Narodno blagostanje

Ožpana 550 ___ okruglo 2 milijarde maraka, od kojih 300 miliona inostranih dugova. Opštine su i za dugoročne izdatke upofrebile kratkoročne kredite, pošto su ovi redovno produžavani. Ovo će sada prestati, usled teškoća u vezi sa slomom banaka, a bar za зада пе роstoje nikakvi izgledi da se ovi krediti pretvore u dugoročne niti da se oni likvidiraju prodajom opštinskih preduzeća. Položai opština pogoršava se još i time, što po novoj uredbi opštine ne mogu više dobijati kredite od štedionica. Planovi za jednu prisilnu konverziju kratkoročnih zajmova u dugoročne 105 nisu izrađeni. Stotinama nemačkih opština preti stečaj.

Kopru er are

Nije budžetski deficit oborio Makdonaldovu vladu, već opasnost po englesku funtu. Ova počiva na dva uzroka. Prvo, permanentna privredna depresija, u kojoj se Engleska već nekoliko godina nalazi, a Čiji su Uzroci: nepovoljno stanje najvažnijih industrija, ogroman nazadak spoline trgovine, smanjeni prihodi iz nevidljivih pozicija engleskog bilansa plaćanja; ovi su naročito opali kod brodarstva i kod kamata iz inostranih zajmova, usled valutarnih teškoća u Australiji, Braziliji, Čili itd. Drugi uzrok je uzdrmano poverenje u političke i finansijske prilike Evrope, u vezi sa poslednjim slomom banaka. Ovo je prouzrokovalo akutan karakter krize engleske funte, pošto su poverioci, na prvom mes{tu Francuska, gledali da se oslobode svojih potraživanja u engl. funtama. Ovo

Važni događaji u Engleskoj — kabinet za spasavanie funte

naglo povlačenje inostranih kredita iz Engleske moralo je da

oslabi funtu, jer Engleska s druge strane nije imala likvidnih potraživanja u inostranstvu, koja bi mogla da mobilizira. Engleska je iz razloga prestiža još poslednjih godina sprovodila svoju politiku investiranja dugoročnih kapitala u inostranstvu, mada ona fo s obzirom na pogoršanje njenog bilansa plaćanja nije smela da radi. Slabljenje funte nije moglo biti zadržano kreditom od 50 miliona funti, koji su Francuska i Amerika odobrile Engleskoj. Povlačenje kredita iz Engleske se nastavilo i izgleda da je ovaj kredit već iscrpljen u podupiranju funte. Siti se uznemirio i stupio u pregovore S inostranim bankama radi novih kredita. Ove su upozorile londonske bankare, da je preduslov za ma kakav kredit dovođenje u red državnih finansija, a na prvom mestu izjednačenje državnog budžeta. To je navelo Siti da od Makdonalda energično zatraži, da odmah dovede u red budžet, inače funti preti neminovna propast. Deficit u engleskom budžetu iznosi 120 miliona funti. Izveštaj državnog odbora predlaže uklanjanje OVOg deficita u prvom redu putem radikalne redukcije državne pomoći nezaposlenima, na šta ni Makdonald ni drugi članovi vlade nisu hteli pristati. Makdonald je izdao parolu, po kojoj deficit treba ukloniti podjednakim žrtvama za sve. Samo 50% deficita treba pokriti redukcijom državne pomoći nezaposlenim, a ostatak novim porezama, pre svega povećanjem poreze na rentu. Kako ovakav program štednje nije mogao biti izveden od radničke vlade, koja je u parlamentu u manjini, došlo je do pregovora O jednoj koalicionoj vladi. Konzervativci i liberali pristali su da sarađuju na štednji. Baldvin je zahtevao, da veći deo deficita bude pokriven uštedama; porez na rentu je odbio, jer bi on doveo do begstva kapitala iz zemlje. Makdonald i Snouden su popustili, ali je Makdonald napravio tu taktičku pogrešku, što ie tražio pristanak radničke stranke za ovaj program štednje s obzirom na hitnost izravnanja budžeta. Oko toga je došlo do rascepa između Makdonalda i partije i do pada kabineta, zato što je radnička partija odbila ovaj program Као nepodnošljiv. Na isti takav otpor naišao je Makdonald i u samom svom kabinetu, u kome su jedino Snouden i Tomas bili uz njega. Makdonald je primio mandat, da u jednom zajedničkom kabinetu s konzervativcima 1 Пбегашта зргоуеце saniranje budžeta. Makdonald sam time žrtvuje svoj položaj u radničkoj stranci, ·da bi izveo ovaj zadaatak, koji on smatra najprešnijim da bi spasao engleske finansije i sačuvao privredu od katastrofe.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ —

Бр. 35

Sa sigurnošću se može reći, da će program saniranja nove vlade sadržati kompromis između konzervativnog zahteva za štednjom i zahteva radnika za novim porezima na rentu. Nov program će biti u znaku prisilne štednje. Koliko je za sada poznat nov program, ireba plate ministara i viših činovnika biti smanjene za 20%, pomoć nezaposlenim za 10%; zatim će biti reducirani rashodi za prosvetu i vojsku. Uštede trebaju da donesu 90 miliona funti, a nove poreze (povećana poreza za imaoce državnih i komunalnih obveznica i povećanje poreze na luksuzna dobra) ostatak od 30 miliona. Plan za uvođenje jedne 10%-ne finansijske carine na svu uvezenu robu je napušten; on”. je pre Makdonaldova pada bio prihvaćen od radničkih sindikata, jer su ovi očekivali da će time moći da se izbegne redukcija državne pomoći radničkom osiguranju. Uvođenje ove caTine propalo je usled Snoudenovog opiranja i dok god se оп паlazi u kabinetu, evropske države se ne trebaju plašiti da će carina biti uvedena. |

Promenom vlade povećali su se izgledi Engleske za dobijanjem jednog većeg rediskontnog kredita i Njujork je izjavio da je spreman odobriti kredit od 80—100 miliona funti, posle čega je funta u Parizu posle više nedelja prvi put pokazala čvršću tendenciju. |

Situacija na međunarodnom #žištu azota od našeg розједnjeg izveštaja o tome („N. BI” od 20. juna 1931.) nije se ni u” koliko popravila. Na protiv.

Prošlogodišnji sporazum, koji je do jula ove godine bio na snazi, predviđao je, da nacionalna tržišta ostanu rezervisana sopstvenoj industriji, a za ostale zemlje, koje azot uvoze, bile su utvrđene prodajne kvote za svaku proizvođačku zemlju. Kako je pri toj podeli republici Čile bila dodeljena znatno manja prodajna kvota no što iznosi njen kapacitet proizvodnje, Čile je još za vreme frajanja pređašnje konvencije, a naročito na poslednjim konferencijama u Parizu, Ostendi, Ševeningenu i na poslednjoj u Lucernu za obnavljanje sporazuma zahtevala znatno povećanje svoga udela u izvoZu; tražila je, da |oj sama Nemačka primi četiri do pet puta veću količinu azotnog đubriva no što je primila u toku 1930/31. godine. Nemačka azotna industrija naravno neće za ovo ni da čuje, pošto je njen kapacitet. toliko veliki, da bi mogla da podmiri celu godišnju svetsku potrošnju azota. Kako je za vreme trajanja prošlogodišnje konvencije Čile više proizvodila no Što je smela izvoziti, to se sada tamo nalaze ogromne rezervne količine azotnog đubriva, koje su tolike, da bi se iz njih samih mogla pokriti celokupna jednogodišnja svetska potreba pri potpunoj obustavi produkcije u svima zemljama! Uostalom pitanje izvoza azotnog đubriva ni ni za jednu proizvođačku zemlju nije od tolikog značaja kao baš za samu čilensku republiku, u kojoj sama država učestvuje kao veliki akcionar u nacionalnom trestu azotnog đubriva (Compania de Salitre, de Chile — skraćeno Cosach), iz koga crpe najveći deo svojih prihoda. A poznato je, da su državne finansije Čile u vrlo lošem stanju, tako da je vlada morala da dekretuje moratorijum za sva strana dugovanja. No kako je vlada voljna da održi stabilnost valute, to će ona gledati da po svaku cenu likvidira svoje zalihe, što će neminovno dovesti do jedne derute u ceni OVOZ artikla. |

Posledice neuspelih pregovora već su se pokazale: prva je ta, što je Nemačka već idućeg dana po isteku sporazuma povisila uvozne carine na ovo azotno đubrivo do jedne visine, koja isključuje svaki uvoz. Kako su međutim carinski stavovi za uvoz ovih proizvoda vezani trgovinskim ugovorima sa Holandijom i Belgijom, te bi ovo ром бепје саппе ostalo bez ·:dejstva, to je Nemačka odmah posle toga, sa snagom od 18. avgusta, zabranila uvoz azotnih đubriva. Ovo prethodno povišenje carinskih stavova služiće Nemačkoj kao zgodno oruđe prilikom budućih trgovinskih pregovora sa Čilom, do kojih uskoro mora

lzgledi na tržištu azotnog đubriva