i po državi određenim

Priča u mesto članka

| ЈБубљеа не

i Шеленбургова бр, 7.

Телеграми

| ШКОДОВКА, Љубљана ТЕЛЕФОН 5-78

Телефови: 29-36 н 27-37

А. Д. ПРЕЂЕ ШКОДИНА ФАБРИКА УП

Заступништво Београд, Кнез Михаилов Венац 13-14

израђује све пројекте м шаље ла захтев своје стручне нпижињере

Телеграми: ШКОДА Београд

ЛЗЕНУ . Загреб | : Рачкога бр. 2 i 5 Телеграми: |

ТАКОДА — Загреб Телефоп 41-97