Narodno blagostanje

16. јули 1938.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 455

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

E еен Бетина ИТ

Prvog jula objavljena. Uredba o obrazovanju poslovnih rezeTvi i njihovom ulaganju u državne hartije od vrednosti odnosi se na osiguravajuća preduzeća, ustanove socijalnog озеигаnja i humanitarnog osiguranja, privatne novčane zavode i kreditne i osiguravajuće zadruge. Osiguravajuća preduzeća dužna su od prirasta matematičkih rezervi 40%o ulagati u unutrašnje državne i državom garantovane zajmove računajući od dana kada Uredba stupi na snagu. — Ustanove socijalnog osiguranja i humanitarne OSsiguravajuće ustanove ulagaće po Uredbi 50% sigurnosnih rezervi i svojih drugih fondova i 60% kapitalnog pokrića i premijskih rezervi. Banke su dužne da obrazuju rezervni fond u iznosu od 50%" glavnice i da polovinu njegovu ulažu u državne hartije od vrednosti. Obaveza obrazovanja rezervi propisuje se i za kreditne i osiguravajuće zadruge na taj način što su dužne da ulažu od poslovnog viška svake godine 20% u геzervni fond. Polovinu od toga moraju da plasiraju u državne hartije od vrednosti. U berzanskom izveštaju broja 27 dali smo karakteristiku Uredbe kao i procenu njenog verovatnog dejstva na naše efektno tržište. Ali time nismo iscrpli sva pitanja koja se postavliaju u vezi sa njom. Jedno od najvažnijih ie sigurnost i likviditet državnih hartija od vrednosti.

Uredba o obrazovanju ро-

slovnih rezervi i njihOvom

ulaganju u državne hartije od vrednosti

z z=zZzRIE<K<<GRoR pria

Za vreme potpuno slobodne privrede, kada ničim nije bio ograničen izbor plasmana, državnim hartijama od vrednosti u pogledu sigurnosti ozbiljno su konkurisali na efektnoi berzi hipotekarne založnice, a na tržištu kapitala nepokretnosti. Kod hipotekarnih založnica kapitalisti su neobično cenili pokriće u nepokretnostima što kod državnih hartija od vrednosti nisu imali. Ali protiv gubitaka na valuti nisu im ni te založnice pružale dovolinu sigurnost, iako je iskustvo u Nemačkoj, Austriji i Mađarskoj, zemljama за пајјасот depresijacijom novca koja je u skoroj prošlosti zabeležena, pokazalo da su hipotekarne založnice bolje obezbedile svoje imaoce nego državne hartije od vrednosti. Ali za sve one koji su sigurnost cenili iznad svega drugog, nepokretnosti su pretstavljale najomiljeniju vrstu plasmana. Nepokretnosti su, pak, nelikvidne, zbog čega novčani zavodi kupuju efekte, koji se na berzi mogu za čas pretvoriti u novac. Postoji čitava nauka o plasmanu kapitala u hartije od vrednosti. Tačno su utvrđena svojstva svakog papira, ıI prema njima se Vrši izbor, UZimajući u obzir namenu kapitala. Državne hartije od vrednosti ne smatraju se najlikvidnijim. U našoj bliskoj prošlosti inamo i jedan primer. Još je u živoj uspomeni krah naših državnih hartija od vrednosti u 1931 god. U toj godini i u narednoi bilo je vrlo teško prodavati papire na našim berzama. U to vreme su državne hartije od vrednosti bile najnelikvidniji plasman. .

lako državne hartije od vrednosti nisu bile ni nailikvidniji ni najsigurniji plasman, one su uvek imale i za vreme liberalne privrede svoje interesente. Njihov krug je mporastao u svima zemljama u poslednjim godinama u vrlo velikoi meri. Uzroci su mnogobrojni i raznovrsni. U svima zemljama je upis državnih hartija od vrednosti proklamovan kao nacionalna dužnost. U Francuskoj su Blum, Daladier i njihovi ministri naglašavali patriotsku obavezu francuskih građana da upišu državne zaimove. Nešto blaže, ali u istom smislu govorili su engleski ministri. U Italiji i Nemačkoj upotrebljena su sretstva državnih novčanih ustanova isključivo za kupovinu državnih hartija od vrednosti. U Nemačkoj je ta mera pojačana. zabranom emisije akcija privatnih obveznica i Za-

