Narodno blagostanje

15. октобар 1938.

Mi smo s vremena na vreme kritikovali ovakvo držanje i u toku vremena postavili sledeće teze:

1) Nijedan privredni red nije cilj sam sebi, već narodnoj privredi. U ovom, a ne u samom privrednom

redu, treba tražiti kriterijum za državnu ekonomsku politiku prema njemu.

2) Industrijalizacija zemlje je bitan uslov za podizanje narodnog blagostanja i uklanjanje velike prenaseljenosti u poljoprivredi.

3) Industrija ne može da konkuriše zanatu i kad proizvodi ista dobra, jer ona proizvodi ipak artikle druge vrste nego zanat i ima svoj zaseban potrošački sektor. Obuća koju proizvodi Bata reflektira na potrošače koji ne kupuju zanatsku obuću.

4) Industrija ne samo da ne potiskuje zanat, već je ona glavni uslov za napredovanje zanata.

5) Našem zanatu ne ide tako rđavo kako se to od strane organizacija pretstavlja, naprotiv, on napreduje sa napredovanjem industrijalizacije zemlje.

6} Industrija je kapitalno intenzivna, a zanat radno intenzivan. Industrija je uglavnom uslovljena velikim i sve većim kapitalom, dok zanat ne može uopšte da upotrebi veliki kapital. U industriji uslov konkurencije leži u intenzivnosti kapitala, a u zanatu u sposobnosti ljudske ruke. Zbog toga je iz osnova pogrešna antiteza „krupan protiv sitnog kapitala” .kad je reč o industriji i zanatu. Ta razlika postoji, ali ne i antiteza. (To naravno nema nikakve veze sa pitanjem |potrebe jevtinog kredita za zanatliju).

Ima znakova da su neke zanatske organizacije počele da uviđaju da destruktivni način ne vodi nikakvom uspehu i da sve više pribegavaju konstruktivnom. U tome prethode zagrebačke zanatske organizacije. Zagreb. je poslednjih godina bio svedok nekoliko veoma uspešnih delimičnih zanatskih izložbi i revija. Još je intenzivniji njihov rad na stručnom obrazovanju zaпа зког родтја(Кка.

Ovih dana je otvorena zemaljska zanatska izložba na sajmištu u Beogradu. Za njezin uspeh mnogo bi bolje bilo da je to učinjeno u proleće, jer |e raznim, od strane štampe strahovito reklamiranim priredbama na istom sajmištu, straćeno mnogo, | inače kratke, kupovne snage naše provincije. Ali činiti dobro nije nikada dockan. Izložba je jedno od odličnih konstruktivnih sredstava za unapređenje jedne privredne grane. Ona s jedne strane širi progres među zanatflijama, a s

druge proširuje krug potrošačke publike zanatskih proizvoda.

Zemaljskoj zanatskoj izložbi želimo što veći uspeh!

·' U ostalom naši će čitaoci umeti i bez naše ргеporuke da cene takvu jednu priredbu. Reklama je potrebna licima laičnim u privrednim pitanjima, a to nisu naši čitaoci. Ovaj naš napis ne potiče iz želje da izložbu upotrebimo kao priliku za ponavljanje stare polemike. Još manje je on diktiran željom da triumfujemo zbog zadovoljištine, koje nam pružaju razne manifestacije prilikom same izložbe. Tu mislimo najpre na goмог 2. Nikole Kabalina, ministra trgovine i industrije, održanog prilikom otvaranja izložbe kao i na niz članaka (među kojima je takođe jedan ministra g. Kabalina), objavljenih u »Politicie od 9 t. m. Svi ti članci imaju manje više načelni i programatski karakter. Smatramo da je naša dužnost da najvažnija mesta iz tih manifestacija zabeležimo.

Evo najvažnijih misli iz tih napisa i govora:

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 661

| »U poslednje vreme sve se više ukorenjuje shvatanje, da interesi opstanka i kulturnog upoznavanja najviših slojeva našeg naroda zahtevaju sistematsku i i brzu industrijalizaciju naše zemlje. Ovo shvatanje ођезћгабгије тпосе пазе zanatlije i u zanatskim redovima oseća se potreba borbe protiv toga shvatanja. Formiralo se uverenje, da će industrija upropastiti zanate. Meni je vrlo prijatno konstatovati da je pretstavnik zanatstva malo čas pred nama utvrdio, da industrija ne samo da ne onemogućuje razvoj i napredak zanatske delatnosti u jednoj zemlji, već naprotiv, da je zanatstvo više razvijeno baš u onim krajevima u kojima je više razvijena industrija.« | (Iz govora ministra g. Kabalina).

»Najzad, činjenice govore da se zanatstvo uporno održava i da u izvesnim granama napreduje. Zanati napreduju najviše u industrijski razvijenim zemljama, a u našoj zemlji u najjače razvijenim industrijskim krajevima. U Nemačkoj na 100 stanovnika dolazi 2.5 zanatske radionice, a kod nas svega 1.4; zanatlije Beograda, Zagreba i Ljubljane, naših industrijskih gradova, zaposluju radnika mnogo više no industrija u ovim mestima.« (»Politika« Đ. N.)

»Zanatstvo i industrija mogu izvršiti samo onda svoje nacionalne zadatke, ako se dopunjuju. Industrija treba da alimentira široki konzum, zanatstvo treba da dopuni industriju, a naročito da zadovolji kulturno razvijenu potrošačku publiku svojim kvalitetnim proizvodima.« (Ministar g. Kabalin)

...»i nije čudo što potrošačka publika radije kupuje zanatske proizvode no industrijske. Čak ni obućari ne osećaju više jaku konkurenciju industrije, koja se posvetila drugim poslovima, a naročito izvozu. Danas u Pragu ima opet 3.000 obućarskih radionica, koje izrađuju prvoklasne proizvode. Zastareli zanati preorijentisani su, — čak i tako zastareli kao što su kovački i kolarski zanati, koji su se sada posvetili izradi automobilskih karoserija i sportskih potreba.«

(»Politika« Đ. N.)

»Danas svako zna da je ručna izrada mnogih artikala daleko bolja od fabričke izrade. Čovečja ruka, pored sveg savršenstva tehnike, ostala je i dalje naj-

bolji majstor.« (»Politika« D. L.)

»Treba se pomiriti s tim da se industriji neće” moći zabraniti da proizvodi šta hoće i da svaka borba u tom smeru prefstavlja uzaludno gubljenje vremena i energije, koja bi inače dobro došla za rad u drugim pravcima. To je logika današnjeg vremena i današnjeg shvatanja u privrednom životu. U zakonodavstvima cecelog sveta, koja regulišu proizvodnju i privrednu radinost, nigde se više ne respektuje staleški primat već jedino kvalifikovanost.« a (»Politika« D. L.)

»Ne boriti se protiv industrije i ometati njen razvoj, nego unaprediti industriju, to treba da bude naša deviza. Jer i pored toga što industrija uništava neke vrste zanata, prema većini zanatskih struka ona je Osnova njihova razvoja i njihove budućnosti.«

(Govor ministra g. Kabalina)