Narodno blagostanje

Страна 328 14 __ ОДЕ

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕЋ

U vezi sa našom noficom и prošlom broju o dejstvu dolarskog kraha na evropske zemlje sa zlatnom valutom, u prvom ге; e du na Švajcarsku i Holandiju, imamo -da primetimo, da se inflatorna treskavica u Švajcarskoj smirila. Naprotiv u Holandiji zauzima sve veće razmere, tako,

Inilatorna teeskavica u Holandiji

da je postala glavna senzacija svetske finansiske štampe. Ho--

landska banka izgubila je od zabrane izvoza zlata iz Amerike oko 100 miliona. forinta zlata. Zlatna rezerva smanjila se od 978 na 880. miliona Odliv je u odnosu prema iskustvu iz zadnjih gZOdina suviše velik i izazvao je uznemirenost u službenim Кгиgovima. Holandska banka je na odliv zlata sasvim rđavo reagirala. Najpre je 12. ov. m. povisila diskontnu stopu od 2 i po % na 3 i po %. To je mera, koja samo pri normalnim prilikama na tržištu novca i kapitala može da ima željeno dejstvo; u današnjim prilikama ona je samo povećala uzbuđenje i olakšala posao špe-

kulaciji, koja je uvek spremna na skok, čim se pokažu znakovi

da neka valuta nije više sigurna. . Osim toga ukinula je razmenu novčanica u zlato za unutrašnje potrebe. To je takođe metra, koja je imala vrlo rđavo

dejstvo. I to je pojačalo uverenje pesimista, da i Holandija nema više valutu sa 100%-tnom sigurnošću. Holandska banka raširila

je vest, da je Holandija u međunarodnom pogledu poverilac, да su dugovi minimalni i da je prema tome veliki odiv zlata isključen. Osm toga da može da izveze još 400 miliona forinti, a da zakonsko pokriće od 40% ne dođe u pitanje. Таспо је, да je forinta odlično fundirana i da u normalno vreme njezina stabilnost ne može uopšte doći u pitanje, ali s druge strane ustanovljeno je, da je od obustave razmene novčanica Za zlato tražnja za devizama u svrhu tezauriranja зипо рогазја. Нојапđani kupuju za te devize zlatne poluge u Parizu i uvoze ih u Holandđiju i to iznad zlatne tačke. Zabrana razmene novčanica za zlato nije se smanjila, nego šta više povećala fezauriranje i to na način, da se na zlato plaća već izvestan ažiO. To je vrlo loš znak. Jer, i ako su Holandski dugovi inostranstvu maleni, iznosi koji se mogu podići u svrhu tezauriranja ogromni su. Doduše, zlato ostaje u zemlji, ali se smanjuje kapacitet banke, i ako je on sve više potreban za suzbijanje spekulacije.

'Sudbina holandske forinte danas je |edan od najaktuelnijih monetarnih problema u svetskoj privredi. ЕНЕН. Хитлерово гледиште на

узроке кризе и Међународна економска конференција

Приликом конгреса лпретставника немачких радника и намештеника (раднич. фронта); који су 10. ов. м. били - сазвали _ национал-социјалисти, развио је Хитлер потпуно нову теорију о кризи. Ништа нисмо урадили ако узроке немачке привредне депресије, каже он, тражимо у иностранству. Тако би сваки народ могао лако да правда своју кризу. У ствари је обрнуто; међународна депресија је резултат националне депресије. Због тога је потребно пронаћи националне узроке депресије и њих побијати. Депресија се не може сузбијати међународним мерама. У сузбијању домаће депресије не треба се повести за оним што чине други народи. Немачка депресија изразује се јаче него у другим земљама у неповољном односу између радништва и послодаваца. Најпре треба да се реши то питање. Оно има три разлога:

1. Индустријализацијом потпуно је уништен патриархални однос између радника и послодаваца. На место личног поседа ступила је акција. Интереси послодаваца и радника

постајали су све супротнији. Обе странке имају јаке органисације, које штрајк односно искључење радника употребљавају као средство борбе. Та борба значи за народ упропашћење добара и радне снаге. 2. Развој марксизма, који је преко синдиката водио огорчену борбу против државе и народа. 3. Држава је дозволила да постане играчка група интересената. |

Ми не желимо на овом месту да говоримо о исправности Хитлерове теорије о кризама. Ми само постављамо питање које ће дејство имати овако држање Немачке на међународну економску и монетарну конференцију. Она има задатак да предложи и оствари међународне мере, које би по "мишљењу стручњака биле у стању да одстране светску привредну депресију. Како се из припремних радова стручњака види, то би имале да буду мере за успостављање међународног робног промета и кредитног механизма. То значи, да се ради на успостављању светске привреде, што је према идеји конференције једини начин преброђења садашње депресије.

Међутим, сад каже Хитлер да је решење међународним мерама начелно немогуће, јер је она укорењена у поје'диним народима. Међународним мерама могла би се одстранити једино криза у међународном промету.

Са овог гледишта Лондонска конференција губи врло много од своје важности. Далеко важније су националне мере за сузбијање кризе од међународних. Јасно је, да ће се с тог гледишта врло тешко правити концесије на Међународној конференцији, ако стоје у супротности са националним мерама за сузбијање кризе. Хитлеров говор смањио је шансе Лондонске конференције.

· Медипагодне котрикасје zbog dolarske zlatne klauztule

Kao što smo u prošlom broju podvukli, pitanje klauzule zlatnog dolara u nacionalnim i međunarodnim ugovorima o obligacionim odnosima ne može tako lako da se likvidira kao što je to mislio pretsednik Ruzvelt. Sve je veće uzbuđenje u finansiskom svetu zbog njegove odluke da plaća u papirnim дојапта 1, и zlatu ugovorene, obaveze i sve је veći broj ljudi koji su lično zainteresovani u problemu zlatne klauzule. Ni pretsednik Ruzveit nije mogao da pređe preko tih uzbudljvih posledica njegove odluke, te je u svom čuvenom gOvoru od 7 maja na radiu dao sledeće objašnjenje svog postupka:

псљни оне теттетнеаиј а равне и авнакеуграграви са Ба све RENO

„Kredit i novac države su u stvari jedno isto. Državne obligacije su zasnovane na obećanju plaćanja. Nacionalni novac ima preko toga još i jednu rezervu u zlatu i siabu rezervu u srebru. Međutim dobro |e da se setimo da je u toku vremena država primila obavezu za 30 milijardi dolara u obligacijama u zlatu, a privatnici za 70 milijardi. Ali su država i privatnici znali da ukupnost zlata Sjednjenih američkih država iznosi 3—4 milijarde dolara, i da ni u celom svetu nema više od 11 milijardi dolara. Kad bi sad svi poverioci trebali biti isplaćeni u zlatu, svaki bi tek dvadeseti mogao dobiti zlato. Zbog toga smo mi odlučili da tretiramo ceo svet podjednako u interesu pravde i u VIšenju naših ustavnih prava, a radi spasavanja opšteg interesa.”

Preisednik Ruzvelt ima za ekonomske savetnike tako sposobne liude, da nas je iznenadio ovaj njegov komunike šupljinom argumentacije. Od kako su se razvili kreditni odnosi u svetu u većem obimu, uvek su oni bili izraženi u novcu, mnogo уесес volumena no što je onaj novca. Mi imamo u opticaju 4,5. mili-

milijarde. Nikad nikome ni na pamet nije palo, da pri ugovaranju kreditnih odnosa pita, koliki je novčani opticaj, jer između

iarde dinara a ukupni kreditni odnosi u zemlji iznose najmanje 25 .