ložnica, koje su bile vrlo rado kupovane od publike, da bi se na taj način rezervisao ceo raspoloživi kapital za državne papire. Zakonodavstvo svih zemalja favoriziralo je jednostrano državne hartije od vrednosti, najotvorenije čehoslovačko, koje ie u zakonu o bankama propisalo da se izvestan deo uloga na štednju ima plasirati u državne hartije od vrednosti. Ta praksa je išla tako daleko, da smo na najboljem putu da nestane pojam prinudnog zajma iz finansijske nauke, pošto se zaimovi upisuju pod takvim okolnostima koje prinudni zajam čine suvišnim.

U toj atmosferi ne može se zameriti ni našoj vladi, što je sadašniom Uredbom rezervisala jedan deo raspoloživih sretstava novčanih i osiguravajućih ustanova za državne zajmoVe. Ministar finansija u svojoj motivaciji Uredbe rekao je da je plasiranje u državne hartije od vrednosti korisno i za same noVčane i osiguravajuće ustanove. To je i nesumnjivo tako, ako se ispune preduslovi da državne hartije od vrednosti budu sigurne i likvidne. Za to je potreban vrlo velik napo!, vrlo brižljiva i svestrana nega tržišta državnih hartija od vrednosti. Za vreme najjače ponude državnih hartija od vrednosti u 1931 i 1932 god. nije bilo intervencije. Pad kurseva je bio zato tako jak. Kada se ona posle pojavila bilo je već kasno. Imaoci drž. haritia od vrednosti pretrpeli su veliku štetu, čije su se posledice osećale dugo.

Kada naglašavamo potrebu brižljive nege tržišta državnih hartija od vrednosti, ne slažemo se sa politikom stvaranja mrtvih fondova u državnim hartijama od vrednosti. U Uredbi je, naime učinjen korak u tom pravcu.

Predviđeno je da se državni papiri koji sačinjavaju propisanu vrednost rezervnih fondova ne mogu založiti, dati u poslugu ni prodati bez prethodne dozvole Ministra trgovine. Paragraf 11 koji te propise sadrži nije jasan. U duhu je Uredbe, da se fond u državnim hartijama od vrednosti ne smanji. Stoga je opravdana zabrana zalaganja papira, jer zalaganje smanjuje vrednost fonda za pozajmljeni iznos, iako po našem mišljenju nije trebalo uvesti preventivnu meru, nego bi bilo dovolino da je propisana sankcija ako se utvrdi manjak. Isto važi i za davanje u poslugu državnih hartija od vrednosti. Ne bi bilo u duhu Uredbe, niti bi bilo u skladu sa pravnim poretkom, ako bi se zabrana otuđivanja tumačila tako, da novčani zavodi ne mogu da vrše izmene u svom portfelju, koji služi za rezervu propisanu Uredbom. Ona je naime zasnovana na likviditetu državnih hartija od vrednosti. A hartije od vrednosti koji se bez prethodne dozvole ne mogu prodati najnelikvidniji su plasman. Uredba nije oduzela ustanovama pravo svojine. Ako bi se zabrana prodaje odnosila i na obične transakcije hartijama od vrednosti, ustanovama bi bilo oduzeto pravo raspolaganja i u onim granicama koje se ne protive duhu Uredbe, i stvari bi bile stavljene extra commercium.

Објављени су резултати државних прихода и расхода за прва два месеца буџетске 1938/89 године (април и ма!). За та два месеца приходи су били 1.878,25 мил. дин. или 7,5/» мање но што је буџетом било предвиђено. Смањење прихода, према предвиђању, У овим месецима уобичајена је појава, јер су тада приходи најмањи, а један од највећих прихода — земљарина — тада уопште не притиче. Што је смањење овога пута осетније но у истим месецима буџетске 1937/88 год., када је износило непуних 6%о, има се приписати повећању предвиђених прихода у новом буџету, за преко 200 мил. дин. Према оствареним приходима у априлу и мају 1987 овога пута приходи

Државни приходи и расходи у априлу—мају