Narodno blagostanje

22 април 1933.

SITUACIJA

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 271

Slom dolara

„I u dolar će ući jednom moljci”. Konačno se je proro-, čanstvo zagrebačkog direktora banke g. Vajnbergera ispunilo, {er je dolar juče u Cirihu notirao 4,56 1. |. sa depresijacijom od 12%. 1 ако se već godinama pronose glasovi o padu dolara ipak | je ovo došlo sasvim neočekivano. Naročito i zbog toga Što je| čitava svetska štampa Ruzvelia i Vudina karakterizirala kao verne pristalice zlatnog važenja. Zbog toga je depresijacija doЈата zadnja dva dana bila najveća finansiska senzacija na kugli. zemaljskoj. Svetska štampa, koja se prirodno malo razume u monefarne slfvari komenfarisala je pad dolara tako pogrešno i nerazumljivo, da laik uopšte ne može da shvati ıu čemu je, stvar. Većina listova donosi masnim slovima vest: „Amerika napušta zlatno važenje” i ako je to usledilo početkom тата uvođenjem prisilnog kursa. Takođe javljaju mnoge novine, i to u formi jednog komunikea iz Amerike, da su ulozi kod zatvorenih. banaka u iznosu od 5—6 milijardi dolara izazvali takove za-! preke u novčanoj cirkulaciji da je nova emisija novčanica neiz- | bežna. Zabluda! Kod banaka su zaleđeni kapitali, a ne novac. ' To su dve sasvim razne stvari. Zaleđeni kapitali ne menjaju ništa na stoku platežnih sredstava u Americi.

Takođe je nefačna intepretacija da je Ruzveltova zabrana izvoza zlata prouzrokovala pad dolara. I ta je zabrana uvedena istih dana kad i prisilni kurs.

Od poče{ka matta nema Amerika zlatno nego papirno važenje. Isto kao Engleska i većina ostalih država. Ali sa, istovremenom manipulacijom kurseva, kao što je slučaj gotovo. u svim zemljama. To znači da Federalne banke kupuju i рго-, daju devize na svetskim berzama prema ponudi i tražnji, da bi, na taj način održale stabilnost dolara. Ali sad izgleda da je Amerika napustila svaku intervenciju na stranim berzama u ko-. rist stabilnosti dolara. Depresijacija je prirodna momentalna posledica ovoga. |

Postoji velika razlika između naglog pada funte u septembru 1931 i prekjučerašnjeg i jučerašnjeg pada dolara. Funta je pala protiv vladine volje, jer je bila u nemogućnosti da izdrži pritisak na funtu. A dolar je pušten namerno da padne. Mi , moramo naše čitaoce ponovno na to upozoriti, da dolar može , depresirati samo voljom ametričke vlade, jer je on još uvek vrlo, dobro pokriven. >

Zašto? Tek o tome nalazimo u evropskoj štampi neverovatno kontradiktorne i u najvećoj meri nestručne vesti. To ćemo pakazati na nekoliko karakterističnih primera. Prema nekim vestima Amerika je depresirala dolar s namerom da podigne cene u interesu nacionalne proizvodnj.e U isto vreme, kažu iste novine, da je depresijacija usledila u nameri da se pojača moć lkonkurencije američke robe prema engleskoj, kojoj |e pad funte dobro došao.

"Tačno je da je engleski izvoz u prošloj godini imao izvesne koristi od pada funte, ili tačnije rečeno, manje je opao nego izvoz drugih zemalja. Ali to se mota zahvaliti naporu čitavog engleskog naroda da ostjeti porast cena, koja |e kao prirodna posledica morala nastupiti posle depresijacije funte. Ako Amerikanci Žele depresijacijom dolara да favoriziraju izvoz, ne mogu u isto vreme želeti da podignu cene. Jer depresirana valuta deluje kao izvozna premija samo u toliko u koliko cene ne rastu u istoj srazmeri. Zbog toga Amerika može samo jedno želeti: ili pomaganje izvoza, onda mora da suzbija tendenciju hose cena, ili porast cena, a onda se mora odreći većeg izvoza. Oboje nije mogućno.

U ostalom vrlo je malo verovatno da su Amerikanci tako slabi poznavaoci monetarne teorije, da samo od depresijacije dolara očekuju porast cena. Jer i primer naše zemlje pokazuje da depresijacija valute može osfati skoro bez ikakvog uticaja

na cene. Ako je Amerikancima cili porast cena, a to izgleda lako

mogućno, onda je sadašnje prepuštanje dolara njegovoj sudbini samo početak. Tome može slediti inflacija koja će povisiti cene. Ali to sigurno neće povoljno delovati na izvoz. Čitava američka poljoprivreda zahteva te mere. Ali će sam Ruzvelt doći na taj način u veliku kontradikciju. Njegov je program onda nelogičan. Prema njegovim rečima, glavni problem na budućoj svetskoj ekonomskoj i monetarnoj konferenciji ima da bude pitanje sniženja carina. Ali ko hoće da suzbija krizu podupiranjem međunarodne {rgovine, taj ne može ma drugoj strani podizati cene, jer to onemogućava iskorišćenje većeg međunarodnog prometa dobara.

Jedna druga verzija glasi: da Ruzvelt depresijacijom dolara želi prisiliti zemlje sa papirnom valutom da se povrate zlatnom važenju. To zvuči fantastično. To bi se moglo samo onda postići da Amerika fako depresira dolar i domaće cene održi tako nisko da nastupi ma čitavom svetskom tržištu Као konkurent. To bi bilo svakako nepovoljno za odnosne zemlje. Ali gde je garancija da fe zemlje mesto da se vrate zlatnom važenju neće svoju valutu dalje gurati na niže i da tako nastupi jedna do sada u istoriji neviđena i nerazumna utakmica и зриštanji vlastite valute. Ono što nas najviše čudi kod ove nagle mere je činjenica da je Ruzvelt preduzima baš u momentu kad se predstavnici većina država nalaze na putu za Vašington na njegov poziv da nađu međunarodno rešenje monetarnog ргођlema, koji predstavlja glavni deo programa londonske Копјеrencije. Kad bi to Ruzvelt učinio pre odlaska Makdonalda, pitanje je bi li on u opšte i odlazio. Takođe i Erio će naći pri dolasku u Ameriku sasvim promenjen teren, tako da i on, valjda, pod novim okolnostima ne bi otišao za Ameriku. To je udarac protiv solidariteta, na koji se baš Ruzvelt pozivao. A takođe je maio amerikanski i malo puritanski da su te mere uperene direktno protiv Engleske. O čemu još ima da se razgovara kad su Amerikanci povukli konsekvencije po vlastitom nahođenju protiv Engleske. -

Mi smo u glosi „Novo Којеђапје dolara” rekli, da Ruzveltova aktivnost u privredno-političkim pitanjima implicira izvesne opasnosti. Mislimo da se naše proročanstvo ispunilo. Depresijacija dolara je mera preduzeta u najvećoj nervozi i bez dovoljnog ispitivanja prilika. Ne može to ničem dobrom da vodi ni za Ameriku ni za osfali svet. Eventualno može da dovede u pitanje i londonsku konferenciju. U Americi ide loše, ali ne lošije nego u mnogim drugim državama. Ali druge zemlje izdržavaju teškoće manje ili više stoički. Ruzvelt naprotiv nema nerava. On sigurno nije ni mislio da se privredni problemi ne mogu rešiti samo izmenom lica na vrhovima državne uprave. Čitav svet nalazi se u kritičnom položaju u kakvom mije bio stolećima. Iz toga se može izići samo uz ogromno strpljenje i ogromne žrtve.

Čudnovata je stvar, da nama običnim smrtnim građanima mere koje preduzimaju oni koji vode narode, izgledaju rđave. Mi to osećamo na posledicama. Na svoju muku da ubacim još i pitanje sutrašnjice. Isključeno je da će pad dolara imati ono poražavajuće dejstvo na narode kao pad funte. Delimično zbog toga što je to bilo u vazduhu, a delimično što su пагоф! огцоlali. U ostalom Ruzvelt se još uvek kune u zlatno važenje, samo traži smanjenje zlata u novčanoj jedinici i smanjenje zlatnog pokrića. To predlaže i prof. Kens, kao što se to vidi iz našeg današnjeg uvodnog članka. Samo što će nam zlatno važenje, ako pre toga mismo rešili pitanje obaranja carinskih barijera? Autarkija ne treba zlato. Zbog toga treba prvo rešiti trgovinskopolitičko, pa tek onda valutno pitanje. Savršeno protivno od onog što radi Ruzvelt. Jer ako i londonska konferencija omane, onda će se pojaviti nov talas tezauriranja zlata, a to ije поуо odvraćanje kapitala iz proizvodnje. Međutim protiv toga nema leka. i V. Baikić